Connect with us

Uncategorized

Savo Manojlović od suda traži da Željko Mitrović i Milomir Marić dobiju staratelje

Direktor kampanje pokreta “Kreni-promeni” Savo Manojlović podneće sudu predlog da se po službenoj dužnosti Željku Mitroviću i Milomiru Mariću delimično ili u potpunosti oduzme poslovna sposobnost

Published

on

U saopštenju “Kreni-promeni” se navodi da, prema zakonima Srbije, punoletno lice koje u svojim postupcima neposredno ugrožava sopstvena prava i interese ili prava i interese drugih lica može biti delimično lišeno poslovne sposobnosti i može mu se odrediti staratelj.

U TV duelu na Radio-televiziji Vojvodine Mitrović nije izgledao i nije se ponašao dobro. I kao pravnik i kao čovek osetio sam duboku zabrinutost“, konstatovao je Manojlović.

Sudu ću, između ostalog, dostaviti i snimak navedene emisije kao dokaz da bi gospodin Željko Mitrović trebalo da bude lišen poslovne sposobnosti. Što se tiče gospodina Milomira Marića, sud može pogledati bilo koju njegovu emisiju“, saopštio je Manojlović.

On je ukazao Regulatornom telu za elektronske medije da, iako se sada ne mogu dodavati posebni kriterijumi, pitanje poslovne sposobnosti urednika ili vlasnika televizije koja konkuriše za nacionalnu frekvenciju, može biti od izuzetnog značaja kao pokazatelj na koji će se način koristiti nacionalna frekvencija.

FoNet

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Srbija/309270/Savo-Manojlovic-od-suda-trazi-da-Zeljko-Mitrovic-i-Milomir-Maric-dobiju-staratelje.html

Uncategorized

Makron bez apsolutne većine u francuskom parlamentu

Koalicija “Zajedno” predsednika Emanuela Makrona je na putu da izgubi apsolutnu većinu u francuskom parlamentu

Published

on

Prema prvim projekcijama, osvojila je 244 mandata. Levičarska koalicija „Nupes“ Žan-Lik Melanšona dobila je 149 mesta. Š.

Građani Francuske glasali su danas u drugom krugu parlamentarnih izbora. Glasalo se za kandidate za 577 poslaničkih mesta

Prvi krug izbora, koji je održan 12. juna, obeležila je rekordno mala izlaznost od 47,7 odsto.

Ukoliko se ovakve projekcije ostvare i po objavljivanju konačnih rezultata izbora, Zajedno više neće biti u mogućnosti da sama glasa o predlozima zakona koje je usvojila vlada, javlja pariski “Mond”. Ako to bude konačan ishod, nastavak Makronovih reformi zavisiće od njegove sposobnosti da okupi umerene snage izvan svog saveza s desne i leve strane. On će verovatno biti prisiljen na kohabitaciju s čovekom koji ne želi njegove reforme Žan Luk Melanšonom.

Makron je imao više od 300 mesta u odlazećem parlamentu i ubedljivo je pobedio Nacionalni skup Marin Le Pen na predsedničkim izborima u aprilu.

Emanuel Makron
Emanuel Makron Foto: EPA-EFE/Michel Spingler

Makronova koalicija ostaje najveća grupacija u parlamentu, ali je pretrpela značajne gubitke u, kako su mediji nazvali, “stravičnom porazu” i “zemljotresu”. Politički analitičari ocenili su rezultate kao “ozbiljan neuspeh” za Makronovu grupaciju, koja je propustila većinu sa velikom razlikom od najmanje 30 mesta, za razliku od njene ubedljive pobede pre pet godina, prenosi Gardijan.

Naime Makron je sada suučen sa neizvesnošću oko toga kako će sprovoditi svoju unutrašnju politiku, poput podizanja starosne granice za odlazak u penziju i remont državnih davanja.

Njegovi centristi će morati da naprave kompromise i prošire saveze u parlamentu kako bi mogli da iznesu njegove predloge za smanjenje poreza i promene u sistemu socijalne zaštite.

Mičica Božinović

izvor: https://nova.rs/svet/makron-bez-apsolutne-vecine-u-francuskom-parlamentu/

Continue Reading

Uncategorized

‘Klimanje’ ruske većine u vlasništvu NIS-a u Srbiji

Prvi put u četrnaest godina ruskog većinskog vlasništva u Naftnoj industriji Srbije (NIS) u javnosti su se pojavile informacije da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić “veoma zainteresovan” da se ono okonča

Published

on

Prvi put u četrnaest godina ruskog većinskog vlasništva u Naftnoj industriji Srbije (NIS) u javnosti su se pojavile informacije da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić “veoma zainteresovan” da se ono okonča.

Informaciju je na saslušanju u američkom Senatu 9. juna 2022. podelila senatorka Džin Šejhin, koja je kao deo delegacije Sjedinjenih Američkih Država (SAD) sredinom aprila u Beogradu imala sastanak sa predsednikom Srbije.

Uprkos tome što je Predsedništvo nakon sastanka izdalo saopštenje, a senatori održali odvojenu konferenciju za medije, tek sa transkriptom saslušanja obznanjeni su detalji razgovora senatora sa Vučićem.

“Zanimljivo je da mi to čujemo od jedne američke institucije, da ne čujemo takvu jednu vest i mogućnost i bliže detalje od srpskih institucija”, ocenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) Vladimir Medović, profesor Pravnog fakulteta za privredu i pravosuđe u Novom Sadu.

