Važno je razumeti današnje pojavne oblike fašizma kako bi se moglo jasno i organizovano odgovoriti na njega, istovremeno je neophodno antifašizam jasno definisati i predstaviti kao pravu i jedinu branu tom fašizmu, omasoviti pokret i približiti ga mladima, između ostalog prekidanjem kruga nacionalističke indoktrinacije i veličanja ratnih zločinaca, istaknuto je između ostalog na tribini „Kakav antifašizam nam treba danas i ovde?“.
Tribina je održana u okviru dvodnevnog skupa nevladinih organizacija iz zemalja bivše Jugoslavije koje se bore za očuvanje antifašističkih vrednosti u svojim društvima, organizovanog 21. i 22. decembra u Beogradu, a na kojem je inicirano formiranje Regionalne antifašističke platforme.
Istoričar Hrvoje Klasić upozorio je da je od samog pitanja šta jeste a šta nije fašizam danas, važnije pitanje kako postupamo prema onome što svako od nas definiše kao fašizam ili antifašizam. Klasić je istakao da nema spora kada se govori o fašizmu prošlosti, ali da se mora biti pažljiv pri imenovanju današnjih pojavnih oblika fašizma pošto nije svako zatiranje ljudskih prava, medijskih sloboda, polnih i seksualnih sloboda fašizam. Da jeste, dodao je on, onda bi Titova Jugoslavija bila fašistička.
„Fašizam je samo jedan od pojavnih oblika jedne od praksi nacionalizma. Mislim da je nama na ovim prostorima u stvari najveći problem nacionalizam. Da li svaki nacionalizam završi u fašizmu? Ne, ali svakako može završiti u fašizmu. Međutim, mislim da je nacionalizam i u najbenignijoj formi opasan po društvo jer se može razmahati i otići, između ostalog, i u fašizam. Zato mislim da ovde u ovoj našoj regiji bremenitoj nacionalizmima moramo postaviti stvari drugačije“ kazao je Klasić.
Sociolog Jovo Bakić, ocenio je da je nacionalizam jezgrena vrednost fašizma, a da je ksenofobični autoritarni nacionalizam suština i fašizma, kao što je suština i današnje radikalne desnice.
„Ali radikalna desnica nije isto što i fašizam, sa akademske strane gledano“ kaže Bakić. Problem je, dodaje, u velikom neznanju jer njegovi studenti nisu čuli ni za Ljotića, Nedića, Dražu Mihajlovića ili Tita. I onda, nastavlja Bakić, shvatite da ste u problemu jer ćete teško uspeti da postignete nešto pričom o antifašizmu nekome ko ne zna ni osnovne stvari.
„Prvi put se to dogodilo pre dve godine, i sada to traje, da imamo u Studentskom parlamentu sa sociologije desničare. Ranije su uvek bili ili liberali ili levičari, sada su desničari. Oni su nekad bili rezervisani za odeljenje za istoriju, a danas sociologija počinje da se nadmeće, ne damo primat ni teolozima ni istoričarima, hoćemo mi da malo predvodimo u ludosti“, kazao je Bakić.
Dodao je da njegovo iskustvo pokazuje da studenti ne čitaju uglavnom ništa sem skripti, a da oni koji čitaju koriste probranu literaturu ’ljotićevskog karaktera’.
„Kada to shvatimo, tek onda razumemo u kakvom smo problemu. Kod mene uče šta je fašizam i imaju grdne muke da to nauče, vidim da oni to vrlo slabo razumeju. Sve je vezano sa slomom socijalizma ’89. i sa višedecenijskim pomeranjem ideološko-političkog spektra udesno. Tako da danas antifašizam jeste nešto vrlo arhaično, nešto što dobar deo mlađih generacija ne razume“ rekao je Bakić precizirajući da mladi u antifašizmu vide gest, ali da ne razumeju smisao iza gesta.
Toksična sredstva u indoktrinaciji mladih
Jedan od najvećih problema upravo jeste kako mladim generacijama približiti antifašizam. Aktivistkinja za ljudska prava Aida Ćorović podsetila je da se u Srbiji koriste toksična sredstva za indoktrinaciju mladih, te da je neophodno pronaći načina kako da se s mladim ljudima razgovara.
