Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Sandra Benčić: Kako nas nije sramota da negiramo genocid u BIH

Published

on

U Hrvatskoj još uvijek tragamo za više od 1.800 nestalih osoba u Domovinskom ratu, i smatramo to apsolutno jednim od prioriteta vanjske i unutarnje politike Hrvatske, i nedavno smo to i istakli. Međutim, naš odnos u drugim zemljama, pod istim ratnim okolnostima, je suprotan, čak suprotan osnovnim idejama humanitarnog prava ali i međunarodne solidarnosti.

Ovo je u hrvatskom saboru u četvrtak kritikovala zastupnica opozicionog bloka Možemo Sandra Benčić, nakon što je Hrvatska demokratska zajednica u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH) podržala zaključak kojim se osporava zakon o zabrani negiranja utvrđenih ratnih zločina i presuđenih ratnih zločinaca u toj zemlji.

Na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u utorak, delegati iz HDZ-a BiH, Dragan Čović, Marina Pendeš i Lidija Bradara, glasali su za zaključak Kluba srpskog naroda u kojem se traži da se poništi odluka bivšeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Valentina Inzka o zabrani negiranja utvrđenih ratnih zločina i presuđenih ratnih zločinaca.

Nije bilo potrebne entitetske većine da bi zaključak u konačnici bio i usvojen, no ta je tačka izazvala val kritika ne samo u Bosni i Hercegovini već i u susjednoj Hrvatskoj.

„Građani u Bosni i Hercegovini još uvijek tragaju za 1.200 nestalih u genocidu u Srebrenici“, rekla je Benčić, dodajući da se uglavnom radilo o starijim maloljetnicima, od koji su neki u vrijeme nestanka bili petnaestogodišnjaci ili šesnaestogodišnjaci.

Šta će HDZ reći onima koji traže nestale u genocidu?

„Na jučerašnjoj sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine glasalo se o zaključku koji je predložio Klub srpskog naroda u kojem su tražili da oni koji su kreirali odluku o zabrani negiranja genocida u Srebrenici istu i ponište. Osim političkih predstavnika Srba za ovu odluku su glasali i HDZ-ovi delegati u Domu naroda, imenom i prezimenom: Dragan Čović, Marina Pendeš i Lidija Bradara. Sramotno da su još jednom predstavnici HDZ-a u Bosni i Hercegovini digli ruku protiv zabrane negiranja genocida u Bosni i Hercegovini, sramotno je da su to isti napravili u travnju ove godine kada su glasali protiv izmjena kaznenog zakona kojim bi se zabranilo negiranje genocida“, rekla je Benčić, uz pitanje „što će HDZ govoriti onima koji traže nestale u genocidu u Srebrenici?“

„Da to nije bio genocid? Hoćete i to reći? Hoće li im to poručiti Dragan Čović“, pitala je Benčić. „Na čiju se stranu svrstava HDZ i njihov veliki predstavnik u Bosni i Hercegovini […]“

„Kako nas nije sram i pred nama samim ali i međunarodno, biti protiv onoga što je civilizacijska činjenica, i kako možemo ne samo ne osuditi, nego još stajete na stranu onih koji negiraju genocid […] Istovremeno ćete u ovom Saboru usvajati konvencije o nestalim i naglašavati da je to osobito za nas bitno, jer imamo to iskustvo“, rekla je Benčić.

Premda se odluka visokog predstavnika – tumača Daytonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini 1995. godine – odnosi na zabranu negiranja zločina i veličanje zločinaca na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, njoj se opetovano protive političari iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, za koje status heroja još uvijek uživaju i Ratko Mladić i Radovan Karadžić, nekadašnji vojni i politički čelnik tog entiteta, obojica osuđeni za genocid u Srebrenici i druge zločine.

(AJB/Agencije)

SLOBODNA VOJVODINA

Meštani Čortanovaca protestuju ispred Ministarstva građevinarstva i infrastrukture

Meštani Čortanovaca okupili su se danas ispred zgrade Ministarstva, građevinarstva i infrastrukture, zahtevajući da im se vrati železničko stajalište u naselju i da im se uvede regionalni voz

Published

on

By

Meštanin Čortanovaca Pavle Radosavljević izjavio je za FoNet da ih nadležni delimično ignorišu.

