Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Tajnu predsedničku palatu u Uzbekistanu gradili i srpski radnici

U oktobru 2018. godine, u Ohrangonu, 65 kilometara jugoistočno od uzbekistanske prestonice Taškenta, mogli su se videti radnici kako popravljaju puteve i doteruju glavnu gradsku saobraćajnicu. Fasade su dobile svež sloj boje, a izlozi prodavnica doterani su kao “Potemkinova sela”, dok je po ulazima bio razbacan građevinski materijal.

Published

on

Bilo je jasno da neko važan dolazi u grad. U gradu se pročulo da je uzbekistanski predsednik Šavkat Mirzijojev ta misteriozna “važna ličnost” (VIP) – i da možda dovodi ruskog predsednika Vladimira Putina, koji je trebalo da stigne u zvaničnu posetu u Uzbekistan.

“Niko to neće zvanično reći. Ali bilo je glasina da Mirzijojev dolazi 18. oktobra”, rekao je tada lokalni zvaničnik za RSE u Uzbekistanu. Zvaničnik je, pod uslovom da ostane anoniman, dodao da su srpski radnici “gradili novu rezidenciju za predsednika u planinskom odmaralištu (okruga) Ohangaron”.

“Postoji pretpostavka da (Mirzijojev) tamo ide. Ali mislim da se tamo mora helikopterom. Osim toga, takođe postoje glasine da će on doći u Ohangaron sa Putinom”, rekao je zvaničnik.

Njegova tvrdnja o izgradnji letnjikovca bila je tačna: Kompleks se zaista gradio u brdima, na udaljenosti od 30 kilometara – u idiličnoj klisuri poznatoj kao Šovozsoj, duž obala planinske reke istog imena. Prošlo je više od dve godine od završetka kompleksa, a uzbekistanska vlada još nije objavila nikakve detalje o njemu.

Međutim, istraživanje uzbekistanske redakcije RSE otkrilo je značajne i verodostojne dokaze da je ekskluzivno i tajno odmaralište, zajedno sa veštačkim jezerom, izgrađeno za potrebe Mirzijojeva – po ceni koju je više izvora, upoznatih sa izgradnjom, procenilo na nekoliko stotina miliona dolara.

Odmaralište, kojem javnost nema pristup zbog blokada puteva i mera obezbeđenja, ne pominje se u vladinoj uredbi o upravljanju službenim predsedničkim rezidencijama, objavljenoj u martu 2019. godine.

Ali nekoliko izvora je reklo da se u kompleksu nalazi vila koju koristi Mirzijojev. Jedan biznismen je unutrašnjost opisao kao razmetljivo uređenu i skupo opremljenu komadima uvezenim iz Italije. Takođe, planinsko skrovište ima heliodrome, a kao i nekoliko drugih zvaničnih rezidencija uzbekistanskog predsednika, nalazi se u jednoj od šest zvaničnih zona gde je zabranjen let.

Jedan radnik uzbekistanske Agencije za civilno vazduhoplovstvo rekao je da te zone pokrivaju “uglavnom predsedničke rezidencije”.

Koliko je lokacija tajnovita pokazuje i to što novinari nisu uspeli da dođu ni do jedne fotografije kompleksa, slikane sa tla. Nekoliko radnika koji su učestvovali u izgradnji, rekli su da su im mobilni telefoni oduzimani pre ulaska u kompleks.

Izjave izvora, satelitski snimci i jedan korporativni dokument u kojem se pominju radovi, ukazuju da je izgradnja objekta započeta u februaru 2017. godine, manje od dva meseca nakon što je Mirzijojev preuzeo mesto predsednika.

Mirzijojev je po preuzimanju predsedničke funkcije 2016. godine obećao veću transparentnost i pažljivije trošenje novca poreskih obveznika, predstavljajući se kao suprotnost svom prethodniku, preminulom diktatoru Islamu Karimovu.

“Moramo da primenimo efikasan sistem donošenja odluka, zasnovan na transparentnosti u javnoj upravi”, rekao je Mirzijojev poslanicima u svom godišnjem obraćanju u decembru 2017. godine, dodajući da su “transparentnost i odgovornost važni uslovi za uspešno formiranje državnog aparata”.

Ali, praktično ne postoje dostupne informacije o tome koliko se javnog novca slilo u odmaralište Šovozsoj, koje se nalazi u zaštićenom prirodnom rezervatu pod kontrolom državne železničke kompanije.

Porodice koje su živele u tom području su iseljene, a njihovi domovi sravnjeni da bi se napravilo prostora za odmaralište, a meštani koji žive nizvodno od kompleksa žalili su se na nestašice vode, jer je pored odmarališta izgrađeno veštačko jezero. Svi izvori koji su pristali da tokom istraživanja razgovaraju sa novinarima, učinili su to pod uslovom da ostanu anonimni, uz obrazloženje da strahuju od odmazde zvaničnika ili poslodavaca.

Nedavno se govorilo o navodnom tajnom i luksuznom imanju na Crnom moru, za koje ruski opozicioni političar Aleksej Navaljni tvrdi da pripada Vladimiru Putinu. Ta priča pomogla je da se pokrenu protesti podrške Navaljnom, koji se nalazi u pritvoru.

Imanje, smešteno u blizini ruskog letovališta Gelendžik, dobilo je nadimak “Putinova palata”, a lokalno stanovništvo je tajnu uzbekistansku nekretninu nazvalo “Mirzijojevljeva dača (kuća za odmor)”.

‘Raj za lovce’

Planinsko odmaralište nalazi se duž reke Šovozsoj, iznad sela Jartoš i Sarisujun u okrugu Ohangaron u uzbekistanskoj regiji Taškent. Ova sela su sa okolnim planinskim rekama bila područje pod zaštitom tokom sovjetske ere i vladavine Karimova.

Lokalno stanovništvo priča i da su sovjetski lideri Nikita Hruščov i Leonid Brežnjev dolazili u lov na tom području.

“Mesto je dugo bilo popularno među ljubiteljima lova zbog obilja divljih svinja, jelena i fazana”, rekao je čovek koji je radio kao pastir u toj oblasti za RSE.

Jedan zvaničnik uzbekistanske vlade ističe da je Mirzijojev znao koliko je područje Šovozsoj lepo i ekskluzivno, još iz vremena dok je bio premijer – od 2003. do 2016. godine.

