Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Pre 60 godina na smrt je osuđen jedan od najgorih zločinaca ikad

zloglasni nacista Adolf Eichmann, nadaleko poznat kao “arhitekta holokausta”, optužen je za nezamislive zločine protiv čovečnosti – ubistvo miliona ljudi, piše CNN.

Published

on

PRIJE 60 godina svijet je vidio lice zla. Prije 60 godina, milijuni ljudi diljem svijeta gledali su kako čovjek – istinsko čudovište, unatoč svom ljudskom obliku i blagoj pojavi – sjedi u sudnici u novonastaloj izraelskoj naciji. Optuženik: zloglasni nacist Adolf Eichmann, nadaleko poznat kao “arhitekt holokausta”, optužen je za nezamislive zločine protiv čovječnosti – ubojstvo milijuna ljudi, piše CNN.

Titula koja ne otkriva užas koji stoji iza nje

Eichmannov suhoparna, tehnička titula, otprilike prevedena kao glavni nacistički “logistički koordinator”, odaje njegov mehanički pristup poslu, ali ne otkriva užas koji se skriva iza toga. “Logistika” kojom je Eichmann “koordinirao” bilo je sustavno okupljanje i deportacija milijuna Židova i drugih u smrt u nacističkim koncentracijskim logorima.

Američke su snage uhvatile Eichmanna krajem Drugoga svjetskog rata, ali 1946. godine pobjegao je iz zarobljeničkog logora. Ostao se skrivati za vrijeme međunarodne potrage. Nekoliko godina nakon Eichmannova bijega, izraelski obavještajci pronašli su ga i oteli u dramatičnoj operaciji u Argentini 1960. Ova akcija opisana je u nekoliko knjiga i filmova, uključujući filmove Kuća u ulici Garibaldi 1975. i Operacija Finale 2018. Izraelski obavještajci su Eichmanna prokrijumčarili iz Argentine i prebacili ga u Jeruzalem na suđenje.

Suđenje je počelo u travnju 1961. Nekoliko mjeseci svijet je na televiziji gledao kako izraelski tužitelji i istražitelji metodično izlažu dokaze Eichmannovih zločina. Tijekom suđenja, Eichmann je sjedio u neprobojnoj staklenoj kutiji, kao moćni organizator genocida koji je prisiljen suočiti se s vlastitim zlim postupcima.

Na kraju suđenja, tročlano sudsko vijeće proglasilo je Eichmanna krivim za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druga djela te ga osudilo na smrt. Žalio se Vrhovnom sudu Izraela koji je potvrdio presudu i kaznu. Eichmann je pogubljen vješanjem 1. lipnja 1962. godine.

Lekcije koje i danas snažno odjekuju

Iako je suđenje Eichmannu neosporni dio svjetske povijesti, lekcije i danas odjekuju. Mržnja na temelju rase, religije, spola, seksualne orijentacije i etničke pripadnosti, nažalost, ostaje snažna i rastuća prijetnja u mnogim dijelovima svijeta. Moramo pamtiti suđenje Eichmannu po onome što nas može naučiti o našoj kolektivnoj prošlosti i budućnosti, ističe CNN.

Dvojica muškaraca koji su izveli Eichmanna pred sud, živi su i danas: tužitelj Gabriel Bach i istražitelj Michael Goldmann-Gilead. Obojica žive u Izraelu, duboko su zagazili u svoje 90. godine, okruženi toplinom obitelji. Šezdeset godina nakon suđenja Eichmannu, govore za CNN o svojoj ulozi u jednom od monumentalnih kaznenih predmeta u svjetskoj povijesti.

Bach, koji danas ima 94 godine, prisjeća se djetinjstva provedenog u neprestanom bijegu pred nacistima. Prisustvovao je Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu i sjedio dovoljno blizu Adolfa Hitlera da ga vidi kako se s gnušanjem okreće nakon što je američki sprinter Jesse Owens osvojio zlatnu medalju. Bachova obitelj napustila je Njemačku 1938. i preselila se u Nizozemsku, samo nekoliko tjedana prije Kristallnachta – zloglasne noći u kojoj su nacisti ubili desetke njemačkih Židova, uhitili oko 30.000 muškaraca, uništili tisuće židovskih trgovina i radnji i spalili ili na drugi način oštetili više od 1000 sinagoga.