Okupljeni su, razvili veliki transparent sa ćiriličnim napisom „Vratite nam stanicu!“ i nekoliko kartonskih transparenta sa napisima „Brza pruga nas je unazadila“ , „Stanica je za nas spajanje sa svetom! Beograd-Novi Sad“, „Šekspir festival“, „Dunavske čarolije“, „Wine fest“, „Tvrđava teatar“, „Stanica Čortanovci“.

Čortanovci Dunav su nepravedno ostali bez dve železničke stanice i ako imamo 3.000 stanovnika i 5.000 vikendica. Ukidanjem obe železničke stanice nam je otežana komunikacija sa ostalim mestima od kojih zavisimo, rekao je on.

Radosavljević je istakao da autobusi koji su im ponuđeni od opštine Inđija nisu rešenje, jer nisu usklađeni sa redom vožnje.

izvor: https://www.danas.rs/vesti/drustvo/vratite-nam-stanicu-i-voz-mestani-cortanovaca-protestuju-ispred-ministarstva-gradjevinarstva-i-infrastrukture/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Penzije gube trku sa rastom cena i plata: Stariji građani u sve većem riziku od siromaštva – zbog čega je tako?

Stariji stanovnici Srbije sve više su u riziku od siromaštva, pokazuje istraživanje koje je objavio Republički zavod za statistiku

Published

on

By

Podaci iz publikacije „Ne izostaviti nikoga iz razvoja“ govore da je za razliku od dece i građana srednje starosti kod kojih se beleži kontinuirani pad stope rizika od siromaštva, među starijim stanovništvom ona krenula da raste.

Tako su ljudi koji imaju 65 godina i više od 2022. godine u većem riziku od finansijskog siromaštva u odnosu na ostale demografske grupe, a čak 14 odsto njih ima raspoloživi prihod niži od 50 odsto medijane ekvivalentnog dohotka.

S tim u vezi, Goran Radosavljević profesor na FEFA fakultetu mišljenja je da je ovakva statistika odraz značajnog pada realne penzije u odnosu na plate i inflaciju.

„Rizik od siromaštva je takozvano relativno siromaštvo. To znači da osoba nije siromašna, ali se nalazi negde iznad granice da to bude. Ova granica se menja tokom vremena. Ipak, ako je rizik od siromaštva porastao, to je moglo da uslovi nekoliko faktora. Došlo je do rasta cena proizvoda i usluga, a rast dohotka nije pratio cene. Tako je porasla i granica relativnog siromaštva, dok je dohodak ostao na prethodnom nivou. Drugim rečima, sporije raste standard nego troškovi“, pojašnjava on.

Naš sagovornik podvlači da nije dobro ni da prosečna penzija bude 50 odsto niža od prosečne zarade, jer onda, kako kaže, imamo penzionere koji su siromašni.

„U 2022. godini penzije su rasle sporije, a ako se pogledaju zvanični podaci iz te godine može se primetiti da su prosečne penzije pale na 40 odsto prosečne zarade. Dakle, rasla je prosečna zarada brže od prosečne penzije, pa je ovo verovatno posledica gubljenja trke prosečne penzije sa prosečnom zaradom. Ta prosečna zarada je vukla i granicu standarda, verovatno i onu za relativno siromaštvo, dok penzija nije rasla“, priča Radosavljević.

Međutim, kaže ovaj profesor, u Srbiji je trend duži niz godina da penzioneri nisu u velikom riziku od siromaštva, jer imaju stabilna primanja, te da su druge grupe kao što su deca i nezaposleni više izložene ovoj pretnji.

Penzioneri su takođe dobijali u više navrata jednokratnu pomoć od države. Prva isplata bila je u decembru 2020. godine, kada je na njihove račune leglo po 5.000 dinara, zatim u septembru 2021. pomoć od 5.900, pa u februaru naredne godine 20.000 dinara. U novembru 2023. najstariji su ponovo dobili jednokratnu pomoć u iznosu od 20.000 dinara.