Predsedništvo nije odgovorilo na upit RSE da potvrdi navode američke senatorke u vezi sa NIS-om.

U Ministarstvu energetike, pak, na naš upit kažu da situaciju prate i da će nadležne institucije odluke doneti “u zavisnosti od daljeg razvoja događaja”.

Šta su rekli senatori?

Kako se navodi u transkriptu, na sastanku održanom 9. juna govorilo se o ulozi SAD u evropskoj energetskoj bezbednosti.

“Čuli smo od predsednika Vučića da je veoma zainteresovan da okonča većinsko vlasništvo Rusije u naftnoj kompaniji NIS”, rekla je senatorka Džin Šejhin (Jeanne Shaheen) na saslušanju Odbora Senata SAD za spoljne poslove.

Ona je postavila pitanje hoće li to, ako predsednik Srbije uspe u nameri, imati uticaj na ruski dotok nafte Srbiji ili na energetske odnose između dve zemalja (Srbije i Rusije).

Izaslanik SAD za energetiku Amos Hohštajn (Hochstein) je na saslušanju izjavio da je sa predsednikom Srbije u više navrata razgovarao telefonom, između ostalog, i tokom posete senatora.

“Svestan sam izjava koje je vama i drugima dao o njegovim naporima. Nisam još video konkretne aktivnosti, ali mislim da je on (Vučić) u pregovorima sa EU, sa Savetom i Komisijom oko načina na koji to (okončanje ruskog vlasništva u NIS-u) može legalno da se uradi”, rekao je Hohštajn.

Promenu vlasništva u NIS-u ocenio je kao “dobar korak ka većoj nezavisnosti”.

Poziv da se ne ulazi u dugoročni sporazum sa Rusijom

Među temama na saslušanju u američkom senatu bio je i dogovor predsednika Srbije i Rusije Aleksandra Vučića i Vladimira Putina o isporukama gasa Srbiji postignut u telefonskom razgovoru dvojice zvaničnika krajem maja.

Sporazumom koji će trajati tri godine, Rusija će Srbiji isporučivati 2,2 milijarde kubnih metara godišnje po ceni od 330 dolara za 1.000 kubnih metara gasa.

Na pitanje senatorke Šejhin da li je taj posao sklopljen kao “deo podgrevanja odnosa između Srbije i Rusije” ili je “rezultat toga što je Rusija tamo videla svog uobičajenog kupca”, Hohštajn je rekao:

“Mislim da će Rusija trenutno ponuditi popust bilo kome ko pristane da plati. Bilo ko ko pristane da potpiše ugovor, dobiće popust. Gas se tradicionalno ne vrti oko prihoda. To je oduvek bila politika.”

Hohštajn je tokom saslušanja naveo da Vučić “trenutno nema drugu opciju”, osim Gasproma, ali da sa novim interkonektorom Srbija-Bugarska, koji bi trebalo da bude operativan naredne godine, postoji alternativa.

Njime bi u Srbiju gas trebalo da se doprema iz drugih zemalja.

“Tako da se nadam da ćemo mu, kako budemo išli napred, pokazati da postoje alternative. ‘Pa vas molim nemojte ulaziti u desetogodišnji sporazum, kada za nekoliko meseci mogu imati neku drugu opciju za vas'”, naveo je Hohštajn.

Senator Kris Marfi (Chris Murphy) založio se za to da SAD izdvajaju veća sredstva kao podršku državama u Evropi kako bi smanjile svoju zavisnost od Rusije u energetskom sektoru.

‘Vanredno stanje’ nakon sankcija EU

Pooštrene sankcije EU kojim će od 1. decembra biti zabranjen uvoz nafte iz Rusije morskim putem, direktno su pogodile Srbiju, odnosno ugrozile bezbednost snabdevanja sirovom naftom.

Nafta se, naime, do Srbije iz Rusije doprema morem preko Hrvatske Jadranskim naftovodom JANAF. Odatle dolazi do NIS-a koji je dalje prerađuje i pušta u promet.

Štetu po Srbiju je, gostujući na Radio-televiziji Srbije, sabrao predsednik države Aleksandar Vučić.

“Na ruskoj nafti nama je, to jest građanima Srbije je iz džepa uzeto 600 miliona dolara godišnje, zbog sankcija Rusiji”, rekao je Vučić 6. juna i dodao da je da je zbog krize u svetu, u Srbiji “defakto uvedeno vanredno stanje”.

U Ministarstvu rudarstva i energetike za RSE pojašnjavaju da će usled šestog paketa sankcija EU, ruska nafta “morati da bude zamenjena naftom iz drugih izvora”.

“U zavisnosti od daljeg razvoja događaja u vezi sa snabdevanjem energentima u Evropi, nadležne institucije Republike Srbije će analizirati situaciju i donositi odgovarajuće odluke u cilju očuvanja energetske bezbednosti”, navode u Ministarstvu u pisanom odgovoru.

U ministarstvu nisu želeli da komentarišu navode iznete tokom saslušanja u Senatu SAD.

NIS nije odgovorio na upit RSE ovim povodom.

‘Trajno rešenje’ promena vlasnika

NIS, koji je vodeća kompanija u Srbiji za proizvodnju i preradu nafte i gasa u Srbiji, u većinskom je vlasništvu ruskog Gasprom Njefta, ćerke firme Gasproma.