„Slom Hitlerove Nemačke se desio onda kada je ostrugao dno društvene kace i kada je maloletne dečake slao na Istočni front. To sada radi Vučić, decu od 15-16 godina je upregao da brane mural, da se sad od njega pravi jedan novi memorijalni centar. To je sada njihova Sutjeska, njihova Neretva, oni bi sada izgleda trebalo da dolaze tu da se poklanjaju ratnom zločincu“, istakla je ona.
Ćorović kaže da je suštinski problem što su mladi indoktrinirani i što veliki broj njih ne zna šta se dešavalo devedesetih i ko je zapravo Ratko Mladić.
Istoričarka Olga Manojlović Pintar kazala je da je antifašizam neodvojiv od komunizma, te da bi lišavanje antifašizma ideje komunizma značilo samo dodatno osnaživanje fašizma.
Upozorila je da je Srbija danas društvo koje je razvilo kult vođe, koje je drugačijeg prozvalo za neprijatelja, društvo koje prezire slabe i modernizam, koje razvija kult tradicije i ima svoj novogovor, koje briše čitav deo svog kulturnog nasleđa koje je napisano latinicom…
Ona je poručila i da je neophodno raditi na afirmaciji antifašizma kao delatne, borbene ideje koja se još dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka suprotstavila nacistima u Nemačkoj.
„Treba da radimo na reafirmaciji ideje koja je u talasu koji je zapljusnuo Evropu posle ’89. nestala iz javnog diskursa“, rekla je Manojlović Pintar, ističući kako danas totalitarna ideologija neoliberalizma osnažuje fašističke pokrete.
Hrvoje Klasić podsetio je da je nakon sloma Trećeg rajha mnogo nacista ostalo na visokim funkcijama, ali da je obrazovanje to koje je stvorilo generacije Nemaca kojima je 15 ili 18 godina posle rata bilo nepojmljivo da su njihovi roditelji imali ikakve veze sa Adolfom Hitlerom.
„Mi ovde te generacije nismo stvorili. Dvadeset pet godina je prošlo od rata, a mi i dalje nemamo generacije koje će se barem zapitati šta je to bilo. Mi to nismo uspeli napraviti“, ocenio je kazao je Klasić.
Manojlović Pintar smatra da bi se do mladih moglo dopreti tako što bi im se ponudio jasan sadržaj poput ukazivanja na to da je zločin zločin i da se zločincima ne odaje počast u javnom prostoru.
„Ne samo te najviđenije kao što je Ratko Mladić, nego sve one koji žive danas kao naše komšije, a koji jesu bili deo te ratne mašinerije u devedesetim, treba preispitati i jasno obeležiti. To su stvari koje nikada ne smeju da budu zaboravljene“, istakla je ona.
Dodala je i da takođe treba jasno na videlo izneti probleme ljudi koji su svedeni u kategoriju robovskog rada.
„To je nešto što suštinski mora da se iznese na videlo, što može na najbolji način da privuče ljude da se okrenu tom političkom subjektu koji ima mogućnost da povede jedan drugačiji i otvori jedan novi diskurs u političkom polju“, rekla je ona.
Klasić je naveo da čak ni mladi istoričari kojima on predaje nisu generalno zainteresovani za teme iz prošlosti, pa čak ni događaje iz devedesetih godina prošlog veka, između ostalog i zbog toga što takve teme polarizuju javnost.
„Problem je sveobuhvatan i njemu se ne može pristupiti samo tako što ćemo napraviti odlične udžbenike i što će školski sistem biti dobar, jer džaba sve to zajedno ukoliko živimo u društvima u kojima se toleriše nasilje, u kojima se potiče nasilje, ne samo u prošlosti, nego i u sadašnjosti“, ukazao je Klasić.
On smatra da se mladima mora prići tako što će se promeniti pristup i za promociju antifašizma, gde bi se umesto ovakvih diskusija koristilo ono što je njima prijemčivo poput muzike, sporta, pozorišta, filma ili društvenih mreža.
Jovo Bakić je ocenio da je ključno fašizam povezati sa masovnim zločinima, ali da je takođe neophodno napraviti dobar most između teorijske misli i aktivizma. Iako se bez aktivizma ne može ništa, dodao je, on mora da bude promišljen, ne sme da bude impulsivan već što više povezan sa osmišljenim akcijama.