Mirzijojev je 2010. godine potpisao dekret o izgradnji „puta od državnog značaja“ do Šovozsoja.

A do aprila 2013. godine, lokalni planinari su već pričali o navodnom preuzimanju područja od strane državne kompanije Uzbekistanske železnice i blokadi na putu koja sprečava bilo koga da uđe u “rezervat divljači” pod upravom te kompanije.

Već u avgustu 2014. godine na satelitskim snimcima vidi se konstrukcija nalik kući sa crvenim krovom okružena parkom, na području koje će kasnije postati odmaralište Šovozsoj.

Jedan vladin zvaničnik koji kaže da je posetio lovište navodi za RSE da je tadašnji direktor Uzbekistanskih železnica Achilboy Ramatov “preuzeo zemlju” i “izgradio luksuznu lovačku kuću”.

Ramatov, koji je 2016. godine stupio na funkciju prvog zamenika premijera Uzbekistana, poznat je kao bliski saradnik Mirzijojeva i istaknuti građevinski magnat.

“Kada se poveća broj divljih svinja u šumi, obaveštavali su Ramatova i on bi dolazio u lov”, rekao je vladin zvaničnik. “Bilo je to jedno od osamljenih mesta koje je Ramatov napravio za zabavu, dolazile su i visoke zvanice, uključujući Mirzijojeva.”

Ramatov nije odgovorio na upit RSE. Ali o njegovom lovu na tom području govorila je devedesetogodišnja žena koja se u junu 2017. godine žalila Mirzijojevu i uzbekistanskom parlamentu da Ramatov sa dvojicom saradnika “lovi divlje životinje i nanosi veliku štetu prirodi”.

“Ko im je dao takvo pravo?”, napisala je ona.

‘Rad od jutra do mraka’

U februaru 2017. godine, manje od mesec dana nakon što je Mirzijojev održao govor u parlamentu u kojem je naglasio da pažljivo treba trošiti javni novac, planovi za izgradnju tajnog odmarališta Šovozsoj već su bili u toku.

To pokazuje godišnji izveštaj Boštranslojiha, firme koja je ključna podružnica Uzbekistanskih železnica i glavni vladin institut za ispitivanje i projektovanje saobraćajnica.

Boštranslojiha institut je 7. februara 2017. godine pristao da obavlja “topografske radove” za drugu podružnicu Uzbekistanskih železnica, navodi se u kompanijskoj evidenciji.

Sporazum se odnosio na “izgradnju rekreacionog područja na teritoriji šumskog zemljišta Šovozsoj” – stoji u jednom od samo nekoliko javno dostupnih dokumenata u kojima se pominje odmaralište.

Nekoliko meseci nakon dogovora, helikopterske piste, građevinski radovi i radovi na uređenju terena već su bili vidljivi putem satelita.

Naredne godine, pet meseci pre Putinove zvanične posete, premijer Abdula Aripov zvanično je proglasio Državni rezervat biosfere Ugom-Čotkol, na 43.000 hektara zaštićenog zemljišta koje je uključivalo mesto na kome se gradi kompleks Šovozsoj.

Upravljanje tim područjem je dekretom prešlo u ruke nacionalnih železnica kojima rukovodi Ramatov.

Tim dekretom je Ramatov formalno imenovan za jednog od dva upravnika rezervata, u čijem se sastavu nalazi i 11.000 hektara područja poznatog pod nazivom Boškizilsoj, koji je deo zapadnog Tjen-Šana pod zaštitom UNESCO-a.

Ostaje nejasno zašto bi državnim železnicama bila poverena briga o tako velikoj teritoriji zaštićenog zemljišta.

Za odluku uzbekistanskih vlasti se zainteresovao UNESCO-ov Komitet za svetsku baštinu, koji je od uzbekistanske vlade zatražio da “razjasni ulogu” kompanije u zaštiti Boškizilsoja i proceni “mogući uticaj po očuvanje izuzetne univerzalne vrednosti” zapadnog Tjen-Šana.

Uzbekistan je delimično odgovorio, rekavši da se “ne planira izgradnja u tampon- zoni oko lokaliteta (Boškizilsoj)” i da ne postoje planovi za “druge aktivnosti koje bi mogle uticati na univerzalnu vrednost područja”.

Aripov je dozvolio niz aktivnosti u rezervatu, drugom uredbom u decembru 2018. godine. U njoj se navodi da “nije planirana nikakva izgradnja na području Boškizilsoj”, dok je ograničena komercijalna aktivnost dozvoljena u tampon-zoni širokoj jedan kilometar i u tzv. “prelaznoj zoni”, koja čini ostatak rezervata prirode.

Odmaralište Šovozsoj nalazi se u prelaznoj zoni, gde je dozvoljena izgradnja određenih objekata za rekreaciju. U uredbi Aripova iz decembra 2018. godine stoji da aktivnosti preduzete u prelaznoj zoni ne bi trebalo da “štete prirodnim odlikama i ekosistemu rezervata prirode”.

U vreme kada je Aripov izdao taj dekret, kompleks odmarališta i veštačko jezero u području Šovozsoj već su u velikoj meri bili izgrađeni.

Zahtevi RSE za komentar, poslati kabinetima Aripova i Mirzijojeva, ostali su bez odgovora, kao i upit poslat Uzbekistanskim železnicama.

Kako kažu građevinci koji su direktno bili uključeni u izgradnju odmarališta, glavni deo radova na lokaciji završen je 2018. godine vratolomnom brzinom.

“Svi su radili danju i noću kako bi završili veći deo vile pre nego što je Putin stigao u Uzbekistan. Ljudi na vrlo visokim pozicijama ubrzali su čitav proces”, rekao je jedan radnik, pominjući po imenu Aripova i milijardera Ališera Usmanova, tajkuna bliskog Kremlju rodom iz Uzbekistana, koji nije odgovorio na upit RSE.

Drugi izvor, lokalni zvaničnik, takođe je pomenuo Usmanova, rekavši da “svi u Ohangaronu veruju da su Putin, Mirzijojev i Ališer Usmanov helikopterom prevezeni do odmarališta Šovozsoj i natrag”.