Vladimir Medović, profesor Pravnog fakulteta za privredu i pravosuđe u Novom Sadu, koji prati primenu evropske regulative u Srbiji u oblasti energetike, kaže za RSE da je jedino trajno rešenje promena vlasničke strukture u NIS-u.

“Ukoliko bi Gasprom Njeft, odnosno Gasprom, prodali svoje akcije u NIS-u državi ili nekoj trećoj strani, ili da se prosto dogodi nacionalizacija ruske imovine u NIS-u”, ovako taj scenario ilustruje Medović.

On pominje da postoji mogućnost i da NIS bude izuzet od budućih sankcija EU.

Međutim, iznosi sumnju u održivost te ideje.

“Posebno u situaciji ako se preko NIS-a budu odvijale neke transakcije koje bi mogle biti protumačene kao kršenje sankcija”, pojašnjava Medović.

Na pitanje kakav je manevarski prostor EU u slučaju NIS-a, uzimajući u obzir izjavu američkog izaslanika za energetiku koji je naveo da je predsednik Srbije u pregovorima sa evropskim blokom, Medović navodi:Evropska unija ne može tu da se meša.

“EU je i u prošlom paketu sankcija sankcionisala jedno preduzeće u trećoj zemlji gde Gasprom Njeft ima kontrolni paket akcija”.

Dodaje da Srbija sa EU jedino može da pregovara o eventualnom izuzeću NIS-a od sankcija.

Nekadašnji državni gigant ruskoj strani je prodat 2008. bez tendera za 400 miliona evra.

Gasprom Njeft je pod sankcijama EU i SAD od 2014. usled ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krim, što je dovelo do poteškoća u poslovanju NIS-a, o čemu je RSE ranije pisao.

Šta je do sada urađeno?

NIS već oseća posledice pojačanih sankcija. Zbog toga što majka firma Gasprom još nije potpala pod sankcije EU, Gasprom Njeft je firmi početkom maja prodao šest odsto udela u NIS-u.

Informaciju o preuzimanju akcija javnosti je saopštio Vučić 6. maja.

Mesec dana kasnije, EU je usvojila šesti paket sankcija prema Rusiji, kojim je zabranjen uvoz ruske nafte morskim putem.

Gasprom nije obuhvaćen sankcijama EU, pre svega zbog toga što pojedine države evropskog bloka zavise od ruskog gasa.

Kao jedna od mogućnosti za NIS u javnosti se pominjalo i to da ruski paket akcija preuzme azerbejdžanska kompanija SOKAR.

Mediji u Srbiji su u aprilu pisali o toj mogućnosti da bi premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila 13. aprila da “ne bi isključila nijedan scenario” kada je reč o NIS-u, pa ni taj.

U resornom ministarstvu su pak dan kasnije za RSE naveli da “nije bilo nikakvih zvaničnih obaveštenja” u vezi sa zainteresovanošću azerbejdžanske naftne kompanije o preuzimanju Naftne industrije Srbije (NIS).

Mesec i po dana kasnije, početkom juna, Srbija je sa Azerbejdžanom dogovorila saradnju u snabdevanju gasom.

Tu državu resorno ministarstvo energetike vidi kao poželjnog partnera u naporima Srbije da se oslobodi stopostotne zavisnosti od energenata koji dolaze iz Rusije.

Kada naredne godine u oktobru bude završen gasni interkonektor Srbija-Bugarska, plan je, kako je najavljeno, da deo gasa koji će stizati iz tog pravca bude upravo azerbejdžanski.

Mila Đurđević

izvor: https://www.slobodnaevropa.org/a/nis-sankcije-vlasnistvo-rusija/31898080.html

Continue Reading

Uncategorized

Bandović: Ako se Srbija ne odluči za EU, biće viđena kao neprijatelj

Ovo je prelomna godina za Srbiju i njeno geostrateško pozicioniranje, izjavio je u intervjuu FoNetu direktor Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Igor Bandović i poručio da bi Srbija trebalo da se opredeli za EU, ukazujući da bi bio veliki problem ako bi je, zbog nesvrstavanja, svrstali drugi

Published

on

By

Ovo je prelomna godina za Srbiju i njeno geostrateško pozicioniranje, izjavio je u intervjuu FoNetu direktor Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Igor Bandović i poručio da bi Srbija trebalo da se opredeli za EU, ukazujući da bi bio veliki problem ako bi je, zbog nesvrstavanja, svrstali drugi.

U uslovima rata, kao u slučaju ruske agresije na Ukrajinu, partneri postaju saveznici i prijatelji, ocenio je Bandović u serijalu Kvaka 23 i upozorio da će Srbija, ako se ne odluči za takvo partnerstvo, prijateljstvo i savezništvo, biti viđena kao neprijatelj.

Kako je objasnio, to onda može užasno mnogo da zakomplikuje situaciju, ne samo Srbije u Evropi, nego Srbije u regionu, Srbije u odnosu na Kosovo i Srbije u odnosu na BiH.

Ovo svakako jeste kraj jedne epohe i ubrzavanje istorije, protumačio je Bandović, a Srbija je na prekretnici zato što se suštinski nije odlučila kojem „carstvu će se prikloniti“.