„Neznanje nas ubija. Kako doći do znanja, to je ključno pitanje. Levičari čitaju da bi se već sutra među sobom sukobili, a desničari čitaju sa idejom da budu dobri nacionalisti. To su nenormalne stvari i u takvoj jednoj društvenoj situaciji je potrebno da malo zastanemo svi i da razmislimo na koji način tu vezu uspostaviti između teorijske misli i aktivizma“, naveo je Bakić.
REGIONALNA ANTIFAŠISTIČKA PLATFORMA
„Vreme je za regionalno savezništvo antifašista i antifašistkinja na prostoru bivše Jugoslavije. Prilike u našim zemljama, posebno u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori odlikuje jačanje i transformisanje organizacija i grupa na desnom spektru, uključujući i one ekstremne, visoka antagonizacija u političkom polju i (do sada) nedovoljno snažni odgovori kako institucija sistema u našim zemljama tako i građanskih, mirovnih i organizacija sa antifašističkim predznakom“, navedeno je između ostalog u pozivu NVO za stvaranje Regionalne antifašističke platforme.
Cilj je da se tokom dvodnevnih razgovora, razmene iskustava i kreativnih napora stvori optimalan okvir/platformu za zajedničko delovanje u vremenu koje dolazi, kako bi se započelo stvaranje nove antifašističke snage na prostoru bivše Jugoslavije koja će biti u stanju da ponudi alternativu negiraju zločina, revidiraju bliže i dalje istorije, veličaju osuđenih ratnih zločinaca, održavaju stanje „rata sviju protiv svih“, širenju ksenofobije i daljem jačanju desnog ekstremizma.
Napomenuo je i da fašisti mnogo ozbiljnije pristupaju borbi, zbog čega su ovde levičari oni koji dobijaju batine, što nije normalno.
„Ako si antifašista, budi spreman da se tučeš, inače je antifašizam samo fraza“ istakao je Bakić.
Antifašizam mora da bude i feministička borba
Aida Ćorović je ukazala da antifašizam mora istovremeno da bude i feministička borba jer „pomahnitali kapitalizam upravo žene osećaju na svojim leđima“.
„Ovde imamo pomahnitali patrijarhat sa, takođe pomahnitalim, neoliberalnim sistemom gde je jedino važan novac i gde se gazi preko ljudskih života. Regresirali smo kao da živimo u srednjem veku“, kazala je Ćorović.
Dodala je i da je društvo u Srbiji do te mere zapušteno na svim nivoima da čak i elementarne stvari, koje bi trebalo da se podrazumevaju, moraju da se uče iz početka.
Jovo Bakić je podsetio da je fašizam proizvod kapitalističkih odnosa, te da se mnogo greši kada se o nacionalizmu govori kao o zlu svih zala, jer je on samo instrument kojim će se najlakše zavaditi potčinjene.
„Ovde će se ta nesretna sirotinja, umesto da traži levicu koje nema, okrenuti Srpskoj radikalnoj stranci ili Dverima. Tu će naći neku toplinu ljudsku za kojom tragaju ljudi“, rekao je Bakić.
Hrvoje Klasić je istakao da u Hrvatskoj postoji opozicija koja je velikim delom antifašistička, za razliku od Srbije, te da je neophodno imati antifašističku političku opciju, kako bi se moglo ravnopravno suprotstaviti desnici koja pametno spinuje „pa smo došli u situaciju da u društvu ne postoji čak ni konsenzus o tome da je zlo zlo“.
„Bez političkih stranaka koje su antifašističke nema ni antifašizma u društvu. Situacija je u Srbiji po tom pitanju katastrofalna, situacija u drugim zemljama nije puno bolja, ali mogu vam reći da kada u Hrvatskoj stranke koje imaju u sebi antifašizam pobede u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Puli , Sisku, Krapini, Varaždinu, onda su ipak neke stvari puno lakše ostvarive nego što je to u Srbiji ili u nekim drugim zemljama“ naveo je on.
Bakić je naveo da je nedostatak levice u Srbiji proizvod nedostatka svesti o problemu koji kapitalizam stvara, pa umesto da se energija usmeri prema uzroku, gađa se samo posledica.