I dok su ekonomisti ove uplate okarakterisali kao nepromišljeno izlivanje „helikopter novca“ iz budžeta, izgleda da najstarijima ni izdašna davanja nisu uspela da poprave životni standard.

Jovan Tamburić, predsednik Udruženja sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije, kaže za naš list da u kategoriji starih ima 150 do 200 hiljada ljudi koji nemaju nikakve prihode, odnosno primanja po osnovu penzije.

„Penzije su od 2012. do sada izgubile najmanje 27 odsto svoje stvarne vrednosti. Kada su počele 2019. da se usklađuju, opet su gubile vrednost na osnovu usklađivanja švajcarskom formulom, jer je posle toga došlo do pada stvarne vrednosti. Onda su od 2022. i 2023. bile usklađivane dva puta godišnje, pa je to održalo dostignuti nivo penzija zbog veoma visoke inflacije. Sa druge strane, najniže penzija koje su oko 25.000  dinara u kategoriji zaposlenih u samostalnoj delatnosti i oko 17.000 u kategoriji poljoprivrednih penzionera, manje su od praga siromaštva. Prošle godine on je iznosio preko 28.000 i to je suma od koje treba da živi jedna osoba. A mi imamo najniže penzije od 25.000 od kojih žive najčešće dve osobe, pa možemo zamisliti kakav je to odnos“, priča Tamburić.

Stoga, kaže on, bez temeljne reforme penzijskog sistema ne može biti govora o popravljanju ekonomskog položaja penzionera.

„Tokom 2019. i 2020. procenat izdvajanja za doprinose penzijskog i invalidskog osiguranja smanjen je sa 26 na 24 odsto. Na takav način su smanjeni prihodi fondu PIO za preko 500 miliona evra godišnje, posledično i novac koji se deli na penzije. Tako je aktuelna vlast htela da oslobodi poslodavce od doprinosa koji plaćaju, pa se postavlja pitanje zašto ih nisu oslobodili od poreza na zarade. Smanjili su izvorne prihode PIO fonda, pa posle govore kako dotira republički fond PIO. Zašto PIO nije vlasnik EPS-a koji su stvorili građani, da bi imali stabilan prihod u fondu?“, pita Tamburić.

Pomenuto istraživanje sugeriše i da su žene su u odnosu na muškarce u većem procentu izložene rizicima od siromaštva, a ovaj rodni jaz se povećava sa starošću.

Naš sagovornik ovaj podatak objašnjava činjenicom da su žene kraće bile zaposlene, odnosno u radnom odnosu, te da se to naročito odnosi na one na selu koje nisu imale stalne prihode.

„Zbog toga su na granici siromaštva. Inače su poljoprivredni penzioneri u riziku, jer su stari, nema ko da im obrađuje imanja, nemaju prihode od imanja i zavise od socijalnih davanja, to jest penzija koje su bedne. Treba napomenuti da je u Crnoj Gori najniža penzija 450 evra, što znači da je ona veća od naše prosečne penzije. U ekonomskom tigru prosečna penzija je manja od najniže u Crnoj Gori“, zaključuje Tamburić.

Podsećamo, prema podacima PIO fonda iz decembra prethodne godine, ukupan broj korisnika koji prima penziju je 1.651.315. Od toga starosnu penziju primilo je 1.091.716 lica, invalidsku 233.030, a porodičnu 326.569.

Prosečan iznos svih penzija u tom mesecu bio je 39.850 dinara. Prosečna starosna penzija u januaru bila je 42.777 dinara, invalidska 36.802 i porodična 32.238 dinara.

Sa druge strane, prosečna neto zarada istog meseca iznosila je 95.093, dok je medijalna plata bila 69.842 dinara.