Pitanje prekretnice nam je postavljeno 2000. godine, kada smo se zaista odlučili za nešto, izgleda samo deklarativno, a kada nas pitaju da li se suštinski opredeljujemo za to, što što nas danas pitaju, onda izgleda da još nismo spremni da donesemo takvu odluku.

Krivica u velikoj meri i na EU

Na to su uticale različite regresije koje smo doživeli, dodao je Bandović, koji smatra da je verovatno najveća od 2012. godine, od kada vlast zagovara put koji je neevropski i nije odan evropskim vrednostima.

Kao rezultat propagande, danas je veliki broj ljudi opredeljen za ruski put, a ne za evropski put, naglasio je on i konstatovao da krivica za to nije samo na ovim ili prethodnim vlastima, već da je u velikoj meri i na EU.

Prema njegovom viđenju, Unija nije znala praktično da kapitalizuje većinsku opredeljenost građana za evropsku budućnost ove zemlje i to nije uspevala da uradi ni pre ove krize.

S druge strane, precizirao je Bandović, naši vlastodršci su vrlo često i vrlo vešto koristili činjenicu da Evropa nije odlučna da se u ovoj zemlji sprovedu reforme.

Kako je objasnio, onda smo se našli u situaciji u kojoj su u ovoj zemlji Rusija i Kina sveprisutne, „a naša evropska budućnost izgleda daleko“.

Upitan šta Srbija, za razliku od svih ostalih evropskih zemalja, čeka sa uvođenjem sankcija Rusiji, Bandović je predvideo da će se ta odluka „odlagati do kraja“, uveren da vlast za to ima i praktične razloge.

EU i SAD žele da vide kredibilnu politiku

Ako uvedemo sankcije to će, prema njegovom mišljenju, značiti da je Srbija nesporno na evropskom putu, ali je na evropskom putu čekaju dve važne stvari, to su pitanje dijaloga Prištine i Beograda i reformi i vladavine prava.

Ukoliko naši međunarodni partneri, pre svega EU i Amerika, žele da vide Srbiju koja uvodi sankcije i opredeljuje se za Zapad, oni žele da vide i kredibilnu politiku dalje u tom pravcu, smatra Bandović.

Kako je obrazložio, kredibilna politika bi bila neka vrsta kompromisa u okviru dijaloga sa Prištinom, a na drugoj strani ozbiljno sprovođenje reformi u oblasti vladavine prava, što u Srbiji već godinama ne vidimo.

Zbog toga pitanje promene kursa spoljne politike nije samo pitanje uvođenja sankcija Rusiji. To je i sledeći korak, a sledeći korak su za nas prvo jako bolno pitanje, dok je drugo pitanje jako bolno za ovaj režim, naglasio je Bandović.

Zbog oklevanja da se pridruži sankcijama Rusiji, on misli da je Srbija, naročito kod zemalja koje su u vrlo bliskom savezništvom sa Ukrajinom, poput baltičkih, već označena kao prijatelj Rusije i njen trojanski konj, iako je kandidat za članstvo u EU.

S druge strane, Bandović nije siguran ni da je ta vrsta pokazivanja, pod znacima navoda, principijelnog savezništva sa Rusijom u kontekstu neuvođenja sankcija nešto što Moskvi naročito znači, jer smo mi praktično osudili napad na teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine.

Ni kod jednih, ni kod drugih nemamo neki veliki kredibilitet, a naročito ga krunimo kod EU, rekao je on i procenio da Srbija, uprkos tome, neće uvoditi sankcije Rusiji sve dok bude postojao manevarski prostor da kalkuliše, ali time sebi pravi štetu i protokom vremena samo gubi.

On je istakao da je EU pokazala i dalje pokazuje zavidnu trpeljivost prema predsedniku Aleksandru Vučiću i ovoj vlasti, pa čak i „jednu vrstu simpatije“.

Bandović misli da još nećemo videti oštre stavove EU ili neku vrstu ucenjivanja, jer Unija ne sme da zaoštri odnose sa Srbijom, bojeći se da je ne izgubi.

Prošlo vreme „brzih vozova“ za Evropu

Upitan da li je ruska agresija na Ukrajinu istorijska prilika za EU da ceo Zapadni Balkan stavi pod svoj kišobran, on je uzvratio da je ovo poslednji poziv Uniji da tako uradi, ali misli da se takva mogućnost ne razmatra ozbiljno.

S druge strane, ni Zapadni Balkan, kako je uočio, nije unisona i potpuno jednoobrazna politička zajednica koja bi odmah mogla da uđe u taj voz, za šta i EU snosi deo odgovornosti.

Osim toga, on misli da je prošlo vreme kada se daju koncesije tipa „ako vi sada uvedete sankcije, dobićete neki brzi voz za Evropu“, jer je sada na sceni pristup koji ima više nivoa i moramo sve da ih ispunimo da bismo bili smatrani ozbiljnim sagovornicima i kandidatom za članstvo.

Prema Bandovićevom uverenju, konačnu odluku o sankcijama doneće Vučić sam i pokazati evropskim državnicima da suvereno vlada ovom zemljom.

Ukoliko bude „pritegnut“, u šta Bandović sumnja, on će moći da potraži ili da pokuša da potraži partnere u delu opozicije koja je nominalno proevropska.

Ne verujem, ipak, da će se to dogoditi, rekao je on i procenio da će vlada biti ona kakva je bila i ranije, možda sa drugim kadrovskim rešenjima, ali da u suštini sadašnji kurs Srbije neće biti napušten.