„Vi prekrijete bazične društveno-ekonomske probleme epifenomenom i onda se borite sve vreme protiv te posledice, a uzroci su tu, sve jači i jači baš zato što ih ne vidite. Opšta društvena klima je takva da komuniste smatraju rđavijim od fašista. Češće ćete na zidovima videti kukaste krstove nego petokrake, i to u Srbiji koja je u crno zavijena. I onda se zapitate kako je to moguće“, rekao je Bakić.
Ocenjuje da je to moguće jer je zaboravljen primarni neprijatelj zahvaljujući nacionalizmu kao savršenom pokriću.
„Vi ste ponosni zato što ste Srbin ili Srpkinja, a ne znate šta ćete sutra jesti. Ili radite u katastrofalnim uslovima i možda ćete pasti i poginuti na nekom gradilištu. To je apsolutna katastrofa“, upozorio je Bakić.
Na skupu antifašista iz regiona bilo je reči i o odnosu prema antifašističkoj prošlosti na prostoru bivše Jugoslavije, kao i o mogućim odgovorima na desni ekstremizam, a sve u cilju postavljanja temelja Regionalne antifašističke platforme.
Dvodnevni skup u Beogradu organozovali su Društvo za održivu budućnost – Koraci iz Beograda i brojne partnerske organizacije, uz podršku Balkan civil society deveopment network i Građanskih inicijativa.
Dalibor Stupar (Autonomija)
Tekst je objavljen uz podršku regionalnog projekta jačanja mehanizama tranzicione pravde koji finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj teksta je isključivo odgovornost portala Autonomija i ne odražava nužno stavove Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) ili Vlade Ujedinjenog kraljevstva.
Simo Salapura da jasno kaže ko ga primorava da po pitanju Linglonga krši zakon
Liga socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI zahteva od gradonačelnika Zrenjanina Sime Salapure da, na osnovu člana 62. Poslovnika o radu Skupštine grada Zrenjanina, inicira sednicu gradskog parlamenta na kojoj će izneti sve informacije vezane za izgradnju objekata kineske fabrike guma „Linglong“
Odbornici imaju zakonsko pravo da o svemu budu obavešteni!
Grad Zrenjanin je početkom aprila dozvolio kompaniji „Linglong“ da u okviru buduće fabrike automobilskih guma kod Zrenjanina gradi objekat skladišta neopasnog otpada kapaciteta 700 kilograma po danu bez izrade ekološke studije, što je protivno zakonu.
Želimo da znamo da li gradonačelnik Salapura i njegova administracija svesno krše zakon ili ih na to neko primorava?
Gradonačelnička funkcija je mnogo više od bacanja lopte i šetnje po praznim atletskim stazama.
Salapura mora da kaže jasno i glasno ko traži da se po pitanju „Linglonga“ krši zakon?
On će kao pravno odgovorno lice u Zrenjaninu, sigurno, snositi posledice. Sigurni smo da neće biti i jedini.
Odbornička grupa Lige socijaldemokrata Vojvodine – VOJVOĐANI u Skupštini grada Zrenjanina
„Krivim direktno Aleksandra Vučića“: Dinko Gruhonjić nakon verbalnog napada koji je danas doživeo
Univerzitetski profesor i programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) Dinko Gruhonjić danas je ponovo verbalno napadnut na ulici. Hajka protiv njega se vrši već mesecima unazad, tokom kojih je on u konstantnoj izloženosti pretnjama
Dinka Gruhonjića je oko 13.45 časova, dok se vraćao sa fakulteta, na uglu ulice Fruškogorske i Narodnog fronta u novosadskom naselju Liman, nepoznati muškarac od oko 40 godina počeo da viče „Dinko ustašo“, da ga psuje i da mu preti.
– Kazao je da kad me dohvati šta će biti. Stao sam i izvadio telefon i rekao mu „Hajde da vidimo šta će biti“, krenuo prema njemu i on je krenuo da beži, pobegao je kao i svaki siledžija i kukavica. Prijavili smo to policiji, kao što i sve prijavljujemo, kaže Gruhonjić.
On navodi da ovo nije prvi slučaj uznemiravanja na ulici koji je doživeo od kako traje hajka na njega. Ranije nije nikad imao neprijatne situacije na ulici, već isključivo primere ljudi koji su mu prilazili na ulici i čestitali na novinarskoj i akademskoj hrabrosti.
