Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Ovo su svi zločini Vladimira Putina

Ruska agresija na Ukrajinu, koja traje od četvrtka, šokirala je svet, ali nije trebala biti posebno iznenađenje s obzirom na brutalnu i zločinima ispunjenu 22-godišnju vladavinu ruskog predsednika Vladimira Putina

Published

on

Foto: EPA, YouTube/Guardian

RUSKA agresija na Ukrajinu, koja traje od četvrtka, šokirala je svijet, ali nije trebala biti posebno iznenađenje s obzirom na brutalnu i zločinima ispunjenu 22-godišnju vladavinu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Invazija na Ukrajinu samo je posljednji i dosad najgori u nizu zločina njegovog režima, počinjenih kako u Rusiji tako i u nizu drugih zemalja, u ratu i u miru. 

Prije deset godina, u predizbornoj kampanji, tadašnji američki predsjednik Barack Obama otvoreno se narugao Mittu Romneyju koji je Rusiju opisao kao “geopolitičkog neprijatelja broj 1”. “Osamdesete godine traže svoju vanjsku politiku natrag jer hladni rat je završio prije više od 20 godina”, odgovorio mu je Obama.

U međuvremenu je Rusija izvršila ili vršila:

  • prikrivenu, “hibridnu” invaziju na Ukrajinu uz vojnu i svaku drugu pomoć odmetnutim paradržavama koje je na kraju priznala
  • okupaciju i ilegalnu aneksiju Krima
  • preko svojih saveznika na istoku Ukrajine rušenje putničkog aviona s europskim putnicima
  • vjerojatne ratne zločine brutalnim bombardiranjem civilnih ciljeva pod kontrolom pobunjenika u ratu u Siriji
  • miješanje u američke izbore u korist Donalda Trumpa hakiranjem i propagandom protiv protukandidata
  • niz kibernapada na zapadne zemlje i njihove tvrtke
  • više atentata ili pokušaja atentata na europskom tlu, uključujući tajnim bojnim otrovom novičokom
  • redovite provokacije bliskim kontaktima svojih vojnih aviona i brodova sa zapadnima 
  • kontinuirano informacijsko i diplomatsko “ratovanje” protiv zapadnih demokracija, uključujući prijetnje nuklearnim oružjem
  • gomilanje snaga na granici i, na kraju, otvorenu agresiju na susjednu suverenu državu.

Odnosi Zapada i Moskve pogoršavaju se već godinama i gotovo svake godine čini se da nikad nisu bili gori. Hladni rat se na neki način vratio na europski kontinent, a sad je izbio i otvoreni, totalni rat na europskom tlu, uz sve glasnije strahove da bi se mogao preliti u neku vrstu trećeg svjetskog rata. 

Istraga o ratnim zločinima u Ukrajini

Agresija je u svakom slučaju ratni zločin prema međunarodnom pravu, a Međunarodni kazneni sud (ICC) u Haagu danas je objavio da će pokrenuti istragu o mogućim ratnim zločinima koje je Rusija počinila u Ukrajini. 

Nakon preliminarnog pregleda situacije glavni tužitelj ICC-a Karim Khan je, kako navodi, zaključio da “postoji razumna osnova za pretpostavku da su u Ukrajini počinjeni i navodni ratni zločini, kao i zločini protiv čovječnosti” u događajima koji su prethodili ruskoj invaziji. 

“S obzirom na širenje sukoba posljednjih dana, želim da istraga obuhvati i sve nove navodne zločine koji spadaju u nadležnost mog Ureda, koje počini bilo koja strana u sukobu, na bilo kojem dijelu ukrajinskog teritorija”, rekao je također Khan. Međutim, Rusija uopće ne priznaje nadležnost ICC-a.