Pobjegao kao tinejdžer pred invazijom nacista, kasnije je bio tužitelj na suđenju Eichmannu

Njegova je obitelj pobjegla iz Nizozemske mjesec dana prije nego što su nacisti izvršili invaziju 1940. godine. Tinejdžer Bach i njegova obitelj nastanili su se na teritoriju koji će kasnije postati Izrael. Tijekom tog putovanja imao je svoj bar mitzvah (obred zrelosti kod Židova), dok se nalazio na brodu Patria, koji je na njegovom sljedećem putovanju potopila bomba i odnijela živote više od 250 ljudi. Kako je Bach rekao, on i njegova obitelj “uvijek su bili samo jedan korak ispred”.

Bach je na kraju postao odvjetnik u Izraelu te je izabran za jednog od trojice tužitelja odgovornih za suđenje Eichmannu na međunarodnoj sceni. Bach će kasnije postati sudac izraelskog Vrhovnog suda. Unatoč desetljećima koja su prošla od tada, Bachova sjećanja na suđenje i dalje su živa. On se jasno sjeća svjedočenja jednog od preživjelih Židova, Martina Foldija, koji je sa ženom, sinom i kćeri 1944. godine prevezen stočnim vagonom iz Mađarske u Auschwitz. Po dolasku, nacistički je čuvar signalizirao Foldiju da ide desno, te naložio njegovoj ženi, sinu i kćeri da idu lijevo.

Kad je Foldi podigao pogled neposredno nakon što se odvojio od obitelji, više nije mogao vidjeti svoju ženu ili sina koji su se u daljini kretali naprijed u koloni. No, prisjeća se Bach, Foldi je posvjedočio da je nedugo prije deportacije svojoj kćeri, koja je tada imala dvije i pol godine, kupio jarkocrveni kaput.

“Gledao sam kako ta mala crvena točka postaje sve manja. Tako je moja obitelj nestala iz mog života”, rekao je Foldi tijekom svjedočenja.

Svjedočenje o crvenom kaputu

Iako je svjedočanstava o nezamislivim strahotama bilo mnogo, Bach je rekao kako je svjedočenje o crvenom kaputu bila “jedina minuta suđenja tijekom koje je zanijemio”. Svjestan da suci čekaju da nastavi, pretvarao se da pretražuje papire na svom stolu kako bi sebi priuštio trenutak da se pribere.

Bach odbacuje nastojanja da se ublaži stvarnost oko stravičnih zločina koje je počinio Eichmann. Eichmann i njegov odvjetnik, kojeg mu je dodijelio sud, tvrdili su tijekom suđenja da je samo slijedio naredbe svojih nadređenih. Hannah Arendt, koja je pratila suđenje za The New Yorker, u svojoj je knjizi “Eichmann u Jeruzalemu” napisala da je Eichmann utjelovio “banalnost zla”. Arendt je tvrdila: “Eichmann nije bio Jago, a ni Macbeth. Osim iznimne marljivosti u potrazi za svojim osobnim probitkom, nije imao nikakvih motiva… On, jednostavno, kolokvijalno rečeno, nikada nije shvatio što radi”.

Rekao da žali što nije učinio više na ubijanju Židova

Bach je zaključak Hannah Arendt odbacio kao besmislicu. U metodičnoj maniri vještog tužitelja, Bach objašnjava da je nakon holokausta (ali prije suđenja) Eichmann rekao da žali što nije učinio više na ubijanju Židova. On navodi brojne primjere u kojima je Eichmann poduzeo afirmativne korake kako bi spriječio da bilo koji Židov bude pošteđen ili pomilovan.

Bach s ponosom primjećuje da je, unatoč intenzivnim emocijama i publicitetu koji je okruživao slučaj, Eichmannu suđeno u skladu s vladavinom prava i načelima pravičnosti. Sa svojim velikim iskustvom tužitelja, branitelja i suca, s ponosom se prisjeća da je “ovaj slučaj vođen kao što se vodio svaki drugi slučaj”. Bach je shvatio da je “zbog povijesti bilo važno da se slijedi svaka točka pravnih načela”.