Da li će u takvoj situaciji proevropska opozicija postati na neki način više proevropska, u velikoj meri zavisi od evropskih partnera, smatra Bandović.

On podseća da su opozicione stranke evropske provenijencije veoma ljute na EU zato što su toliko godina bile zapostavljene, dok je jedini partner u Srbiji bio Vučić, koji je obećavao različite stvari, počev od Kosova i odnosa u regionu, do spoljne politike.

Ako hoće da postanu vlast u ovoj zemlji, mislim da bi stranke proevropske opozicije trebalo da se odljute i ponašaju odgovorno, odražavajući stavove svojih birača, a stavovi birača koji se zalažu za EU jesu da je to što Rusija radi u Ukrajini prosto nedopustivo, predočio je Bandović.

Sumirajući stavove o situaciji u kojoj se Srbija nalazi, on je napoenuo da je u uslovima ruske invazije na Ukrajinu važno i pitanje simbolike.

Kojom zastavom mašete? Da li mašete zastavom EU, Ukrajine, Rusije, ili mašete zastavom Srbije, upitao je on i naglasio da je „zastava Srbije lepa i svi je volimo, ali ovde nije pitanje Srbija“.

Ovde je pitanje kojem klubu, kojoj zajednici vrednosti i država se priključujemo. To je ključna stvar koja će opredeliti našu budućnost, zaključio je Bandović.

(FoNet)

izvor: https://autonomija.info/bandovic-ako-se-srbija-ne-odluci-za-eu-bice-vidjena-kao-neprijatelj/

Continue Reading

Uncategorized

TOMISLAV ŽIGMANOV: Važno nam je kakva će biti agenda nove Vlade

Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i prvi na listi koalicije Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani, na zadnjim parlamentarnim izborima izabran je za narodnog poslanika u Skupštini Srbije. Za Novosti govori o nepovoljnom položaju vojvođanskih Hrvata, o razbijanju hrvatskog korpusa na Bunjevce i Hrvate nekoliko mjeseci prije popisa stanovništva u oktobru i o svom stavu oko ulaska Srbije u NATO

Published

on

By

Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) i prvi na listi koalicije Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani, na zadnjim parlamentarnim izborima izabran je za narodnog poslanika u Skupštini Srbije. Za Novosti govori o nepovoljnom položaju vojvođanskih Hrvata, o razbijanju hrvatskog korpusa na Bunjevce i Hrvate nekoliko mjeseci prije popisa stanovništva u oktobru i o svom stavu oko ulaska Srbije u NATO.

Predstavljat ćete hrvatsku nacionalnu manjinu u Skupštini Srbije, a Aleksandar Olenik rusinsku zajednicu. Koliko ste zadovoljni postignutim rezultatima i na čemu ćete najviše raditi kao poslanik?

Sama činjenica da hrvatska zajednica u Republici Srbiji ponovno ima svojega predstavnika u najvišem zakonodavnom tijelu govori u prilog tome da smo zadovoljni, jer je glavni cilj svih naših predizbornih aktivnosti dobivanjem zastupničkog mandata ostvaren. Tim prije jer su izborni uvjeti bili nepovoljni, izborni proces je imao cijeli niz deficita, a u Srbiji još uvijek, unatoč našem zalaganju, ne postoji kao u Republici Hrvatskoj institut zajamčenih mandata za pripadnike nacionalnih manjina. Tako nam demokratska participacija ovisi o predizbornom pozicioniranju. Moja će zalaganja kao narodnog zastupnika biti usmjerena na one sadržaje koji su bili dio naše predizborne platforme: europske integracije, koje uključuje napredak u vladavini prava i razvoju institucija, napose kada je riječ o pravima nacionalnih manjina i pratećem institucionalnom okviru i politika financiranja. Drugo, decentralizacija i ravnomjerni razvoj, osobito za područja i naseljena mjesta u kojima u značajnijim postotcima žive Hrvati s ciljem da se stvaraju perspektive za opstanak i razvoj hrvatske zajednice. Treće, rješavanje otvorenih pitanja – od integracije Hrvata u srbijansko društvo i uključivanja u procese donošenja odluka, preko uspostave takvih politika suočavanja s prošlošću koje će za posljedicu imati komemoriranje nevinih žrtava Hrvata u Vojvodini 1990-ih, do izgradnje pozitivnih politika priznanja, što uključuje prestanak podrške izgradnji tzv. bunjevačke nacije, završno s osnutkom Hrvatskog školskog centra. Neće mi biti ni nevažno pitanje kakve će u Republici Srbiji biti vanjsko-političke sastavnice u odnosima s Republikom Hrvatskom, jer postojeće nisu takve da bi nas zadovoljile.

Ulazak u NATO

Što će hrvatska manjina dobiti eventualnim ulaskom u Vladu? Da li se to može shvatiti kao kompromitacija?

Rano je o svemu govoriti, jer izborni proces u Republici Srbiji za novi saziv Narodne Skupštine, tijelu koje će birati novu Vladu, još uvijek nije okončan. Istina, u pojedinim medijima je bilo napisa u kojima su iznošene određene špekulacije, pa i o tome da će DSHV dobiti poziv da sudjeluje u radu nove srbijanske Vlade, no o tome izravnih razgovora do sada nije bilo. A hoće li nakon takvih razgovora oni imati pozitivan ishod, ovisit će o programskim sadržajima agende nove Vlade. Ako oni budu sukladni našoj predizbornoj i uopće političkoj platformi, onda ne bi trebalo biti riječi o kompromitaciji. Naprotiv, bit ćemo u prilici u institucijama rješavati probleme i izazove s kojima se suočavaju Hrvati u Srbiji.