Međugodišnja inflacija u decembru je iznosila 7,6 odsto, što je dvostruko niže nego na kraju 2022. godine. U februaru ove godine međugodišnja inflacija je pala na 5,6 odsto.

izvor: https://www.danas.rs/vesti/ekonomija/penzije-rast-plata-i-cena/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

ANA LALIĆ: Šta sve niste čuli iz Dubrovnika, ali mojim rečima…

Na dubrovačkom, a levičarskom Rebedu festivalu sam govorila svojim imenom, prezimenom i profesijom. Nisam predstavljala nijednu državu, redakciju, ni Luksemburg, ni esnafsko udruženje. Tema sesije je bila ekstremni nacionalizam

Published

on

By

To vam je ono sto vam piše po zidovima, pojačano portretima ratnih zločinaca. To vam je ono kada vam četvrtaci završetak škole „slave“ pesmom „ne volim te Alija …“.

To vam je ono kada ste me nazivali „ustaškom/mađarskom kurvom“ jer sam napisala da vam lekari po bolnicama nemaju osnovnu zaštitu od covida. To vam je ono kad mi kolege nazivate“balijama“. To vam je poklič sa tribina i natpis na majicama „Nož, žica, Srebrenica!“.

To vam je kada pevate “Veseli se srpski rode”, dok se sto metara dalje od vaše pesme ukopavaju zemni ostaci 30 Srebreničana, od kojih je najmlađi imao 15 godina.

To vam je ono što raspirujete svaki put kada napišete “televizija NDH 1” i “Nova SS”. To vam je kada nam pretite da ćete nas ubiti, zaklati, silovati, denacifikovati, jebati mrtve majke i živu decu … jer vam se ne dopada kako pišemo, šta izgovaramo, odakle izveštavamo.

A, sve to vam se to dogodilo i događa u Republici Srbiji. Svakodnevno.

I svega toga će biti još „svakodnevnije“, jer se pravite da spavate, jer se pravite da ne vidite, jer se pravite glupi. Jer ste dozvolili da vam mržnju i nasilje prodaju pod „patriotizam“.

Novinar sam, izvestač, a u slobodno vreme i privatno lice. A kao takvo, imam zakonsko pravo na politički i lični stav. Iza kojih stojim „postojano, kano klisurina“.

Dakle, kao to privatno lice, imam pravo na sopstveni ukus, po kom procenjujem da li mi je slanina odveć suva, haljina ružna, kafa preslatka, a neki film dobar ili loš.

Pored ukusa, imam i snažno formirano mišljenje o ljudima koji svoje umeće i talenat sa filmskog platna prebace na izborne plakate partije koja se ka kulturi ophodi kao prema šugavoj mački. U kojoj simfoničari gladuju, a bajemaleknindze diriguju.

Dovoljno sam obrazovana da znam da postament ne sme biti proporcionalno veći od spomenika. U ovom slučaju veći je i od konja i kralja na istom.

Nisam za rušenje ničijih crkava.

Jesam protiv njihove izgradnje gde im mesto nije. Posebno ukoliko se zidaju da bi kažnjavale neposlušne i „pogružavale“. Više sam za ljubav ka bližnjem svom, poznatijom i pod „brat je mio, koje god vere bio“.

Jesam protiv ulivanja milijardi u crkve.

Nisam protiv ulivanja milijardi u  poljoprivredu, obrazovanje, zdravstvo. Sve srpsko.

Jesam za sekularnu Srbiju.

Više sam za ovozemaljski, institucionalizovani zakon, no za onaj božanski.

Jesam za Autonomnu pokrajinu Vojvodinu.

Predesednica sam Nezavisnog društva novinara Vojvodine.

Nisam predsednica Nezavisnog društva novinara severne srpske pokrajine.

Jesam za latinicu, ćirilicu, mađarski, rumunski, slovački, rusinski, bunjevački, romski …

Nisam za krečom iscrtane zastave po fasadama, jer im tamo mesto nije.

Nisam za zloupotrebu državnih obeležja kao sredstva manipulacije i isticanja „ko je glavni baja“ u selu.

Shodno tome, nisam ni za bilborde “Slava herojima (???) Banjske” po Farkaždinu, Senti, Adi… čiji su stanovnici većinom pripadnici nacionalnih manjina.

Ne prihvatam da se „srpstvo“ koristi kao politička merna jedinica kojom se određuje ko je patriota, a ko izdajnik.