– Od kada je počela ova hajka koju su predvodili visoki funcioneri naprednjačkog režima, praćeni režimskim medijima, sada je očigledno da isključivo njihovom ni ja ni moja porodica ne možemo da budemo mirni ni na ulici. Ponoviću po stoti put ako treba, bilo šta što se desi meni ili mojoj porodici krivim direktno predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ističe Gruhonjić.
Osim što su neke od osoba koje su pretile njemu i Ani Lalić uhapšene, od institucija nisu dobili nikakav odgovor do danas, nisu dobili nikakvu policijsku zaštitu niti informaciju o tome ko je ispisivao grafite po zgradi u kojoj on živi sa svojom porodicom.
– Nastavićemo da se ponašamo kao civilizovana bića i koji poštuju institucije, jer ne želimo da generalizujemo i da kažemo da u policiji i tužilaštvu nema čestitih ljudi, itekako ih ima, samo što su na čelu MUP-a Srbije ljudi koji su sve samo ne dobronamerni, u šta smo se više puta uverili, kaže Gruhonjić.
Navodi da će NDNV i on poštovati institucionalni pristup, a da su dalji koraci njima na čast. Siguran je da će doći vremena kada će arhiva svih pretnji koje su prijavljivali, a koje su ostale navodno nerazjašnjene, imati dokumentarnu ulogu i da će svima koji su ćutali i dopustili „raznoraznim bitangama“ da napadaju novinare i akademike koji su govorili da živimo u nenormalnom društvu sve to doći na naplatu.
Dogovor je potpisan posle tribine o decentralizaciji, koju je organizovao Glas Srbije, i panel diskusije ProGlasa na kojoj su učestvovali Svetlana Bojković, Petar Peca Popović i Biljana Stepanović.
Dogovor od pet tačaka je u ime Glasa Srbije, koji okuplja više udruženja, grupa građana i građanskih inicijativa iz Kragujevca, Pirota, Čačka, Vrnjačke Banje, Petrovca na Mlavi, potpisao predsedavajući i predstavnik grupe građana „Znamo se“ iz Kragujevca Miroslav Stojanović.
„Na inicijativu ProGlasa, Otvorena građanska platforma Glas Srbije saglasna je da su izbori održani 17. decembra 2023. godine bili neregularni, i pridružuje se ovom dogovoru za slobodne i poštene izbore“, navodi se u Dogovoru.
Kako je saopšteno, zahteva se dosledno sprovođenje preporuka misije ODIHR-a, ključnih za održavanje fer i slobodnih izbora, među kojima su revizija i kontrola biračkog spiska do izbornog dana, kao i istinito izveštavanje RTS-a, za celokupan javni medijski prostor Srbije za koji medijski javni servis Srbije ima dužnost i obavezu punog pokrivanja i praćenja.
Zahteva se da ponovljeni gradski izbori u Beogradu budu održani u roku koji omogućava da budu sprovedene mere za unapređenje izbornih uslova.
Navodi se da ponavljanje izbora za Grad Beograd u kratkom vremenskom roku i bez temeljne promene izbornih uslova predstavljao bi jasan znak da ni ostali lokalni izbori neće biti ni slobodni ni pošteni.
Zahteva se da svi preostali lokalni izbori u onim opštinama i gradovima u kojima nisu bili održani u decembru 2023. godine budu održani u ostom danu kao i izbori za Grad Beograd.
U Dogovoru se navodi i da OGP „Glas Srbije“ neće stupani ni u kakve oblike vlasti sa režimom Srpske napredne stranke, političkim organizacijama koje su u saradnji sa SNS i političkim organizacijama i subjektima koje su bile umešane u izborne zloupotrebe.
Mali most je podignut 1904. godine na mestu nekadašnjeg pokretnog drvenog mosta i spaja najstroži centar grada sa gradskim naseljem „Mala Amerika“.
Po izgradnji, ovaj most i Veliki gvozdeni most punih šest decenija činili su jednu vezu između delova grada na suprotnim obalama Begeja.
Prvobitan naziv mu je bio Franca Jozefa most (Franc Josefs Brucke ili Ferecz Jozesef hid).