Potresna svjedočanstva o nacističkim logorima

Za razliku od Bacha, Goldmann-Gilead nije uspio pobjeći od nacista koji su 30-ih i 40-ih godina širili svoju kontrolu nad Europom. Kad je Goldmann-Gilead bio tinejdžer 1942. godine, njegovu su majku i sestru nacisti ukrcali u vagon i poslali u logor za istrebljenje u Belzecu. Nikad ih više nije vidio.

Goldmann-Gilead proživio je ultimativne strahote. Kao tinejdžer je uhvaćen u pokušaju skrivanja knjiga o izgradnji željeznica. Jedan oficir SS-a pozvao je Goldmanna-Gileada na javni trg i potom ga pred očima njegovih prijatelja i susjeda udario više od 80 puta. Goldmann-Gilead se onesvijestio tijekom brutalnog premlaćivanja i tek je kasnije saznao broj udaraca od svojih prijatelja koji su stajali i užasnuti brojali.

Nakon toga, Goldmann-Gilead je preživio više koncentracijskih logora, uključujući i najzloglasniji od svih – Auschwitz. Nacisti su Goldmann-Gileadovu podlakticu označili njegovim zatvoreničkim brojem: 161135. On i danas nosi svoju tetovažu, s nekom vrstom prkosa. Na poznatoj slici Goldmann-Gilead se godinama kasnije vidi kako sjedi za tužiteljskim stolom tijekom suđenja Eichmannu, s podignutim rukavima košulje kako bi otkrio mišićavu podlakticu s tetovažom koju su mu nacisti ostavili prije mnogo godina.

Šezdeset godina nakon suđenja, Goldmann-Gilead kaže da se dobro sjeća svog ispitivanja licem u lice pred nacističkim glavnim arhitektom smrti i uništenja. “Kad je otvorio svoja usta, ne mogu to zaboraviti, kad je otvorio usta, vidio sam kako se otvaraju vrata krematorija”, kaže Goldmann-Gilead za CNN.

U jednom trenutku tijekom suđenja, tužiteljski tim pokušavao je autentificirati dokument za koji se činilo da predstavlja transport židovskih zatvorenika u nacističke logore za istrebljenje. Goldmann-Gilead shvatio je da je među navedenim brojevima i njegov vlastiti broj zatvorenika, koji mu je trajno žigosan na ruci.

Eichmannov pepeo rasut po moru

Nakon što je izraelski sud proglasio Eichmanna krivim i osudio ga na smrt, Goldmann-Gilead bio je jedna od rijetkih izabranih osoba koje su svjedočile Eichmannovom pogubljenju. Eichmannovo tijelo je kremirano, a pepeo je predan Goldmannu-Gileadu, koji je dobio upute da ga raspe po moru. Goldmann-Gilead se sjeća kako je primijetio koliko je mala količina pepela od jedne osobe u usporedbi s planinom ljudskog pepela koju je, prije mnogo godina, morao lopatom razgrtati izvan krematorija u koncentracijskom logoru Birkenau.

Goldmann-Gilead i nekoliko drugih osoba ukrcali su se na brod u Sredozemnom moru. Zatim je uzeo posudu s Eichmannovim pepelom i ispraznio je u more. Goldmann-Gilead se prisjetio da je poslije “mirno stajao na rubu čamca i tiho razmišljao o svojim roditeljima, svojoj obitelji i onima koji nisu imali privilegiju vidjeti jednog od najvećih ubojica izvedenog pred lice pravde”.

Marš smrti

U nastavku CNN-ova teksta autor Elie Honig prisjeća se svoga djeda, Lazara Nuchema Honiga, poljskog Židova rođenog 1911. Lazar je preživio holokaust, dijelom i zato što je bio u najboljim godinama, dovoljno star da može raditi, ali dovoljno mlad da izdrži, te zato što je bio koristan. Po struci je bio krznar i mogao je izraditi tople kape koje su nacisti cijenili. Savezničke snage oslobodile su ga iz koncentracijskog logora Sachsenhausen 1945. godine. Autorova obitelj još uvijek ima neku vrstu improvizirane izbjegličke putovnice koju je njegov djed dobio nakon rata. S druge strane, odmah iznad njegove fotografije, nalazi se pečat na kojem piše “oslobodili ga saveznici”.