Protiv sam da mi građani „svih srpskih gradova“ glasaju na novosadskim izborima. Protiv sam da glasaju i na beogradskim.

Moja hrvaština, mađarština, rumunština, bunjevština … (u zbiru „vojvođanština“) ničim ne ugrožava bilo čije srpsko nacionalno biće. Mi smo „isti narod sa dve različite istorije“ i to je istorijska činjenica. A da smo normalni, to nam je i prednost, koju rado zovu i „bogatstvo različitosti“.

Ja sam građanka Srbije. Od mene je ne morate braniti. Poštujem zakone ove zemlje i plaćam joj porez. Nemam imovinu ni na Kipru ni u Monaku.

Otac mi je rođen u Sremu, mati u Banatu. Sa Bačkom, oni geografski, topografski, ustavom zapisano, čine Vojvodinu. Autonomnu pokrajinu u sklopu Republike Srbije. Dakle, Vojvođanka sam.

Vaspitana da stojim iza onoga što mislim i govorim. I isto mislim i govorim na svim geografskim širinama i dužinama. I gde čuli i gde ne čuli. I pred levima i pred desnima.

Vaspitana sam i da se pred siledžijama ne povlačim.

Unuka sam partizana.

(Danas, foto: Jelena Ivanović)

izvor: https://autonomija.info/ana-lalic-sta-sve-niste-culi-iz-dubrovnika-ali-mojim-recima/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

NPS pozvao Vladu Srbije da zaustavi “poklanjanje” Generalštaba: Jedino struka treba da odlučuje

Gradski odbor Narodnog pokreta Srbije (NPS) u Beogradu pozvao je Vladu u tehničkom mandatu da zaustavi postupak ustupanja zgrada Generalštaba oštećenih u NATO bombardovanju američkoj ofšor kompaniji

Published

on

By

Zgrade Generalštaba su jedino delo čuvenog arhitekte Nikole Dobrovića u Beogradu i stav NPS je da o ovim zgradama i lokaciji treba jedino struka da odlučuje, u interesu svih građana Beograda i Srbije. Za ovu lokaciju već postoje projekti na Arhitektonskom fakultetu“, saopštio je NPS, pozivajući Vladu Srbije “na razum”.

Režim Srpske napredne stranke, kako je ocenjeno, nastavlja u svojoj terminalnoj fazi “rasprodaju narodnih resursa firmama sumnjive i sporne reputacije pod tajnim ugovorima i netransparentnim i po građane Beograda i Srbije štetnim uslovima”.

Gradski odbor NPS naglasio je da o svim bitnim projektima treba odlučuje isključivo struka u opštem narodnom interesu, a o najvećim projektima i sami građani – na referendumu kao najdemokratskijem obliku odlučivanja. 

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Srbija/370101/NPS-pozvao-Vladu-Srbije-da-zaustavi-poklanjanje-Generalstaba-Jedino-struka-treba-da-odlucuje.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Godinu dana od prijave za penzionerske kartice: „Nije jasno čemu služe, ne znače nam ama baš ništa“

Prošlo je ravno godinu dana od kada su počele prijave za penzionerske kartice i skoro pola godine od kada se one mogu koristiti. Ipak, ni penzionerima ni njihovim udruženjima još nije najjasnije čemu one zapravo služe i koje benefite im obezbeđuju

Published

on

By

Do kraja februara za penzionerske kartice se, prema rečima Relje Ognjenovića, direktora PIO fonda, prijavilo 1,1 milion penzionera, a u ovu akciju se uključilo više od 830 firmi i ustanova koje vlasnicima kartica odobravaju popuste i pogodnosti pri plaćanju roba i usluga.

Međutim, iako pomenute brojke deluju zapanjujuće, ako pogledamo spisak privrednih subjekata u čijim radnjama se može ostvariti popust, videćemo da se oni odnose na različite oblasti koje nisu primarne za penzionere, kao što su tehnički pregledi, šišanje kućnih ljubimaca, izložbe, određeni lekovi za životinje, kursevi stranih jezika…

U većini slučajeva popusti se kreću od tri do 10 odsto, a čitaoci Danasa u penziji upozoravaju da se popusti ne dobijaju na usluge koje koriste svakodnevno, kao i da je sniženje, ako ga uopšte ima, za osnovne namirnice minimalno.