Kremlj nije odgovorio na zahtev RSE za komentar. Na zvaničnoj stranici Kremlja, kao ni na stranici Mirzijojevljevog kabineta, ne pominje se bilo kakva poseta dvojice lidera šumskom području Šovozsoj tokom zvanične posete ruskog predsednika Uzbekistanu u oktobru 2018. godine.

Skriveno finansiranje i italijanski luksuz

Ostaje nejasno koliko je tačno javnog novca utrošeno u planinsko imanje Mirzijojeva.

Novinari su uspeli da pronađu samo nekoliko javno dostupnih finansijskih evidencija kojima se projekat identifikuje po imenu, a prema tim dokumentima, vrednost radova je samo oko 544.000 dolara.

Uzbekistanske železnice nikada nisu obelodanile iznos koji je potrošen na kompleks Šovozsoj, a novinari su našli samo jedan papir u kojem je državna kompanija spomenula postojanje tog projekta.

U julu 2018. godine, nakon što je veštačko jezero napunjeno, kompanija je objavila tender “za isporuku materijala za izgradnju rekreacionog objekta na teritoriji šumskog zemljišta Šovozsoj”.

Na veb stranici kompanije se ni na jednom drugom mestu ne pominje projekat, a ne pominje se ni u godišnjim izveštajima i poslovnim planovima od 2017. do 2019. godine.

Tokom tog perioda, kompanija je potrošila 1,5 milijardi dolara na građevinske radove i popravke, od čega je 1,1 milijarda potrošena na izgradnju novih objekata, prema godišnjim izveštajima. U istom periodu kompanija je primila 374,7 miliona dolara međunarodnih zajmova, piše se u izveštajima.

Godišnji izveštaji za taj period takođe beleže ukupno 301,8 miliona dolara “ostalih troškova”.

Nejasno je da li je u ove cifre uključeno finansiranje odmarališta Šovozsoj. Uzbekistanske železnice nisu odgovorile na pitanja.

Novinari su uspeli da identifikuju ukupno šest kompanija, svih u državnom vlasništvu, uključenih u ugovore koji se odnose na izgradnju kompleksa Šovozsoj u 2017/18. godini.

To su Uzbekistanske železnice i njihova podružnica Toštemiriolloijha, Kišlokenergoloijha koja projektuje postrojenja za električnu energiju i elektrifikaciju ruralnih područja, Boštransloijha – vladin institut za istraživanje i dizajn transporta, Taškentske regionalne električne mreže i HidroProject koji je pod kontrolom državnog preduzeća UzbekHidroEnergo.

Jedan zvaničnik iz Taškenta, upoznat sa projektom, rekao je da bi izgradnja odmarališta verovatno koštala “najmanje nekoliko stotina miliona dolara”.

U međuvremenu, izvođač radova na toj lokaciji, veruje da je izgradnja kompleksa i veštačkog jezera koštala najmanje milijardu dolara.

Te procene uključuju pravljenje veštačkog jezera, uređenje pejzaža, gradnju kompleksa, puteva i velikih objekata, uključujući vilu koja je navodno izgrađena za Mirzijojeva.

“I sami smo bili svedoci obilnih radova i korišćenja skupih materijala, od kopanja planinskih puteva do pejzažne arhitekture. Od ogromne količine ekskluzivnog mermera do ukrasnih biljaka koje su donete iz inostranstva. I još nismo videli jedan skup deo kompleksa – njegovu luksuznu unutrašnjost”, rekao je izvor.

Jedan uzbekistanski preduzetnik, koji kaže da je video unutrašnjost vile koju izvori opisuju kao onu koja je u kompleksu građena za Mirzijojeva, rekao je da je enterijer ispunjen zlatnim detaljima i “nameštajem po meri direktno iz Italije”.

Spoljnotrgovinska razmena pokazuje da je izvoz nameštaja iz Italije u Uzbekistan porastao u 2018. godini u odnosu na prethodnu. Po rečima radnika, 2018. je odmaralište Šovozsoj uglavnom završavano.

Iz ovih podataka nije moguće utvrditi koliko je – ako je uopšte – italijanskog nameštaja uvezeno za odmaralište Šovozsoj, jer nema imena italijanskih kompanija koje su izvozile nameštaj ili uvoznika u Uzbekistan.

Kada je kao bomba odjeknulo istraživanje tima Alekseja Navaljnog o navodnoj “Putinovoj palati” na ruskoj obali Crnog mora, takođe se tvrdilo da je imanje opremljeno luksuznim italijanskim nameštajem.

Jedna od italijanskih kompanija nameštaja koja se pominje u istrazi Navaljnog, Pozzoli, potvrdila je da je izvozila svoje proizvode u Uzbekistan, ali je odbila da navede dalje detalje.

Državni službenik, koji je rekao da je mesto posetio u završnoj fazi izgradnje, opisuje da je tamo izgrađena “mala Austrija” – navodno sa skijaškim stazama, bazenima, saunama, teretanom, bioskopom, vinogradima, amfiteatrom i “ogromno ukrasno uređenje”.

Novinari nisu mogli da potvrde ove detalje, iako su satelitske slike pokazale značajne radove na uređenju terena.

Satelitske slike takođe potvrđuju vremenski sled radova koji je predstavilo nekoliko građevinaca, koji tvrde da su radili na lokaciji i da je gradnja tamo počela i pre finalizacije projektne i planske dokumentacije.

“Morao je da se izgradi novi, mnogo širi put koji bi bio prilagođen gustom saobraćaju, a u planinama je izvršeno mnogo miniranja da bi se prokrčio put”, rekao je za Uzbekistanski servis RSE graditelj koji je radio direktno na toj lokaciji.

Drugi izvor koji je učestvovao u izgradnji rekao je da su dovedene nemačke arhitekte, kao i kompanije iz Rusije, Balkana i drugih zemalja.

On je rekao je da je komunikacionu infrastrukturu, kao i elektro i ventilacione radove, prevashodno radila firma Enter Engineering, osnovana u Singapuru u vlasništvu uzbekistanskog biznismena Bahtijora Fozilova, koja je od Mirzijojeva 2019. godine dobila državnu nagradu za “nesebičnu uslugu”.

Radnik dodaje da je betonske i čelične konstrukcije obezbedila firma Binokor Temir-Beton Servis, uzbekistanska podružnica kompanije Orient Group, čiji je deoničar Oibek Umarov – brat Mirzijojevljevog zeta. I druge podružnice Orient Grup-a bile su uključene u izgradnju odmarališta, napominje.