Kao i mnogi Židovi koji su preživjeli holokaust, autorov se djed nije imao čemu vratiti. Većina njegove obitelji bila je ubijena, nije imao nikakvog doma, niti formalnog obrazovanja, pa postao izbjeglica u Europi. Na kraju je emigrirao u Švedsku, gdje je upoznao svoju suprugu Gustu Zagorski. I ona je preživjela koncentracijske logore te također izgubila gotovo cijelu svoju obitelj u nacističkom genocidu. Pred kraj rata preživjela je zloglasni “Marš smrti” u unutrašnjost Njemačke, a oslobođena je iz Bergen-Belsena, drugog zloglasnog nacističkog koncentracijskog logora.

“Jednom sam to proživjela, zašto bih to ponovila?”

Lazar Honig umro je od raka 1960. Autor teksta nikada ga nije sreo, a čak i njegova oca, koji je tada imao 10 godina, vežu uglavnom prolazna sjećanja. No, njegova je baka živjela do 2008. godine i nju je dobro poznavao. U lipnju prošle godine navršila bi 100 godina. Bila je vatrena, briljantna, tvrdoglava, otvorena, zabavna, teška i duboko traumatizirana.

Mnogi koji su preživjeli holokaust dirljivo su govorili ili pisali o svojim iskustvima. Ne i Gusta Zagorski. Nikad o tome nije govorila. Nekoliko puta kad su je članovi obitelji pokušali nagovoriti da priča o tome, odgovorila bi im odmahnuvši rukom u stilu: “Jednom sam to proživjela, zašto bih to ponovila?”.

Imala je svoju veliku grupnu fotografiju sa širom obitelji, snimljenu kad je imala oko 12 ili 13 godina u Poljskoj. Jednom je autor teksta zamolio svoju baku da mu kaže što se dogodilo s ljudima na fotografiji. Za početak je rekla: “Većina njih je ubijena”. Zatim je pokazala na određene ljude na slici: “Ovaj je mrtav. Ovaj je mrtav. Ne znam što se dogodilo s ovim. Ovaj je ubijen”.

Jednom je CNN-ov novinar proveo cijeli ljetni dan vozeći je od njenog doma u South Jerseyju do djedovog groba, za što je u oba smjera trebalo oko četiri sata. Opet je pokušao zaviriti u njezina sjećanja na holokaust. Rekla je samo da se sve doima kao noćna mora, nije htjela to ponovno proživjeti, ali sjetila se da su je na kraju oslobodili ljudi koji su nosili crvene križeve na jaknama.

Isporučivanje pravde jednom od najvećih masovnih ubojica ikad

Njegovi djed i baka imali su dva sina, devetero unučadi (uključujući njegova dva brata i njega) i (zasad) sedam praunuka. Njegova je baka dobro poznavala svoje unuke, a jednog od praunuka, autorova sina, srela je nekoliko puta. On se prisjeća kako je gladila njegovu bucmastu ruku i jako pazila na njega kako bi ga zaštitila. Nekoliko dana prije nego što Gusta Zagorski preminula, kad je svima već bilo jasno što slijedi, upoznala je još jedno praunuče, autorovu kćer, koja je u to vrijeme bila još beba. U baki više nije bilo snage, jedva je otvorila oči, ali uspjela se probuditi da primi svoju prvu praunuku. Autor teksta piše kako vjeruje da je njegova baka u tih posljednjih nekoliko trenutaka prenijela djelić svog vatrenog duha na njegovu kćer.

Bach i Goldmann-Gilead shvatili su 1961. godine da snose ogromnu, možda i nemoguću odgovornost – isporučiti pravdu jednom od najvećih masovnih ubojica u povijesti. U šest desetljeća nakon toga nasljeđe suđenja Eichmannu, te rad Bacha i Goldmann-Gileada i mnogih drugih koji su od tada preminulih, samo je postajalo sve veće. Slike sa suđenja su neizbrisive: Eichmann u staklenoj kutiji, Goldmann-Gilead tiho, ali prkosno prikazuje tetovažu sa zatvoreničkim brojem iz Auschwitza na podlaktici, Bachovo ispitivanje čovjeka koji je svoju kćer posljednji put vidio kao crvenu točku na horizontu.