To potvrđuje i Petar Nikolić, predsednik Udruženja penzionera opštine Obrenovac, koji kaže za naš portal da penzionerima kartice ne znače „ama baš ništa“.

„Ne znamo čemu one uopšte služe. Neke bodove neko daje, neko ne daje. Penzije su male i nikakve, najstarijima trebaju pare, a ne kartice. Prevashodno je potrebno ljudima sa niskim primanjima podići penzije kako bi se približili onima sa visokim. Kada se procentualno povećaju, pravi se još veći jaz, jer ne dobiju svi isto“, ističe Nikolić.

On podseća da veliki broj ljudi ima niska penziona primanja, od 15-16 hiljada, te da od tih sredstava ni osnovno ne mogu da priušte, kamoli da uštede.

„Kakva im je onda vajda od kartice? Nemaju ni za dažbine. Ko se pita o socijalnoj politici kod nas ko zna, ali je nepravedno jer u ovakvoj raspodeli najviše ispaštaju oni sa najnižim primanjima, a onima sa visokim je sve lakše“, upozorava Nikolić.

Sa druge strane, Dragan Sponza, sekretar Udruženja penzionera opštine Vračar, viđenja je da kartice ipak imaju pozitivan efekat na novčanik najstarijih sugrađana.

„Kartice znače za ostvarivanje raznih popusta. Međutim, kada je reč o skupljanju bodova, to nam nije najjasnije kako i za šta se oni prikupljaju. Ipak, u nekim mesarama recimo, ima svaki dan popust uz pomenute kartice, ali i nekim većim trgovinskim lancima. Takođe, obuhvaćeni su i popusti na putovanje vozom i različite izlete“, priča Sponza.

Nasuprot tome, Tomislav Š, penzioner iz Zemuna, kaže da iako je uzeo ovu karticu, od nje uopšte nema koristi, jer i kada je priloži, ne oseća umanjenje na računu.

„Ona ničemu ne služi i u nju se ne uzdam, ista je priča kao sa prošlom. U apotekama u kojima je prihvataju, ništa ne umanji račun, a kada sam pitao zašto je onda kucaju, kažu da je to zbog bodova. Ipak, niko ne zna čemu ti bodovi služe ni kako se i da li mogu iskoristiti“, priča on.

Godinu dana od prijave za penzionerske kartice: "Nije jasno čemu služe, ne znače nam ama baš ništa" 2
foto: ministarstvo finansija

To posebno važi za manja mesta, u kojima retko da postoje trgovine koje kartice prihvataju, a kako kaže Tihomir Conić, predsednik Udruženja penzionera opštine Ub, građani iz ovog kraja nemaju mnogo gde da uštede ako ih prilože.

„Penzioneri mogu ostvariti 10 odsto popusta na određene vrste robe i prehrambene artikle u jednoj robnoj kući u Ubu. Na drugim mestima nema posebnih pogodnosti na korišćenje kartica, te penzioneri njima nisu oduševljeni. Mislili su da će sa njima moći mnogo štošta da se uradi i uštedi. Ipak, u malom mestu to nije slučaj“, priča za Danas Conić.

Penzionerske kartice bez efekta u manjim opštinama

Kartice bi, kaže naš sagovornik, imale efekta kada bi obuhvatale popuste na više proizvoda u robnoj kući i kada bi se uz njih mogao ostvariti jeftin ili besplatan prevoz.

„Kod nas se još uvek prevoz plaća. Bilo bi dobro kada bi sve vožnje prema Beogradu i Valjevu bile besplatne za sve penzionere“, poručuje on.

Da stanovnici manjih opština imaju manje koristi od ovih kartica potvrđuje i Vitomir Đorđević, predsednik Udruženja penzionera opštine Paraćin.

On za Danas kaže da su u gradu u kom živi bile gužve za podizanje penzionerskih kartica, ali da sada, kada treba da se primene u praksi, one nisu aktuelne.