Kakvi problemi muče Hrvate u Vojvodini? Kakav je njihov gospodarski i socijalni status?

Najveći je problem isključenost iz procesa donošenja odluka. Kada to bude riješeno na način kako je u Hrvatskoj za srpsku zajednicu – institutom zajamčenih mandata u predstavničkim tijelima na svim razinama vlasti i u izvršnoj u lokalnim samoupravama – vjerujemo da će se i ostala otvorena pitanja lakše rješavati. Ne možete se baviti politikom ukoliko djelujete izvan institucija, to jest s ulice. Najsloženija je podzastupljenost u javnom sektoru. Preskromna financijska sredstva na raspolaganju – 30 puta manja glavarina nego što je imaju Srbi u Hrvatskoj, brutalni upliv države u identitetski prostor kojim se niječe pripadnost Bunjevaca hrvatskom narodu, zaprječivanje predstavnika vlasti u artikuliranju prava i interesa pripadnika hrvatske zajednice, učestalo i krajnje negativno obilježavanje u javnosti pa i od predstavnika vladajuće partije, što za posljedicu ima činjenicu da najviše pripadnika srbijanskog društva misli o Hrvatima izuzetno negativno, što među Hrvatima onda generira nesigurnost i strah. Naravno, ne treba zaboraviti ekonomske probleme jer Hrvati u Srbiji su građani jedne od najsiromašnijih država u Europi, što nužno prate i brojni problemi socijalne provenijencije, koji se sustavno ne rješavaju.

Početkom maja obilježili ste 30 godina od početka progona vojvođanskih Hrvata. Ne računajući pojedine nevladine udruge koje zajedno s vama podsjećaju na etnički motivirano nasilje nad Hrvatima, službena politika ove događaje prešućuje i ne komemorira. Da li mislite da će se u narednom periodu nešto promijeniti na tom planu?

Sve činimo da do toga dođe. U politikama suočavanja s prošlošću u Srbiji još uvijek izostaje tematiziranje i sukladno rješavanje pitanja protjerivanja Hrvata iz Vojvodine. Pravosudna tijela nisu pokretala sudske postupke za učinjene zločine, ne postoji niti jedno javno obilježje, a nema ni prigodnog memoriranja. Ovi se zločini različitim strategijama nijekanja prešućuju, na što ne pristajemo. Ohrabreni smo onim što se na tom planu čini u Hrvatskoj kada je riječ o srpskoj zajednici, no teško možemo razumjeti zašto oko toga nema nikakvih pomaka u Srbiji. Štoviše, bilježimo i regresiju, kao što je djelovanje osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja u Hrtkovcima, mjestu u kojem je 1990-ih činio zločine za koje je i osuđen. Također, postoje osobe koje su pravomoćno osuđene za ratne zločine u Hrvatskoj, koje obnašaju vlast u pojedinim lokalnim samoupravama sa značajnim udjelom Hrvata. Sa stajališta ne samo vrijednosti multikulturalnih društava nego i temeljnih načela demokracije, tako što je neodrživo.

Izjavljivali ste da Srbiju vidite u Europskoj uniji, ali i u NATO savezu. Zašto smatrate da je dobro za Srbiju da se nađe pod okriljem vojne alijanse koja je 1999. izvršila bombardiranje tadašnje SR Jugoslavije?

Zato što to nije pitanje emocija, već sigurnosti! Zar koncept vojne neutralnosti u Europi ne kopni? Zašto je Crna Gora, koja je isto tako bila bombardirana, odlučila biti članicom Sjevernoatlantskog saveza? Zašto Srbija dopušta investicije, a one su na razini više od 80 posto, od država članica istog tog NATO saveza koje su je bombardirale? Pitanje ulaska u NATO za Srbiju je i pitanje izlaska iz sigurnosnog zagrljaja Rusije.

Nedavno ste zatražili pojačanu prisutnost policije u pograničnim naseljima u kojima žive pripadnici hrvatske zajednice zbog, kako ste naveli, migrantske krize i financijske štete koju prave izbjeglice. Da li ste upoznati s činjenicom da se u policijskom postupanju s izbjeglicama krši niz međunarodnih pravila?

Ovdje je bilo riječi ne o prijepornom postupanju policije nego o nasrtajima i oštećenju privatne imovine od strane migranata, koji na određenim područjima ne borave u legalnom statusu. Dakle, naše obraćanje javnosti imalo je za cilj ne da se krše prava migranata djelovanjem policije, već da se zaštiti imovina mjesnog stanovništva.

Kako izgleda suživot Hrvata i Srba na terenu? Kakve slučajeve bilježi Povjerenstvo za praćenje antihrvatskih incidenata u Srbiji pri Hrvatskom nacionalnom vijeću?