Bach i Goldmann-Gilead su u određenom smislu samo radili svoj posao, u najplemenitijoj tradiciji bilo kojeg tužitelja ili pravosudnog dužnosnika. Njihov svakodnevni rad u sudnici autora teksta podsjeća u mnogim aspektima na posao kojeg je i sam obavljao kao tužitelj, mnogo desetljeća kasnije: ispitivanje svjedoka, priprema dokumenata, raspravljanje dokaznih točaka na sudu, iznošenje uvodnih i završnih riječi.

Poruke iz suđenja odjekuju i danas

No, Bach i Goldmann-Gilead također su prije šest desetljeća znali da se bore za pravdu za milijune ljudi. Neki od tih ljudi, samo mali dio, bili su članovi autorove obitelji – njegovi djedovi i bake koji su čudom preživjeli, ali i mnogi drugi članovi obitelji koji nisu uspjeli preživjeti.

Pouke iz suđenja Eichmannu odjekuju i danas. Rasistički napadač ubio je 2017. godine devet vjernika u crkvi u Charlestonu u Južnoj Karolini. Bijeli supremacisti uzvikivali su “Židovi nas neće zamijeniti” i pokazivali rasističke simbole i slogane u Charlottesvilleu 2017. godine. Naoružani napadač ubio je 11 židovskih vjernika 2018. u sinagogi Tree of Life u Pittsburghu. Tijekom pobune na Kapitolu 6. siječnja izgrednici su nosili neonacističke simbole, poput majice s natpisom “Camp Auschwitz”. U posljednjih nekoliko mjeseci, jedan član Kongresa nesmotreno je iznio besmislene i neupućene javne primjedbe koje banaliziraju i pogrešno karakteriziraju istinski užas holokausta. Prošlog su tjedna zgrade u Auschwitzu nagrđene antisemitskim grafitima i sloganima koji negiraju holokaust.

“Ubilačka ideologija nacionalsocijalizma nije nestala s Eichmannovom smrću”

“S Eichmannovom smrću, ubilačka ideologija nacionalsocijalizma nije bila nestala. Ona još uvijek postoji u obliku mržnje, opasne mržnje. I moramo biti na oprezu kako bismo spriječili da se katastrofe ne ponove”, rekao je Goldmann-Gilead za CNN.

“Moramo naučiti novu generaciju da ne mrzi i da izbjegne takvu mržnju. U protivnom, naša će borba protiv takvog zla biti uzaludna”, zaključio je.

Index vijesti

izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/prije-60-godina-na-smrt-je-osudjen-jedan-od-najgorih-zlocinaca-ikad/2311118.aspx

SLOBODNA VOJVODINA

Odsekla kosu za govornicom Evropskog parlamenta u znak solidarnosti sa Irankama

Švedska poslanica u Evropskom parlamentu Abir el Sahani, koja je rođena u Iraku, odsekla je svoju kosu za govornicom Evropskog parlamenta, u znak solidarnosti sa demonstracijama protiv vlasti u Iranu, koje su pokrenute kada je Mahsa Amini (22) preminula u pritvoru policije za moral

Published

on

By

„Sve dok Iran ne bude slobodan, naš bes će biti jači od besa onih koji vrše represiju. Sve dok Iranke ne budu slobodne, bićemo uz vas“, rekla je Sahani za govornicom parlamenta u Strazburu.

Ona je potom uzela makaze, rekla na kurdskom jeziku „žena, život, sloboda“ i odsekla kosu vezanu u rep.

Poznate francuske glumice, među kojima su Žilijet Binoš i Izabel Iper, takođe su odsekle kosu kao znak protesta zbog smrti Amini, koja je uhapšena u Teheranu 13. septembra jer je nosila „neprikladnu odeću“.

Iranske verske vođe suočene su sa protestima širom zemlje nakon njene smrti, a demonstracije su održane i u Londonu, Parizu, Rimu i Madridu u solidarnosti sa iranskim demonstrantima.