„Odziv je bio veliki kada je krenula prijava, ljudi su bili zainteresovani. U dva-tri veća trgovinska lanca koje posećujem popusti se retko kada mogu ostvariti, ako uopšte i primaju kartice. Neki daju popuste dva puta mesečno, a ranije su cene za penzionere bile niže svakog dana, kada se umanjivao račun za 100-200 dinara. U poslednje vreme kada sam pitao može li penzionerska kartica, na kasi su rekli da mi ništa ne znači, pa nisam više ni pokušavao“, priča Đorđević.

Podsećamo, iako su najave za penzionerske kartice bile pompezne, isporuka istih kasnila je dugo nakon što je njihova primena uveliko krenula.

Uprkos činjenici da su građani manjih mesta i sindikati ukazivali da, i kada stignu, oni neće imati gde da ostvare popuste uz njih, struktura popusta nije se promenila.

Za to vreme, predsednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je o rastu penzija i tome koliko mu je ova kategorija stanovništva draga.

„Volim penzionere kao Boga, volim penzionere iz siromašnih delova. Imaće mnogo pogodnosti kad preuzmu penzionerske kartice“, pričao je Vučić u oktobru.

Takođe, ministar finansija Siniša Mali u više navrata je ponavljao da će svako ko se prijavi za karticu imati popuste u prodavnicama, u salonima, i da će na taj način, ne samo štedeti „već će im ostati i više novca za unučiće i decu“.

„Svaki penzioner će imati svoju karticu i moći da skuplja bodove, pa da ide u besplatne obilaske muzeja i pozorišta. U maloprodajnim lancima će imati popuste na određene ili sve artikle. Doprinećemo kvalitetu života u trećem dobu“, govorio je Mali.

Međutim, još uvek ostaje misterija kako penzionerske kartice funkcionišu, zbog čega ne donose ravnopravne benefite za građane manjih i većih sredina, kao ni čemu uopšte služe bodovi koji se preko njih mogu prikupiti.

Do zaključenja ovog teksta na pitanja Danasa iz Ministarstva finansija, kao ni iz PIO fonda, nisu poslali odgovore.

U kojim trgovinskim lancima, kada i koliko je moguće ostvariti popust?

Kada je reč radnjama u kojima građani mogu kupiti namirnice, svake srede uz penzionersku karticu mogu ostvariti popust u iznosu od 12 odsto u Roda i Merkator hipermarketima, kao i u Idea Organic prodavnicama.

Na svu robu, osim one koja je na akciji, 10. i 25. u mesecu penzioneri mogu dobiti 15 odsto popusta u Univereksportu.

Svakog 10, 11, 25. i 26. u mesecu umanjenje cena određenih proizvoda za 10 odsto daje Dis, a datumi kada u Amanu mogu ostvariti 10 odsto popusta su 9, 10, 11, 24, 25. i 26. u mesecu.

U toku nedelje isplate penzija, dva dana u sedmici popust od 15 odsto obezbedio je Delez, a u trećoj i četvrtoj nedelji ovaj trgovinski lanac određuje po jedan dan kada korisnici penzionerskih kartica imaju 10 odsto popusta.

Ostali popusti mogu se naći na sajtu PIO fonda.

izvor: https://www.danas.rs/vesti/ekonomija/penzionerske-kartice-popusti/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

AFP: Balkan i EU – veridba koja dugo traje

Gotovo sigurno otvaranje pristupnih pregovora sa Evropskom unijom (EU) izazvalo je talas entuzijazma u BiH, međutim već 30 godina, EU je na Balkanu duvala toplom ali i hladnim vetrom, što je do dovodilo do zamora i ohrabrilo uticaj na to područje, ocenila je danas agencija Frans pres

Published

on

By

„Otvorili smo glavna vrata u EU i nema povratka“, rekao je ove nedelje premijer Federacije BiH Nermin Nikšić, pošto je Evropska komisija zvanično preporučila početak pristupnih pregovora sa BiH.

Izvršna direktorka Evropskog fonda za Balkan Aleksandra Tomanić rekla je da se pregovori sastoje u tome da EU kaže šta treba da se uradi i koji zakoni treba da budu usvojeni.