U svakodnevnom životu nema većih problema – ljudima je dosta takvih netrpeljivosti. Incidenti koje bilježimo, od govora mržnje na grafitima, na utakmicama ili društvenim mrežama, preko prijetnji prvacima koje smo dobivali i optužbe za nekakvu ustašofiliju od strane visokih dužnosnika vladajuće stranke, pa do fizičkih nasrtaja, događaju se u vremenima neuralgičnih točaka iz povijesti i posljedica su ukupnih napetosti u hrvatsko-srpskim odnosima. Bojim se ustvrditi da su oni visoko režirani. Ono što brine jest apsolutni izostanak osude takvih pojava od strane predstavnika vlasti te nedjelovanje policije i tužiteljstva. Stječe se dojam da su takve pojave ne samo tolerirane nego i dopuštene. Posljedica toga je da jedan dio građana povrede svojih ljudskih i manjinskih prava nikome ni ne prijavljuje.

Uzorna suradnja

Što očekujete od predstojećeg popisa stanovništva u oktobru?

Da se ne ostvari prijetnja visokog dužnosnika Srpske napredne stranke tijekom rasprave oko uvođenja tzv. bunjevačkog jezika u službenu uporabu na teritoriju grada Subotice, da će se pravi broj Hrvata vidjeti nakon izbora, to jest da će se on radikalno smanjiti, a da će broj Bunjevaca nehrvata biti povećan, na čemu se u Srbiji inače intenzivno i suptilno radi. No moramo biti svjesni da je hrvatska zajednica, osim što živimo u vrlo nepovoljnom društvenom ambijentu, zajednica s višedesetljetnim negativnim demografskim trendovima i nepovoljnim demografskim značajkama. Za očekivati je da će se spomenuti negativni trend nastaviti. S time se, naravno, ne mirimo, nego ćemo poduzeti cijeli niz aktivnosti da ohrabrimo pripadnike hrvatske zajednice da se, unatoč svim rizicima, ipak na popisu u nacionalnom smislu izjasne kao Hrvati i tako što više spriječimo prije svega negativni utjecaj nepovoljnog društvenog ambijenta.

Ekstremna desnica u Hrvatskoj često uspoređuje razinu vaših ostvarenih prava s pravima Srba u Hrvatskoj. Normativni okvir za nacionalne manjine u Hrvatskoj je na visokoj razini, ali se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u mnogim segmentima ignorira, pogotovo kada je riječ o Srbima. Dojam je da se stalno pokušava isprovocirati sukob dviju ranjenih zajednica i da se odgovornost za takvo stanje perfidno miče s državnih institucija?

Da, tamo to čini krajnja desnica izvan struktura vlasti, a u Srbiji je narativ vlasti da Srbi u Hrvatskoj žive daleko, daleko lošije nego Hrvati u Srbiji što, naravno, nije istina. Uspoređujući društveni položaj ove dvije nacionalne zajednice treba prvo reći da se Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji nalaze, u strukturalnom i formalnom smislu, u nejednakom položaju. Najprije, pristojna konsolidirana demokracija, stupanj vladavine prava, neovisnost i funkcionalnost institucija, ustavna pozicioniranost manjinskih prava i prateći institucionalni aranžmani, napose uključenost u procese odlučivanja kroz institut zajamčenih mandata u predstavničkim tijelima na svim razinama i u izvršnom dijelu vlasti na lokalnoj razini, kao i financijska sredstva koja su na raspolaganju, ukazuju na daleko povoljniji status i položaj kada je riječ o Srbima u Hrvatskoj! S druge strane, Srbija je država zakašnjele i još uvijek nedovršene tranzicije, s deficitima u vladavini prava i funkcioniranju neovisnih institucija, reguliranje manjinskih prava riješeno je uz veliki broj prijepora i nedostataka, a prateći institucionalni aranžmani ni na koji način nisu riješili pitanje manjinske samouprave i sudjelovanja predstavnika nacionalnih manjina u procesima donošenja odluka, dok su financijska sredstva kojima hrvatska zajednica u Srbiji raspolaže u odnosu na srpsku u Hrvatskoj nekoliko desetina puta manja. Dodat ćemo i spomenutu brutalnu i permanentnu intervenciju države u identitetski prostor i to na štetu Hrvata i aktivno državno nijekanje sastavnica hrvatskog identiteta. U udžbenicima se niječe postojanje hrvatskog jezika, hrvatska književnost u Dubrovniku, dakle drugoj suverenoj državi se zakonom osporava… To, onda, i u strukturalnim pitanjima jednakosti stavlja Hrvate u nepovoljniji društveni položaj po cijelom nizu pokazatelja u odnosu na Srbe u Hrvatskoj.

Kako ocjenjujete suradnju sa Srpskim narodnim vijećem?

Ona je i više nego dobra! Toliko dobra da bi se i odnosi dviju država – Hrvatske i Srbije – mogli ugledati na nas kao uzor. Redovita komunikacija, međusobni posjeti važnijim događajima, bogata i raznovrsna programska suradnja – od međusobne političke podrške, preko razmjene kulturnih programa i informativnih glasila, pa do sportskih susreta.

(Anja Kožul, Portal Novosti / Foto: UDS)

izvor: https://autonomija.info/tomislav-zigmanov-vazno-nam-je-kakva-ce-biti-agenda-nove-vlade/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Institucije ne reaguju na kršenje prava radnika u Linglongu

Institucije Srbije ne reaguju na navode o kršenju prava radnika kineske fabrike Linglong u Zrenjaninu, i za očekivanje je da će se takvi slučajevi ponavljati

Published

on

By

Institucije Srbije ne reaguju na navode o kršenju prava radnika kineske fabrike Linglong u Zrenjaninu, i za očekivanje je da će se takvi slučajevi ponavljati, kazali su gosti televizije N1 – Olga Vučković Kićanović iz Centra za radno pravo i Danilo Ćurčić iz organizacije A11.