“Više od 2.000 radnika bilo je zaposleno tokom rane faze izgradnje, kada su izvođeni teški i prljavi radovi. Većina radnika zaposlena je iz (uzbekistanskog) Kaškadarja (regiona) i živeli su u privremenim kontejnerima izgrađenim na gradilištu”, rekao je građevinski radnik, dodajući da su radili “od zore do mraka”.

Jedna ruska kompanija predstavlja na svojoj veb stranici da je izvodila radove na “rekreacionom objektu na šumskoj teritoriji Šovozsoj”.

Kompanija Brigenergo, sa sedištem u gradu Ufa, obavljala je i druge poslove u Uzbekistanu. Pominju i da je njihov kupac Enter Engineering, kompanija koju je građevinski radnik naveo kao izvođača radova na projektu.

Upiti poslati na adrese kompanija Enter Engineering, Orient Group i Brigenergo odmaralištu Šovozsoj ostali su bez odgovora.

‘Ne suprotstavljajte se predsedniku’

Šest meseci nakon što je veštačko jezero pored kompleksa Šovozsoj napunjeno, premijer Abdula Aripov izdao je uredbu kojom se reguliše šta je dozvoljeno u tom prirodnom rezervatu.

Ukaz je delimično utvrdio detaljnu zaštitu rezervata. Dokument radnicima obezbeđenja omogućava da nose službeno oružje dok su na dužnosti i da proveravaju dokumenta licima koja se nalaze na teritoriji rezervata, kao i da ih pretresaju, pregledaju im stvari i vozila.

“Od 2018. godine put ka vrhu je zatvoren za obične ljude. Obezbeđenje oko odmarališta je toliko jako da mu je nemoguće prići sa desetina kilometara. Naši pašnjaci bili su ograđeni bodljikavom žicom. Ako naša stoka uspe negde da prođe bodljikavu žicu, izriču nam ogromnu kaznu. Naoružani čuvari su svuda”, rekao je lokalni pastir za uzbekistanski servis RSE.

Pojedini lokalni lovci koji poseduju licencu za lov rekli su za RSE da su dobili zvanični odgovor na njihove žalbe da je država šumsko područje Šovozsoj preuzela na upotrebu.

Jedan od lovaca rekao je da su oni koji su protestovali upozoreni “da ne idu protiv visoke politike, da se ne suprotstavljaju predsedniku”.

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

DINO RAĐA: Biramo da živimo kao psi! Zabole me za rat, ustaše, četnike i antivaksere! To su ljudi sa ograničenom inteligencijom

Published

on

By

Dino Rađa, legendarni košarkaš, u intervjuu za novi broj Nedeljnika rekao je da ljudi na prostorima bivše Jugoslavije umesto normalnog života biraju da žive kao psi.

Rađa, slavni Splićanin, govorio je otvoreno o tome da je konačno došlo vreme da se prošlost zaboravi.

“Jasno mi je i imam spreman odgovor koji vredi za svako pitanje. Više me boli k***c za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude sa ograničenom inteligencijom koji nam ne daju normalno da živimo. Ne zanima me ko je prvi počeo, ko je više grešio. Odbijam da učestvujem u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze. Da, želim da vidim kako ljudi žive normalno. Kao da je bilo juče, sedamdesetih je bilo malo dražih gostiju od Nemaca. Hej, Nemci s kojima smo ratovali 25 godina ranije, bili su nam dragi gosti, a danas, 30 godina nakon rata, ljudi i dalje hrane dušu ovim pričama. Odlučujemo da živimo kao psi, a ne kao ljudi. I to me ubija. Tako da neću više o tome.”

Neizbežna tema je bila “imaginarna” reprezentacija bivše države – Rađa smatra da bi Jugoslavija bila večni evropski prvak.

“Znači, od 1989. do 2225. godine nam ne bi niko prismrdio. Ali, utakmica s drim timom iz 1992, mislim da bismo to izgubili. Mi smo u toj utakmici bili tanki za još pet-šest igrača koji bi mogli da se isprse i suprotstave, ali mislim da ni svi zajedno kao Jugoslavija ne bismo dobili taj tim. A sve ostale američke timove posle, mislim da bi bilo na jednu loptu i da bi često odlazila na našu stranu.”

Prisetio se Jugoplastike i jedne anegdote.

“Tokom snimanja čuvene serije ‘La casa de papel’ nešto ne ide kako treba i direktor fotografije okuplja ekipu. Drži govor i kaže: ‘Ljudi, moramo biti malo kao Jugoplastika.’ Sada kada je bila premijera pete sezone, odlučio sam da ga iznenadim. Otišao sam na premijeru i seo u drugi red. On je bio u prvom, odmah ispred mene. I kada se projekcija završila i svetla se upalila, video me”, otkrio je Rađa i dodao:

“Čovek je umro od sreće. Poklonio sam mu žutu Jugoplastikinu majicu i on je pred par hiljada ljudi skinuo sve sa sebe, ostao go do pasa i obukao tu majicu. Eto kakav je fenomen Jugoplastika. Mi smo bili košarkaški Bitlsi.”

kurir

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Država zažmurila na trgovinu ljudima u slučaju vijetnamskih radnika

Published

on

By

Tek posle nekoliko meseci, kada se pozvao na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, Aleksandar Matković, istraživač Instituta ekonomskih nauka, dobio je od Nacionalne službe za zapošljavanje informaciju o broju vijetnamskih radnika kojima su izdate radne dozvole.

Kako kaže, očekivao je daleko veći broj i bio šokiran podatkom da je reč o svega 176 dozvola iako je bilo jasno da samo na gradilištu Linglonga radi više stotina ljudi iz te zemlje.