Prema njenim rečima, postoji čitav niz političkih, institucionalnih i ekonomskih kriterijuma. „Izazovi su višestruki, zbog čega će put biti veoma dug“, dodala je ona.

To dobro znaju Crna Gora, koja je zvanično počela pregovore 2012. godine, a i Srbija od 2014. godine.

Albanija, ubedljivo najviše naklonjena EU u regionu, čekala je 13 godina između svog statusa kandidata i otvaranja pregovora u julu 2022. Ti pregovori su započeti nekoliko meseci posle početka ruske invazije na Ukrajinu.

„U poslednje vreme vidimo da je EU mnogo aktivnija na delima, a ne samo na rečima i svesnija je strateškog značaja koji Zapadni Balkan ima za nju. Tužno je što je bio potreban Vladimir Putin da se to dogodi“, rekao je sredinom februara u Briselu albanski premijer Edi Rama.

Albanski ministar za evropske i spoljne poslove Igli Hasani smatra da se „proces odugovlači“ i dodao da je EU „toliko oklevala da su ljudi umorni od toga“.

Prema njegovim rečima, zbog toga je opala podrška procesu integracije i zabeležen je pad poverenja u EU.

„To je, naravno, otvorilo mogućnost neprijateljskih uticaja, pre svega Rusije“, rekao je nedavno Hasani.

„Balkan je pre nekoliko godina ponovo postao geopolitičko igralište“ i za Tursku i SAD, rekla je Aleksandra Tomanić.

Frans pres podseća i da je Srbija u oktobru potpisala sporazum o slobodnoj trgovini sa Kinom, koja je postala njen drugi najveći trgovinski partner.

Za borbu protiv tih uticaja, EU je nedavno stavila šest milijardi evra na sto, u vidu plana rasta čiji je cilj približavanje Balkana Briselu.

„Komisija želi da se kreće brzo jer je važno da damo znak naše želje da idemo napred sa Balkanom“, rekao je za AFP šef misije EU u Srbiji Emanuele Žofre.

Plan je strukturiran oko četiri stuba – integracija u jedinstveno tržište, regionalno zajedničko tržište, ubrzanje temeljnih reformi i povećana finansijska pomoć.

Međutim, „plaćanja će biti pod strogim uslovima u pogledu ostvarivanja reformi“, upozorili su ambasadori zemalja članica EU, i to sa akcentom „na usklađivanju partnera na zajedničkoj spoljnoj i bezbednosnoj politici“.

Da li je to način da se prekinu veze Balkana sa Rusijom, upitao je Frans pres.

Srbija od februara 2022. godine, koja u velikoj meri zavisi od Moskve za uvoz gasa, odbija da primeni sankcije protiv Rusije.

„Sa ekonomske tačke gledišta, ruski interesi u energetskom sektoru postoje, čak i ako smo otvorili alternativu sa interkonekcijom sa Bugarskom, finansiranom iz evropskih fondova“, rekao je Žofre.

Šef misije EU je dodao da se ne sme zaboraviti da 60 odsto stranih investicija u Srbiju dolazi iz EU i a da je više od 60 odsto trgovine sa EU. „Mi smo prvi ekonomski akter“, dodao je Žofre.

„Vlada Srbije pokazuje interesovanje za plan rasta i njegovu filozofiju. Srbija je shvatila značaj inicijative“, rekao je šef misije EU.

Agencija Frans pres je podsetila da se krajem februara, u dugačkom postu na Instagramu, predsednik Srbije Aleksandar Vučić, čiji su „antievropski ispadi česti kao i sastanci sa ruskim ambasadorom“ čak založio za veću integraciju.

„Ponovio sam opredeljenost Srbije da nastavi proces reformi i evropskih integracija“, napisao je tada Vučić.

Prema poslednjim anketama, samo 32 odsto Srba veruje u EU, u Albaniji ih je 77 odsto, u Crnoj Gori 54 odsto, i 57 odsto u BiH.

(Beta, foto: Pixabay)

izvor: https://autonomija.info/afp-balkan-i-eu-veridba-koja-dugo-traje/

Continue Reading

Trending