“Ti ljudi žive strašno, povređen je zakon o radu, povređen je i Ustav”, rekla je Vučković Kićanović u Novom danu, komentarišući najnovije izveštavanje N1 o navodnom mobingu koji trpe lokalni radnici angažovani u kineskoj kompaniji.

Radnici su između ostalog kazali da im naređuju da rade poslove za koje nisu angažovani, i to bez zaštitne opreme, na velikim vrućinama bez vode…

Vučković Kićanović objašnjava da radnici moraju da imaju opremu čak i ako po nalogu poslodavca rade posao koji nije sistematizovan.

Takođe, rad na visokoj temperaturi se smatra radom u otežanim uslovima, i oni moraju da imaju pauze i vodu, a kazne za poslodavca koji to ne poštuje su po milion dinara, rekla je ona.

“Utisak je da važnost investicije u ekonomskom smislu, odnosno njen značaj, kako ističu predsednik Republike i ostali, nadilazi sve druge interese. I onda je potpuno logično da se ova stvar dešava – za vijetnamske, kineske, srpske i bilo koje druge radnike”, kaže Danilo Ćurčić.

On smatra da bi bilo jako važno da se radnici organizuju, da pokušaju kolektivno da deluju i da pokreću postupke pred nadležnim državnim organima.

Navodi i podatak da je ministar Tomislav Momirović rekao da je najmanje 50 inspekcija izvršeno na gradilištu Linglonga, dok je ministarka Darija Kisić rekla da je njeno ministarstvo obavilo 18.

Na pitanje kako je moguće da je bilo 68 inspekcijskih nadzora a da se ne pronađe ništa sporno, Olga Vučković Kićanović kaže da su nadzori selektivni i da se urade neprofesionalno.

“Deklarativno postoji ozbiljna institucionalna zaštita, koja ne funkcioniše”, kazala je ona.

Na pitanje može li država da reaguje sada, rekla je da može preko inspekcije, koja će da izađe i utvrdi sve nepravilnosti i da se to sankcioniše, a u protivnom daje se vetar u leđa novim stranim investitorima da dalje krše radna prava.

Podeća i da se radnicima preti otkazom ako hoće da osnuju sindikat, iako je to zakonsko pravo.

Ona očekuje da će se ovakvi slučajevi ponavljati, sa čim se slaže i Danilo Ćurčić.

“Trebalo bi biti naivan pa očekivati da će doći do nekakve reakcije”, rekao je on.

Kreiranjem narativa kako su važne investicije koje dolaze iz inostranstva, vlasti Srbije aboliraju te investitore svake odgovornost, kazao je on.

“Možemo da očekujemo sve više ovakvih slučajeva, verovatno ne samo vezano za Linglong već i za druge kompanije koje dolaze ili će dolaziti u Srbiju”, naveo je Ćurčić.

(N1, arhivska fotografija: VOICE)

izvor: https://autonomija.info/institucije-ne-reaguju-na-krsenje-prava-radnika-u-linglongu/

Continue Reading

Uncategorized

Bivši predsednik Moldavije u kućnom pritvoru

Moldavski sud smestio je bivšeg predsednika i proruskog opozicionog lidera Igora Dodona u kućni pritvor na 30 dana kako bi omogućio tužiocima da istraže optužbe za korupciju i izdaju

Published

on

By

Moldavski sud smjestio je bivšeg predsjednika i proruskog opozicionog lidera Igora Dodona u kućni pritvor na 30 dana kako bi omogućio tužiteljima da istraže optužbe za korupciju i izdaju.

Okružni sud Ciocana u glavnom gradu Kišinjevu donio je nalog dva dana nakon što je Dodonova kuća pretresena i određen mu je pritvor od 72 sata.

Obraćajući se medijima nakon sudske rasprave, Dodon je rekao da je slučaj politički motiviran. Vlada odbacuje tu optužbu.

Dodon je rekao novinarima da je sudija izvršavao “politički nalog” prozapadne predsjednice Maie Sandu, koja je naslijedila Dodona 2020.

Bivši predsjednik Moldavije rekao je da nema nikakvu imovinu osim one koju je službeno prijavio.

Vlada je odbacila tvrdnje o političkom uplitanju u ministra pravosuđa Sergiua Litvinenca rekavši da će se slučaj voditi “strogo u skladu sa zakonom”.

Dodonovo hapšenje dolazi u trenutku kada su odnosi između Moskve i Kišinjeva sve zategnutiji.

Kremlj je ranije rekao da je zabrinut zbog izvještaja da je Dodon pritvoren, a glasnogovornik Dmitri Peskov pozvao je moldavske vlasti da poštuju njegova prava.

Posljednjih mjeseci ruski separatisti u moldavskoj regiji Pridnjestrovlja okrivili su susjednu Ukrajinu za, kako su rekli, pucnjave, eksplozije i upade bespilotnih letjelica, što je izazvalo bojazan da bi Moldavija mogla biti uvučena u sukob u Ukrajini.

izvor: https://www.slobodnaevropa.org/a/31870274.html

Continue Reading

Trending