– Tu stvarno nešto nije u redu. Već dve i po godine bavim se istraživanjem kineskih investicija a još ranije je bilo indicija da se nešto dešava sa vijetnamskim radnicima. Nemoguće je da rade bez radnih dozvola, a jedini način da ih dobiju je preko naše službe zapošljavanja. Oni najpre moraju da dobiju vizu za ulazak u zemlju radi zapošljavanja, takozvanu D vizu od diplomatsko kozularnog predstavništva u svojoj zemlji. U ovom slučaju Vijetnam „pokriva“ naša ambasada u Indoneziji i nije isključeno da su oni „kumovali“ ovoj situaciji. Kad takav radnik uđe u Srbiju prvo bi trebalo da se javi službi zapošljavanja a na to ga upućuje ili kompanija za koju treba da radi ili agencija preko koje je došao. Potom se i njegov poslodavac, kompanija ili agencija, obraćaju službi, tu dobijaju identifikacioni broj a tek kada NSZ prođe kroz svu dokumentaciju i utvrdi kvalifikacije, radnik dobija radnu dozvolu na osnovu koje tek može da se zaposli – objašnjava Matković i dodaje kako se ovde očigledno žurilo pa je više od 500 ljudi angažovano na gradilištima u nehumanim uslovima, bez prolaska kroz tu ustaljenu proceduru.https://tas-rs.toboads.com/ads.php?b=1&rq=7c1bd43a-cbef-5275-3991-652111d4b19e&vt=ceb4718d-8746-4aaf-94cd-58b55f0401bf&isf=false&zn=f03ae1846&tm=0&af=700×0&fv=undefined&nw=0&co=1&vh=657&vw=1366&asc=1&srf=https%3A%2F%2Fwww.danas.rs%2Fvesti%2Fekonomija%2Fdrzava-zazmurila-na-trgovinu-ljudima-u-slucaju-vijetnamskih-radnika%2F&rf=https%3A%2F%2Fwww.danas.rs%2F&loc=eq-srf&rn=5718113d-607d-a715-79f5-6928a1021f5f&ct=e566f1a6-74bd-10c8-87bf-f645e946a8da&c=hA_c_0_8af7dbe1&ah=0&L=ace5b35d-61c9-43bf-9312-a542765a4942&afs=undefined&sck=155cf4c8e7e140f25aec7bc8aa860aa308aa302a&

On kaže da postoji i razlog za to jer je u Vijetnamu početkom ove godine stupio na snagu novi zakon o otpremi rada gde je eksplicitno zabranjena trgovina ljudima, prinudni rad, oduzimanje pasoša. Sve to što se desilo u Srbiji.

– Moja je pretpostavka da su žurili da preduhitre ovaj zakon, jer bi i vijetnamske agencije mnogo teže radile. Ali, problem je to što su naše vlasti zatvorile oči i omogućile ovo što se desilo – kaže Matković ali ukazuje i na saznanja londonskog Gardijana koji baca novo svetlo na status ovih ljudi.

Naime, britanski list je prošlog meseca otvorio sumnje da se nešto dešava sa vijetnamskim radnicima u upozorio da su otvorene nove rute trgovine ljudima koje idu preko Rumunije i Srbije. Kako tu plate nisu mnogo veće nego kod njih, krajnji cilj im je Velika Britanija i eventualno neka od razvijenijih zapadnih zemalja.

Gardijan tvrdi da Vijetnamci u Rumuniju i Srbiju dolaze legalno, ali da iz tih tačaka postaju žrtve trgovine ljudima jer im za transport i papire do obećanog odredišta organizatori traže više hiljada funti. Oni više nemaju izbor, većina se već kod lokalnih zelenaša debelo zadužila pre nego što je krenula na put, tako da su prinuđeni da rade pod bilo kojim uslovima kako dug ne bi pao na teret porodica.

Danilo Čurčić iz nevladine organizacije A1, koja se angažovala poslednja dva meseca oko slučaja neuslovnog smeštaja i rada vijetnamskih radnika u Zrenjaninu, kaže za Danas da su oni pokušavali da dođu do podataka o tome imaju li Vijetnamci prijave i radne dozvole.

– Ni dva i po meseca od naših zahteva nismo dobili odgovore, institucije ne sarađuju. Ne zna se ni koliko ljudi tačno tamo radi a informacija da je izdato samo 176 radnih dozvola tek je zbunjujuća. Uopšte se ne uklapa u ono što je ministar Tomislav Momirović izjavio da je na gradilištu Linglonga bilo 50 nadzora inspekcija, da je ono najkontrolisanije u zemlji. I ministarka rada Darija Kisić Tepavčević je pominjala 18 inspekcijskih kontrola, ispada da je to veliki broj provera, pa je pitanje kako je onda promaklo da nemaju svi Vijetnamci radne prijave – komentariše Ćurčić
.
Aktivistkinja Zrenjaninskog socijalnog foruma Tara Rukeci kaže da su uporno pokušavali da dođu do podataka kako se kreće radna snaga na gradilištu Linglonga, da li je neko od njih otišao ali da je to sve teško dokučiti.

– Mi i dalje ne znamo ni koji je konačan broj radnika, koliko njih dolazi i odlazi i sa kakvim vizama, niti koliko njih ima radne dozvole, koliko je u procesu dobijanja papira i zašto ljudi dolaze ovde pa nemaju radne dozvole, a onda ih naknadno pribavljaju. Pitanje je i kako je zaštitnik građana tvrdio da 402 vijetnamska radnika ima uredne papire a posle rekao da su proveravane boravišne a ne radne dozvole. Prema našim saznanjima 30 Vijetnamaca je otišlo sa gradilišta a njih 10 još čeka na odlazak. Ipak, i dalje se ne zna ko dolazi, ko i gde odlazi. Gardijan je pisao o tome kako su vijetnamski radnici angažovani u Srbiji, Rumuniji i Britaniji zapravo radna snaga na području EU koja stalno cirkuliše i pokušavamo da saznamo gde vodi taj lanac – ispričala je Rukeci.

Bez odgovora

Pitanja da li su radnici iz Vijetnama i koliko njih, prijavljeni i da li su im izdate dozvole preko NSZ, poslali smo ovoj službi u Zrenjaninu, ali i centrali u Beogradu ali odgovor nismo dobili. Na isto pitanje ćute i u građevinskoj firmi Čajna enerdžii koja gradi fabriku guma Linglong. Danasu je jedino odgovor poslalo Ministartsvo građevinarstva, koje je reklo da nisu nadležni za pitanje radnih dozvola i uputilo nas na Ministartsvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, kojima smo mi ranije poslali upit, ali su i oni ostali nemi. Zaštitnik građana Zoran Pašalić u kratkom razgovoru rekao nam je da su oni neke prijave podneli, ali nije juče i prekjuče imao vremena da nam objasni kakve i kome.