Srna

izvor: https://rs.n1info.com/svet/odsekla-kosu-za-govornicom-evropskog-parlamenta-u-znak-solidarnosti-sa-irankama/?fbclid=IwAR3RmIQOVGYXa6zadfRZoR5QBoQc337kxrLAdxq0VZUN2gy-TG4tW_yr2dI

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Kostreš (LSV): Laži Miloša Jovanovića o Evropskoj uniji štetne po Srbiju

Novi Sad, 05. oktobar 2022 – Građani i građanke Srbije ne bi smeli da prihvate manipulaciju predsednika DSS Miloša Jovanovića da je mogućnost izolacije Srbije „ravna nuli“, ako nastavi da podržava Putinovu agresiju na Ukrajinu

Published

on

By

Gospodo iz DSS-a, nije lepo širiti neistine za koje i sami znate da nisu tačne.

Srbija danas živi isključivo zbog evropskih i u manjoj meri američkih investicija i pomoći. Srbija je u poslednjih 15 godina povećala svoj izvoz u zemlje EU čak 400% i prvi put smo na pragu da izjednačimo uvoz i izvoz sa ekonomijama Evropske unije.

Svako kockanje sa ovim pozitivnim trendovima bi se direktno odrazilo na kvalitet života svakog građanina. Sankcije demokratskih država prema Srbiji neće biti ni brze ni direktne. Najpre će početi povlačenje velikih investitora, to će biti signal ostalima da Srbija ne želi da nastavi svoje evrointegracije da bi i taj proces bio prekinut. Naposletku, Srbija bi ostala izolovano ostrvo bez mogućnosti razvoja i formalne sankcije ne bi bile potrebne.

U tragičnim vremenima, kakav je rat koji je Putin poveo za uništenje ukrajinske države i nacije, ne može biti neutralnih. Svako ko kaže da je neutralan, u stvari je na strani agresije i podržava zločine nad nevinim civilima Ukrajine. EU i čitav demokratski svet su se jasno odredili. Vučić i njegov režim, kao i čitava ultradesničarska tzv. opozicija nečasno ćute, šalje dvosmislene poruke, verujući da niko neće primetiti njihovu podršku zločinima i agresiji.

Izbor koji su Aleksandar Vučić i njegova lojalna, proruska opozicija napravili skupo će koštati sve građane Srbije. Laži i manipulacije Miloša Jovanovića to neće moći da promene. Građani Srbije na vreme moraju da prepoznaju opasnosti koja dolazi od onih koji su našu zemlju i sve nas spremni da žrtvuju zločinačkom režimu u Kremlju čiji im je interes uvek bliži od našeg, vlastitog. Istorijski, takvi ljudi su imali svoje ime i nazivali su se kvislinzima.

Generalni sekretar LSV

Bojan Kostreš

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Hrvatski ustaša dobio doživotnu zabranu ulaska na fudbalski stadion: Salutiranje ga skupo koštalo

Brojni navijači Sidnej Junajteda 58, drugoligaša koji je senzacionalno izborio finale australijskog kupa, na utakmici za trofej na “Western Sydney Stadiumu” vikali su “Za dom spremni” sa visoko podignutim desnicama

Published

on

By

Nakon utakmice je pokrenuta istraga, a Gardijan piše da je jedan navijač Sidneja koji je dizao desnicu doživotno proteran sa svih australijskih stadiona. U toku je identifikovanje i ostalih pojedinaca kojima takođe preti slična kazna.

“Ono što je trebalo da bude slavlje fudbalske igre pokvareno je delovanjem grupa od nekoliko ljudi, koji ne predstavljaju vrednosti naše fudbalske zajednice. Njihovi postupci su omalovažili, povredili i uvredili članove naše fudbalske zajednice. Slike na društvenim mrežama pokazuju mnogo navijača koji učestvuju u ovim gnusnim činovima”, rekao je izvršni direktor australijskog fudbalskog saveza Džejms Džonson.

“Radujemo se daljim brzim i teškim kaznama koje će sprovoditi australijski fudbalski savez nakon što se ti navijači identifikuju. Ovo ponašanje nije samo uvreda za jevrejsku zajednicu i domorodačku zajednicu, već i za sve Australijance”, dodao je.