Od čečenskog do gruzijskog rata

Rusko ratno djelovanje u Ukrajini, naravno, nije prvo otkad je Putin došao na vlast. Sam početak njegove vladavine obilježio je Drugi čečenski rat (1999. – 2000.) u kojem je ruska vojska brutalno skršila oružani otpor čečenskih separatista u ovoj autonomnoj republici u sastavu Ruske Federacije, uz optužbe da je pritom (kao i čečenska strana) počinila čitav niz ratnih zločina, uključujući silovito bombardiranje i razaranje čečenskog glavnog grada Groznog. 

Putin je 2008. pokrenuo i ofenzivu na susjednu Gruziju, pod izlikom obrane ruskih separatista u samoproglašenim republikama Južnoj Osetiji i Abhaziji. Rusija je i tada optužila Gruziju da provodi genocid nad ruskom manjinom na odmetnutom teritoriju, baš kao što je pred invaziju na Ukrajinu optužila tu zemlju za genocid u samoproglašenim republikama Donjeck i Lugansk. U kratkotrajnom ratu u kojem je Rusija pobijedila Gruziju stradalo je više od 200 gruzijskih civila, 

Rusija je 2014. reagirala na revoluciju u Ukrajini kojom je srušen proruski predsjednik Viktor Janukovič okupacijom i aneksijom Krima, što su UN i međunarodna zajednica proglasili ilegalnim i iz odmazde uveli čitav niz sankcija Rusiji. 

Rušenje putničkog aviona iz Nizozemske, poginulo 298 ljudi

No osim toga, Rusija je od početka pomagala ruskim separatistima u Donbasu, na istoku zemlje, koji su proglasili odcjepljenje od Kijeva i započeli osmogodišnji građanski rat. 

17. srpnja iste godine, u jeku ovog građanskog rata, ruski su separatisti, koristeći raketni protuzračni sustav Buk koji im je dopremljen iz Rusije, srušili malezijski putnički avion na letu MH17 iz Amsterdama za Kuala Lumpur dok je letio iznad Ukrajine. Svih 298 putnika i članova posade poginulo je. Nizozemsko tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv tri Rusa i jednog Ukrajinca kojima i dalje traje suđenje u odsutnosti. 

Brutalno slamanje otpora u Siriji

2015. je uslijedila nova epizoda ruskog “zavođenja mira” po svijetu, kad se uključila u rat u Siriji na strani režima Bašara al-Asada protiv pobunjenika i Islamske države koja je ratovala protiv svih ostalih zaraćenih strana. I u tom su ratu, najkrvavijem u posljednjih dvadesetak godina, sve strane počinile niz ratnih zločina, ali golemu većinu civilnog stradanja izazvali su sirijska vojska i njeni saveznici Iran i Rusija, koja je u ratu uglavnom sudjelovala bombardiranjem iz zraka. 

Upravo su ruski avioni imali ključnu ulogu u potpunom razaranju istočnog dijela Alepa, koji je bio pod kontrolom pobunjenika (ne Islamske države, dok je teroristička frakcija Al-Nusra, povezana s Al-Kaidom, imala minimalnu prisutnost u gradu) 2016. 

Komisija UN-a utvrdila je da su obje strane počinile ratne zločine u višemjesečnoj bitki za Alep te da su ruske i sirijske zračne snage neselektivnim bombardiranjem usmrtile stotine civila. Istrage i izvještaji poput onog koji je objavilo Atlantsko vijeće ili onog koji je objavio Amnesty International utvrdili su da su i Sirija i Rusija namjerno gađale bolnice na pobunjeničkom teritoriju, kao dio taktike slamanja oružanog otpora i teroriziranja stanovništva.

“Potvrđujemo da su operacije bombardiranja spomenute u izvještaju ciljale nenaoružane civile. Dakle, ruske snage prekršile su pravila međunarodnog humanitarnog prava koje štiti pravo na život. Eksplicitno optužujemo ruske snage za desetke ratnih zločina“, navela je u svom izvještaju 2016. i nevladina organizacija Sirijska mreža za ljudska prava (SNHR) 

Amnesty International optužio je Rusiju za ratne zločine i prošle godine, ovog puta zbog zračnih napada na posljednju pobunjeničku pokrajinu, Idlib i “svjesnog napadanja civila i civilnih objekte poput bolnica i škola”. Isto je napravila i komisija UN-a, utvrdivši da su Rusi bombardirali izbjeglički logor i tržnicu, među ostalim. 