Nakon Prvog svetskog rata dobija administrativni naziv Karadžićev most koji, međutim, nikada nije zaživeo. Među žiteljima grada na Begeju on je jednostavno ostao – Mali most.
Njegovo okruženje čini najinteresantniju arhitektonsku celinu starog gradskog jezgra.
Most je sredinom osamdesetih godina prošlog veka ostao bez reke. Naime, regulacijom Begeja ovde je stvoreno centralno gradsko jezero, ali most nije izgubio na značaju. I dalje je zasigurno jedan od simbola Zrenjanina.
Razlog protesta je, kako kažu, veoma loše situacije u kojoj se nalazi to preduzeće u državnom vlasništvu, inače ćerka-firma Železnica Srbije, prenosi Danas.
Miladin Žujović predsednik Sindikalne organizacije ŽIT Beograd kaže za Danas da zaposleni plate nisu dobili već šest meseci.
“Poslednji put smo primili polovinu ličnog dohotka u oktobru prošle godine i od tada smo u potpunosti bez zarada. Takođe, iako redovno dolazimo na svoja radna mesta posla nema, odnosno bilo ga je ali u veoma malom obimu. Tražili smo objašnjenje od poslovodstva zašto nema plata i zbog čega preduzeće ne radi i rečeno nam je da klijenti ne žele da nas angažuju za naše transportne usluge. Situacija je izuzetno teška, ljudima to postaje nepodnošljivo i od decembra je preduzeće napustilo četrdesetak radnika. Jednostavno, više nisu mogli da izdrže bez primanja”, objašnjava Žujović.
On dodaje da je u ŽIT-u na svojim radnim mestima ostalo 82 radnika i da su oni odlučni da od nadležnih zatraže rešavanje problema sa kojima se suočavaju.
“Država je naš vlasnik. Shodno tome smatramo sa punim pravom da su nadležni u Vladi i resornom Ministarstvu građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture adresa na koju treba da se obratimo”, ističe sagovornik Danasa.
On objašnjava za Danas da preduzeće faktički ne radi od maja da je terminal ŽIT-a zatvoren a novi koji se gradi nije završen. Zbog toga posao stoji a radnici ne primaju plate već pola godine.
Milivoj Bešlin, povjesničar s beogradskog univerziteta, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o najavama protjerivanja Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća u Beogradu, bujanju nacionalizma u regionu i brutaknim napadima i prijetnjama smrću koje svako malo stižu na adresu novosadskih antifašista i intelektualaca.
Nakon poruka vlasti iz Beograda koji najavljuju „deložaciju“ Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća, ne stišavaju se reakcije u regionu. U Hrvatskoj stižu poruke kako bi Starog ponovno rado vidjeli u rodnom Kumrovcu, dok iz Sarajeva i Jajca stižu slične poruke. Ne treba zaboraviti da je u Zagrebu ukinuta ulica nazvana po najvećem sinu bivše Jugoslavije, dok Hrvatska republikanska stranka u Mostaru godinama zagovara isto proglašavajući Tita najvećim zločincem.
Kome danas smeta Broz, čovjek čiji lik je stajao na novčanicama gvinejskog franka?
-Tito i danas, jednako kao i juče, a verujem da neće biti razlike ni u budućnosti, najviše smeta nacionalistima i fašistima ne samo u našem regionu nego i širom Evrope i sveta. Setite se da je i aktuelna italijanska premijerka, dok je kao opozicionarka koristila radikalno desničarsku retoriku, obećavala da će Titu oduzeti najviša italijanska odličja kojima su ga nagradili najuticajniji italijanski zvaničnici. U najkraćem, Tito je bio i ostao simbol antifašizma, uz sve drugo što je uradio. I gotovo je komično kada oni koji u Beogradu danas podržavaju ovu vandalsku inicijativu o raskopavanju groba utemeljitelja druge Jugoslavije, govore da je on bio protiv Srba i njihovih nacionalnih interesa. Moram kao istoričar da kažem: s druge strane Tita ne nalaze se Srbi, s druge strane Tita nalazi se fašizam. A većina Srba se, upravo, borila protiv fašizma u Drugom svetskom ratu pod Titovom komandom. Slično je i sa Hrvatima i drugim jugoslovenskim narodima. Udar na Tita i danas je jasan znak obračuna sa poslednjim ostacima antifašizma u našem društvu. Na stranu što se ovom inicijativom direktno preti i najposećenijem muzeju u našem regionu – Muzeju Jugoslavije u Beogradu.