I aktivisti ćute o Vijetnamcu koji je napustio Zrenjanin

Na pitanje Danasa šta se dešava i zašto nema bar informacija o vijetnamskom radniku koji je napustio Zrenjanin uz pomoć beogradskih aktivista, Danilo Ćurčić kaže da on ne bi trebalo da bude u fokusu javnosti. „Ne mogu da vam kažem o tome, sem da je radnik dobro, radi se sa njim jer je on bio žrtva trgovine ljudima. Mislimo da ne treba skretati pažnju, pre svega zbog njegove bezbednosti“, rekao je.

danas

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Matija Stević, čovek koji je spasao pun autobus Bošnjakinja sa decom

Matija Stević iz Brčkog u ratu je spasao pun autobus bošnjačkih majki sa decom, a nakon rata se kao Srbin javno izvinio bošnjačkom narodu. Umesto njegove ulice u ovom gradu se danas širi spomenik četničkog vođe Draže Mihailovića.

Published

on

By

Postoje neki tihi, mirni i povučeni ljudi o kojima gotovo ništa ne znamo. Kako vrijeme prolazi, teško je naći trag o njihovom postojanju i na najvećim svjetskim internet pretraživačima. Oni i njihova imena blijede, a dobra djela koja su uradili za života nestaju pod teretom zaborava.

Jedan od njih je Matija Stević.

‘Prijatelji, ako treba i ja ginem sa vama’

Teško ćete nešto naći o ovom čovjeku, Srbinu po rođenju iz Pukiša nadomak Brčkog. Tek možda da je riječ o ekonomisti, rođenom 1922. godine.

A Matija Stević, samozatajni čovjek uradio je na promociji ljudskosti više od većine homo sapiensa pod kapom nebeskom.

Početkom rata, dakle od aprila 1992. godine. godine shvatio je Matija tu violentnu snagu zla i odlučio da pomogne koliko zna i umije svojim sugrađanima Brčacima, a koji su imali nesreću da u četničkim očima izgledaju kao manje vrijedni ljudi. Bili su krvi što su živi i što se drugačije Bogu mole. Bošnjaci su te godine postali mete za odstrel. Tek tako. Kako se kome ćefne, dolazili su monstrumi i u ime “Velike Srbije” i srpstva ubijali ljude.

Tada je Matija sa suprugom Danom primio u vikendici na selu Numana Salkovića sa suprugom Enisom i kazao im: “Ostajte ovdje! Ako budemo ginuli, zajedno ćemo ginuti. Ja vas nikada neću izdati, ostaviti ili predati srpskoj vojsci!”. Inače, Matija je izvukao ove ljude iz pakla Brčkog u kome su Arkanovci i ostali zlotvori počeli sa etničkim čišćenjem.

I to je bio početak Matijinog antiratnog puta.

Vidjevši kakvo je zlo došlo na vlast u Brčkom i vidjevši šta silne četničke vojske i paravojske rade, Matija je napisao pravila kako se trebaju ponašati vojnici, a koja su bila u skladu sa Ženevskom konvenicjom:

“Da se zarobljenik ne smije ubiti. Da se ranjenik ne smije ubiti. Da se ne smije pljačkati. Da se ne smiju civili maltretirati. Da se ne smije činiti sve ono što ne bi bilo dobro da tebi neko čini.”

Ovo, između ostalog, stoji u Matijinim pravilima, kazaćemo opšteljudskim, ali nedostajućim koje je ovaj Brčak uručio srpskim vojnicima.

Autobus sa ženama i djecom iz sigurne smrti preusmjerio na razmjenu

A onda je te iste 1992. godine spasio pun autobus žena i djece od sigurne smrti i omogućio im da budu uspješno razmijenjeni. Naime, ideja četnika je bila de se autobus sa bošnjačkom djecom i ženama doveze pravo na vatrenu liniju između Pukiša i Čelića, da se tu odglumi razmjena, a da žene i djeca zapravo budu obijena u unakrsnoj vatri.

Matija je saznao za sve ovo, pa je brzo silnim vezama i vezicama uspio na koncu izdejstvovati da dođe do odistinske razmjene. Autobus sa ljudima je vraćen sa vatrene linije i razmjena je nakon toga uspješno izvršena na pravoj, zaštićenoj liniji razdvajanja kod Cerika.

Muhamed Mujkić kaže da je ovim činom Matija spasio od sigurne smrti nekoliko desetaka ljudskih života.

A onda je, na proljeće 1993. godine, Matija Stević čuo razgovor lokalnih srpskih vojnika kod Đinović njiva koji su htjeli da ubiju, a prije toga, po Matijoj priči, da zlostavljaju majku i kćerku Bošnjakinje koje su radile u polju. Matija je kazao vojnicima:

“Znate šta momci, vi možete proći, ali ih pipnut ne smijete.”

Onda je Matija otišao do majke i kćerke i sproveo ih na slobodnu teritoriju u Čelić. Naravno, mogao je izgubiti život, mogao je biti ubijen od strane srpskih vojnika, ali je rizikovao i spasio dva ljudska bića.

Matija, čovjek koji se javno izvinio muslimanskom narodu

Nakon rata Matija Strević je pokrenuo inicijativu da se javno objavi njegovo izvinjenje muslimanskom narodu opštine Brčko, koji je na ovom području najviše stradao u posljednjem ratu 1992 – 1995. godine.

Matija je 2012. godine u dokumentarcu Život ispisan na licu u produkciji Gariwo Fondacije kazao: “To činim kao Srbin, građanin ovog grada koji sam, od kad znam za sebe, poštovao kako pripadnike svog naroda, tako i sugrađane Muslimane i Hrvate i druge ljude… Ljude nikada nisam cijenio po vjeri, naciji i boji kože, već po karakteru i moralu. Naša sudbina je da živimo zajedno, kako se ovdje, na ovim prostorima, vijekovima radilo.”

Neko će reći, pa to je normalno, to je ljudska obaveza. I neće pogriješiti. Samo što je bilo malo onih koji su poput ubijenog Srađana Aleksića ili ovog heroja Matije Stevića vršili svoju ljudsku obavezu. Jer da ih je bilo više, pa rata uopšte ne bi bilo.