Index.hr

izvor: https://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2022&mm=10&dd=05&nav_id=2223099

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

RSE: EU zbog Srbije neće izuzeti Zapadni Balkan iz mera oko ruske nafte

Novi paket sankcija protiv Rusije, koji priprema Evropska unija ne uključuje derogaciju za Zapadni Balkan, zbog beogradskog stava prema zvaničnoj Moskvi, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Published

on

By

“Srbija ne uvodi sankcije Rusiji, stoga ne bi trebalo da profitira od derogacije. Ostale države članice su se složile sa ovim stavom”, rekao je jedan diplomatski izvor koji je bio uključen u razgovore o novom paketu sankcija, prenosi RSE.

Naime, u prvom nacrtu predloga o novom paketu sankcija, Zapadni Balkan je bio izuzet od ograničenja koje se odnosi na uvoz ruske sirove nafte.

U ranijem predlogu je navedeno da je potrebno predvideti derogaciju za Zapadni Balkan, kako bi se zaštitila energetska sigurnost regiona.

Derogacija bi, prema preliminarnoj ideji, omogućila tranzit ruske sirove nafte naftovodom preko Hrvatske, pod uslovom da takav tranzit ostane u granicama prosečnih nivoa tranzita iz prethodnih godina kako bi se izbeglo zaobilaženje sankcija.

Međutim, kako se saznaje iz diplomatskih izvora, nakon rasprave na nivou ambasadora država članica EU, paragraf o derogaciji je uklonjen zbog neusaglašavanja Srbije sa sankcijama EU protiv Rusije, koje su dogovor na rusku agresiju protiv Ukrajine.

Radio Slobodna Evropa ima u uvid, prenosi, najnoviji dokument, čiji tekst je usaglašen u utorak, 4. oktobra, gde se više ne spominje derogacija za region.

Diplomatski izvori su potvrdili da su nakon dubinske analize, evropski stručnjaci su došli do zaključka da je uvoz nafte dovoljno diversificiran, stoga nije potrebna derogacija jer više “nije nužno kupovati rusku naftu”. Imajući u obzir tu činjenicu kao I protivljenje nekih država članica, Evropska komisija je tu tačku skinula iz svog predloga.

Ranije je Srbija bila izuzeta od sankcija jer je Evropska komisija pronašla rešenje za očuvanje uvoza nafte u Srbiju, preko Jadranskog naftovoda (JANAF).

Ambasadori EU su 4. oktobra postigli okvirni dogovor o osmom paketu sankcija protiv Rusije. Najnoviji paket uključuje i ograničenje cene ruske nafte.

Radio Slobodna Evropa

izvor: https://rs.n1info.com/vesti/rse-eu-zbog-srbije-nece-izuzeti-zapadni-balkan-iz-mera-oko-ruske-nafte/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Mali: Ako se desi i najgori scenario, imaćemo dovoljno gasa za dva meseca

U ovom trenutku u Mađarskoj skladištimo 380 miliona kubnih metara gasa i sa 280 miliona kubnih metara koliko imamo u Banatskom dvoru skladišta su puna do vrha, izjavio je za TV Prva ministar finansija Siniša Mali. On dodaje da će Srbija, sve i da se desi najgori scenario, imati dovoljno gasa za dva meseca za građane i privredu

Published

on

By

„Danas na računu imamo 270 milijardi dinara, udeo javnog duga u BDP je 54 odsto – sigurno smo stabilniji i bezbedniji nego neke druge zemlje, i trudimo se da se kriza ne oseti“, rekao je Mali odgovarajući na pitanje o oceni predsednika Srbije Aleksandra Vučića da bi za šest meseci mogli da izgubimo sve što smo stvorili u proteklih 10 godina.

„Mi smo mnogo uradili. Počeli smo teške reforme 2014. godine, ali smo u međuvremenu napravili neke rezerve – rastu nam BDP, investicije, zaposlenost, danas je prosečna plata 623 evra a nezaposlenost je 8,4 odsto, imamo jake javne finansije i budžet, a kroz niske cene struje i gasa mi podržavamo domaćinstva i kompanije“, rekao je Mali.