Za mnoge je danas kontroverzna ličnost, ali se vođi antifašističkog partizanskog pokreta Titu mora priznati jedna stvar – bio je omiljen u narodu, ali ne samo na prostorima bivše Jugoslavije.
Kao povjesničar pratite sve ono što se događa u zemljama bivše Jugoslavije. Svjedočili smo konstantnim razaranjima antifašističkih spomenika iz Drugog svjetskog rata, poput skrnavljenja Partizanskog groblja u Mostaru, ulice i škole nosile su i još uvijek nose imena po fašistima, ustaškim i četničkim zločincima, a 30 godina od kraja rata još uvijek su prisutne podjele koje kreiraju političari na vlasti. Mogu li se podjele na „naše“ i „njihove“, osnivanje sportskih klubova s nacionalnim predznakom te ubijanje svega zajedničkog, poput antifašizma, od strane nacionalista na vlasti, promatrati kao matrica kojom vladaju nacionalne kaste?
Jugoslovenska država, utemeljena na antifašističkom vrednosnom konsenzusu i idejama socijalne pravde i solidarnosti i danas ostaje ključna tačka demonizacije svih desničarskih populista i naci-šovinističkih propagatora – bilo da dolaze iz političke ili (para)intelektualne sfere. Upravo je srednjerazvijena Jugoslavija, sa poluvekovnim periodom mira i nacionalne ravnopravnosti, uz jednu neprovincijalnu identitetsku politiku i vlastiti socijalistički model razvoja, papadigma koliko su današnje siromašne države naslednice, u polukolonijalnom položaju, sa korumpiranim političkim elitama – u stvari, neuspešne. To dalje znači da nacionalističke ideologije, osim što građanima nude “bolju” prošlost, falsifikujući istoriju, nisu u stanju da ponude koncept bolje budućnosti i stvarnog progresa. Zbog toga nude nacionalnu mržnju prema drugima i totalitarnu nacionalističku homogenizaciju prema “nama” samima. Podele i nacionalna mržnja koju nacionalizmi produkuju u regionu, omogućavaju vladajućim političkim elitama nesmetano bogaćenje i gušenje svake demokratske ideje, čime zaustavljaju i onemogućavaju stvarnu pluralizaciju društva. Pa, tako imate formalno više partija, ali skoro sve one, sa retkim izuzecima, nude istovetne ideološke koncepcije.
Svjedočimo neviđenoj hajci na slobodnomisleće intelektualce-antifašiste u Novom Sadu i prijetnje profesoru Dinku Gruhonjiću, ali i ostalim članovima NDNV-a. Nedavno je NDNV počeo objavljivati gnusne poruke s prijetnjama upućenim svojim članovima. Imaju li ovakvi napadi političku pozadinu i što je cilj svega?
-Da bi vladajuća klasa mogla nesmetano da vlada i da je niko ne bi pitao za nezabeležen stepen kriminalizacije društva i sistemsku korupciju koja uništava temelje naše države, izmišljaju se neprijatelji i vode besprimerne hajke na ljude u kojima se koriste neofašistički i gebelsovski metodi nasilja i manipulacije. Takve dobro organizovane i široko zasnovane hajke i javna linčovanja ljudi, ne mogu se sprovoditi bez naloga političkog vrha i struktura na koje se oni oslanjaju. Međutim, ovde je problem i slabost i lako uočljiva nesolidarnost opozicije sa progonjenima, iste one opozicije koja se sa režimom takmiči u nacionalizmu, autoritarizmu i podaništvu režimu u Kremlju.
A ono što režimu iznad svega omogućava ovakve hajke na ljude je slabost društva, njegova totalna atomozacija i odsustvo empatije. Poslednji puta kada je taj model bio napušten je reakcija ljudi na zločin u školi “Ribnikar” u Beogradu, kada su se građani prenuli iz stanja letargije, dremeža i straha. Međutim, i ta energija je zajedničkim naporima korumpiranih političkih struktura, i vlasti i delova opozicije, otišla u nepovrat.