I danas, nakon svega, najmanje što se može uraditi je da Matija Stević dobije ulicu sa svojim imenom.

Zbog svojih herojskih djela, ali i zbog svih dobrih ljudi!

Umjesto toga, Dodikovi uniformisani predatori, koji strašno podsjećaju na one zloglasnike iz 1992. paradiraju po Brčkom, a umjesto imena Matije Stevića spomenik vođe Draže Mihailovića odavno zapljuvava grad.

A danas? Danas bi Matija Stević bio proglašen još jednim autošovinistom ili izdajnikom.

A o takvoj vrsti “izdajnika” ima jedna sjajna misao jednog velikog pisca i čovjeka. Naime, Filip David je jednom kazao: “Biti izdajnik u takvoj zemlji i takvom sistemu najmanje je što može i mora učiniti svaki moralan i častan čovjek.”

Eto tu istu moralnu obavezu osjećao je Matija Stević, poprilično neznan junak iz našeg Brčkog. Čovjek mira u doba rata koji je spasavao druga ljudska bića.

Za sve što je uradio, Matija je 2012. godine dobio nagradu za građansku hrabrost “Duško Kondor”. U obrazloženju stoji: “Čovjek koji se izvinio bošnjačkom narodu zbog počinjenih zločina i zbog hrabrosti iskazane tokom rata.”

Hajde da ne zaboravimo Matiju, velikog čovjeka! Hajde da sad djelujemo u službi mira tako da nam nikada ne zatrebaju neki veći, ljudskiji postupci.

Dragan Bursać

izvor: https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/1/15/bursac-matija-stevic-covjek-koji-je-spasio-pun-autobus-bosnjakinja-sa-djecom

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Napeto u Skandinaviji. Ruski brodovi u Baltičkom moru, Švedska i Danska šalju vojsku

Razmeštanje ruskih postrojbi na granice prema Ukrajini poslednjih dana je glavna tema svetskih medija

Published

on

By

foto: EPA

RAZMJEŠTANJE ruskih postrojbi na granice prema Ukrajini posljednjih dana je glavna tema svjetskih medija. Ali činjenica da su tri broda Ruske mornarice iz Sjevernog mora kroz tjesnac Veliki Belt u Danskoj ušla u Baltičko more prošla je skoro nezapaženo.

Ali, ne i u susjednim skandinavskim zemljama. Njihove vlade su sve nervoznije zbog širenja ruskih vojnih manevara, piše Deutsche Welle.

Švedska

Vlada u Stockholmu reagirala je brzo i s velikim publicitetom: krajem prošlog tjedna je na otok Gotland u Baltičkom moru poslala veći broj oklopnih vozila i od tada ulicama patroliraju vojnici.

Na Gotlandu, koji je samo oko 350 kilometara zračne linije udaljen od ruske eksklave Kalinjingrad, živi oko 60.000 ljudi. Naročito u pitoresknom lučkom gradu Visby, glavnom mjestu na otoku, vojska dominira gradskom slikom. Odgovorni u glavnom gradu Švedske pred sobom imaju sljedeći najgori mogući scenarij: Rusija bi narednih dana ili tjedana mogla ne samo pružiti pipke prema Ukrajini nego i prema baltičkim zemljama Estoniji, Letoniji i Litvi i tako se opasno približiti Švedskoj.

Švedska nije članica NATO-a, ali tijesno surađuje s tim vojnim savezom. Od kada je Rusija anektirala ukrajinski poluotok Krim 2014. Stockholm je ponovo pojačao obranu. 2017. Švedska je ponovo uvela obvezni vojni rok.

Finska

Sa svojom 1300 kilometara dugom granicom s Rusijom Finska joj je blizu kao nijedna druga europska zemlja. Ni Finska nije članica NATO-a. Slično kao i u Švedskoj, nema potrebne većinske podrške za pristup zapadnom vojnom savezu. S obzirom na to da je vlada u Helsinkiju dugo smatrana pragmatičnom u odnosima s Moskvom, sada se više ne može sakriti rast nepovjerenja.

Dugi niz godina u političkim programima stoji opcija pristupanja NATO-u, ali najjasniji znak odvraćanja Finske od Rusije bio je u prosincu prošle godine. Premijerka Sanna Marin okončala je dugogodišnji spor oko nabavke novih borbenih zrakoplova i naručila 64 najmodernija aviona F-35 od firme Lockheed Martin iz Sjedinjenih Država. Posao vrijedan 8.4 milijarde eura.

Nakon što je Rusija krajem prosinca zahtijevala da nijedna nova zemlja ne smije pristupiti NATO savezu, Marin je napravila još jedan korak. Početkom siječnja je u jednom televizijskom intervjuu uputila poruku Moskvi: „Nećemo dozvoliti da nas ucjenjuju.”

Danska

Vlada u Kopenhagenu u odnosu s Moskvom u ovom trenutku slijedi dvostruku strategiju. S jedne strane je isto kao i Švedska pojačala svoju vojnu nazočnost u Baltičkom moru. Naime, u Baltik je poslala jednu fregatu, veći broj borbenih zrakoplova F-15 i oko 200 vojnika.

Danska je jedna od osnivačica NATO-a, i samim tim je ta intervencija pod vrhovnim zapovjedništvom vojnog saveza.

Osim toga, Danska je odlučila podržati Ukrajinu s oko 22 milijuna eura. Od travnja 2014. ukrajinske vojne snage ratuju na istoku zemlje protiv separatista koje podržava Rusija. Mirovni plan, koji je dogovoren uz posredovanje Njemačke i Francuske je na ledu. Nakon posjeta istočno-ukrajinskoj konfliktnoj regiji, ministar vanjskih poslova Jeppe Kofod izrazio je zabrinutost zbog kibernetičkih napada na internetske stranice ukrajinske vlade.

Norveška

Kao još jedna od osnivačica NATO-a, Norveška je od 1949. njegov sastavni dio i nalazi se na vanjskim granicama na sjeveru. Obrambena politika igra vrlo veliku ulogu u samopouzdanju te zemlje. Oko 8000 mladih muškaraca i žena godišnje odsluži obvezni vojni rok. Norveška s Rusijom dijeli oko 200 kilometara dugu granicu, a obje zemlje su pri tom konkurentice kada se radi o sferi utjecaja na Arktiku. Ovo je još jedan od razloga zašto se ovih dana ulažu napori da se pokaže vojna spremnost.