On je naglasio da ponovo država preuzima teret krize na sebe.

„Sada se suočavamo sa činjenicom da se u regionu, s obzirom na ogromnu krizu, zatvaraju male firme – a ako se to desi, suočavate se sa rastom nezaposlenosti“, upozorio je Mali i poručio da Vlada to neće dozvoliti.

Najavio je rast penzija veći od 20 odsto i plata u javnom sektoru za 12,5 odsto.

„Sa druge strane, poslodavce oslobađamo dela doprinosa, povećavamo neoprezivi deo dohotka. Dakle, radimo sve da izbacimo iz ruke svaki argument koji bi neko imao da otpusti radnika“, rekao je Mali.

Kada je reč o kretanjima vrednosti evra i dolara na svetskom tržištu, kao i podizanju referentnih kamatnih stopa centralnih banaka širom sveta, Mali je upozorio da je danas „tanka linija između mera fiskalne i monetarne politike“.

„Najvažnije sidro inflacije je devizni kurs, i mi želimo da održimo kurs stabilnim u što dužem periodu, što je psihološki važno za domaća preduzeća kada prave svoje planove i projekcije“, rekao je Mali.

„Da je jednostavno – nije, biće teško u narednim danima ali dajemo sve od sebe da se negativne posledice što manje osete. Dobro je da imate prijatelje u regionu na koje možete da se oslonite“.

Osvrćući se na sastanak lidera Mađarske, Austrije i Srbije u Budimpešti, koji je održan u ponedeljak, 3. oktobra, Mali je najavio da već sutra, u četvrtak, u Beograd dolaze ministri spoljnih poslova Mađarske i Austrije.

„Nastavlja se rad na dokumentu čiji je cilj odbrana od talasa migracija. Sutra ćemo početi da radimo na detaljima sporazuma, kako bi se Srbija, Mađarska i Austrija zajedno borile protiv tog talasa. Zajednička je strategija, napor i ciljevi“, rekao je Mali

FoNet

izvor: https://rs.n1info.com/biznis/sinisa-mali-o-situaciji-sa-gasom/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Srbija u kojoj živimo posledica izostanka lustracije i zabrane SPS, SRS, JUL i SSJ

Novi Sad, 05. oktobar 2022 – Liga socijaldemokrata Vojvodine smatra da su 22 godine od petooktobarskih promena prilika da se ukaže na pogubnost posledica izostanka lustracije i kažnjavanja svih odgovornih za propadanje i uništavanje države u toku vladavine Miloševićevog režima.

Published

on

By

Samo želimo sa podsetimo na Osmu sednicu, „Jogurt revoluciju“ oktobra 1988, ratove, zločine, ubistva političkih protivnika, ekonomski sunovrat, hiperinflaciju, uništavanje svih društvenih vrednosti…

LSV je još 6. oktobra 2000. godine zatražila zabranu Socijalističke partije Srbije, Srpske radikalne stranke, JUL-a i Stranke srpskog jedinstva.

Nažalost, većina lidera Demokratske opozicije Srbije (DOS) tada nije podržala taj zahtev.

Posledice te odluke proživljamo i danas, pod vlašću preobučenih radikala i Miloševićevog portparola Ivice Dačića.

Izostanak lustracije onemogućio je modernizaciju našeg društva i stvaranje uspešne evropske države.

Srbija 2022. godine je društvo u kom protagonisti Miloševićevog režima nesmetano rade i vladaju.

Osuđeni ratni zločinci i kriminalci paradiraju po medijima i obavljaju odgovorne poslove u vlasti.

Građanima se onemogućavaju osnovna ljudska prava, a konzervativni elementi u društvu zabranjuju školske udžbenike koji nisu po njihovom ideološkom kalupu.

Srbija luta u svakom smislu i nije sposobna da napravi otklon od autoritarnih i nedemokratskih režima, kakav je Putinov.

Bez potpunog raskida sa takvom politikom, Srbija neće napredovati, i ostaće zarobljenik političkog mračnjaštva.

Portparol

Lige socijaldemokrata Vojvodine

Aleksandar Marton

Continue Reading

Trending