Vlada u Oslu je tek nedavno sklopila novi vojni sporazum s SAD-om, prema kojem Norvežani Amerikancima, u slučaju rata, dozvoljavaju pristup u četiri svoje vojne baze. Treba također napomenuti da će se na norveškom teritoriju u ožujku i travnju održati jedna od najvećih vojnih vježbi NATO-a od kraja Hladnog rata: „Cold Response” (Hladni odgovor). Sudjelovat će 35.000 vojnika iz 28 članica NATO-a, ali i drugih partnerskih zemalja.

Vlada u Oslu je pored ruskih vojnih manevara također zabrinuta i zbog ruskih hakerskih napada. U jednom intervjuu je norveški premijer Jonas Gahr Store izjavio da hakeri koje podržava Rusija imaju na nišanu najvažnije norveške institucije poput parlamenta i vlade.

SAD i zapadni saveznici “jedinstveni” oko sukoba u Ukrajini

SAD, Njemačka i ostali zapadni saveznici imaju jedinstven stav o sukobu u Ukrajini, rekao je u srijedu američki državni tajnik Antony Blinken nakon sastanka s njemačkom kolegicom Annalenom Baerbock.

“To nam jedinstvo daje snagu kojoj Rusija ne može parirati”, izjavio je Blinken na zajedničkoj konferenciji za novinare. Dodao je da Moskva mora odlučiti je li za eskalaciju ili diplomaciju.

Blinken je optužio Rusiju da pokušava podijeliti zapadne saveznike i upozorio da će se suočiti s teškim posljedicama ako napadne Ukrajinu.

Baerbock je ponovila to upozorenje, zaprijetivši da će na nastavak ruske agresije odgovoriti “golemim posljedicama”.

Pozvala je Moskvu da odmah učini korake prema deeskalaciji krize. “Suglasili smo se da je jedini izlaz iz krize politički put dijaloga”, rekla je njemačka ministrica. “Nažalost, Rusija trenutno govori drugim jezikom.”

SAD i saveznici iz NATO-a zabrinuti su zbog raspoređivanja oko 100.000 ruskih vojnika na granici s Ukrajinom i strahuju da Moskva planira napad na tu zemlju. Rusija uporno tvrdi da su to njezini vojnici na njezinu teritoriju.

Blinken u petak putuje u Ženevu gdje će se susresti s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom.

Prije sastanka s Blinkenom, Baerbock je razgovarala s kolegama iz Francuske i Velike Britanije.

Deutsche Welle, Index Vijesti, Hina

izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/napeto-u-skandinaviji-ruski-brodovi-u-baltickom-moru-svedska-i-danska-salju-vojsku/2333851.aspx

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Austrija uvela obavezno vakcinisanje. Ovo su kazne za one koji odbiju

Austrijski parlament izglasao je danas obavezno vakcinisanje protiv korone za odrasle od 1. februara. Austrija je prva država Evrope koja je uvela obavezno vakcinisanje

Published

on

By

foto: EPA

AUSTRIJSKI parlament izglasao je danas obavezno cijepljenje protiv korone za odrasle od 1. veljače. Austrija je prva država Europe koja je uvela obavezno cijepljenje.

Zastupnici su glasali sa 137 za i 33 protiv obaveznog cijepljenja, koje će se primjenjivati ​​na sve stanovnike u dobi od 18 i više godina. 

Izuzeci su trudnice, osobe koje se iz zdravstvenih razloga ne mogu cijepiti ili koje su se oporavile od infekcije koronavirusom u posljednjih šest mjeseci.

“Veliki korak”

Ministar zdravstva Wolfgang Mueckstein govoreći u parlamentu nazvao je tu mjeru “velikim i trajnim korakom” u austrijskoj borbi protiv pandemije.

“Ovako možemo uspjeti izbjeći ciklus otvaranja i zatvaranja”, rekao je, napominjući da se ne radi samo o borbi protiv omikrona već i protiv svih budućih varijanti koje bi se mogle pojaviti. 

Kako će izgledati provođenje cijepljenja i kolike su kazne

Za početak, nadležni će pisati svakom kućanstvu kako bi ga obavijestili o novim pravilima.

Od sredine ožujka policija će tijekom rutinskih provjera početi provjeravati status cijepljenja ljudi; osobe koje ne mogu predočiti dokaz o cijepljenju bit će zamoljene da to učine u pisanom obliku, a ako to ne učine, bit će kažnjene novčanom kaznom od 600 do 3600 eura.

Obaveza cijepljenja bi trebala ostati na snazi ​​do kraja siječnja 2024. Stručno povjerenstvo će svaka tri mjeseca izvještavati vladu i sabor o napretku cijepljenja.

Vlada je prvobitno namjeravala da se obaveza odnosi na sve stanovnike od 14 i više godina, ali je to promijenila u 18 godina.

Index vijesti

izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/austrija-uvela-obavezno-cijepljenje-objavljene-i-kazne-za-one-koji-odbiju/2333893.aspx

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

NATO unapređuje albansku vazdušnu bazu iz komunističkog doba

Tirana — NATO je danas počeo da radi na unapređenju albanske vazdušne baze Kučova iz komunističkog doba, što će omogućiti njeno korišćenje za operacije Alijanse

Published

on

By

Ulaganje vredno 51 milion evra uključivaće renoviranje piste, rulnih staza i skladišta sa ciljem poveća interoperabilnost NATO-a i podržavanja misije ranog upozoravanja, preneo je AP.

Baza u Kučovi, 80 kilometara južno od glavnog grada Tirane, služiće Albaniji, a takođe će podržavati NATO operacije vazdušnog snabdevanja, pružati logističku podršku, vazdušnu kontrolu, obuku i izvođenje vežbi.

Albanski premijer Edi Rama rekao je da izbor NATO-a da koristi ovaj objekat kao taktičku bazu potvrđuje činjenicu da je malena Albanija, ipak, dodata vrednost Alijansi.

Albanija je članica NATO od 2009. godine.

Tanjug

izvor: https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2022&mm=01&dd=20&nav_category=167&nav_id=2092095

Continue Reading

Trending