Još jedna nevladina organizacija sa sjedištem u Velikoj Britaniji, Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR), procijenio je broj žrtava ruskih zračnih udara u Siriji na više od 18 tisuća ljudi, od čega 8 tisuća civila. 

Duga lista Putinovih žrtava

Američki predsjednik Joe Biden u jednom je intervjuu prošle godine, prije trenutne eskalacije, nazvao Putina ubojicom. Putin mu je na to odgovorio da “svoj svoga najbolje poznaje”, ali Biden je očito rekao istinu. 

Ovo su, dakle, samo neki od ruskih novinara, oporbenjaka, disidenata i prebjega koji su ili dokazano ubijeni ili su umrli – ili zamalo umrli – u vrlo neobičnim okolnostima nakon što su se zamjerili Putinovom režimu:

  • Ana Politkovskaja, novinarka koja je pisala kritički o Čečenskom ratu, ustrijeljena u svojoj zgradi 2006.
  • Aleksandar Litvinenko, odbjegli agent ruske obavještajne službe FSB
  • Sergej Magnicki, porezni konzultant koji je otkrio korupcijski skandal, umro u zatvoru 2008. nakon navodnog mučenja i premlaćivanja, po njemu je dobio ime američki Magnickijev zakon za sankcije za kršenje ljudskih prava
  • Boris Berezovski, oligarh koji je pobjegao u Veliku Britaniju nakon što se usprotivio Putinu, pronađen obješen u svom domu u Londonu 2013.
  • Boris Nemcov, ruski oporbeni političar, ustrijeljen s leđa na mostu ispred Kremlja dok je pripremao izvještaj o tome da se ruska vojska bori na teritoriju Ukrajine
  • Vladimir Kara-Murza, ruski oporbeni političar i aktivist, otrovan 2015. i 2017., jedva preživio trovanje
  • Sergej Skripal, bivši dvostruki špijun koji je također pobjegao u Veliku Britaniju, tamo su njega i kćer agenti ruske vojno-obavještajne službe GRU pokušali ubiti nervnim otrovom novičokom 2018. u Salisburyju, preživio je
  • Aleksej Navalni, oporbeni političar koji je razotkrio više korupcijskih afera, više puta uhićivan, zatvaran, napadan i osuđen pod upitnom optužnicom, otrovan novičokom u Sibiru 2020., jedva preživio, trenutno u ruskom zatvoru.

Navalni je otrovan novičokom (što je potvrđeno njemačkom istragom) u kolovozu 2020., prije nego što se ukrcao na let za Moskvu iz Omska, no pravovremenim liječenjem mu je ipak spašen život. Nakon višemjesečnog opravka u bolnici u Berlinu u siječnju prošle godine je po povratku u Moskvu uhićen, zatvoren i potom osuđen na više od dvije godine u jednoj od zloglasnih ruskih zatvorskih kolonija, nasljednica gulaga, u očitom montiranom procesu. Tamo je i štrajkao glađu dvadesetak dana zbog izostanka liječničke njege. 

No dok je on bio u pritvoru, njegova Zaklada protiv korupcije objavila je veliku reportažu o navodnoj Putinovoj tajnoj palači na Crnom moru, vrijednoj 1.4 milijarde dolara, za koju je ustvrdio da je financirana kroz Putinovu korupcijsku hobotnicu.

Trovanje novičokom usred Velike Britanije

Isti tip bojnog otrova upotrijebljen je i dvije godine ranije, u ožujku 2018., ali u Velikoj Britaniji, tada članici EU. Zločinačka akcija ruskih agenata tada je zgrozila svijet, ali nije bila bez presedana. Meta trovanja novičokom bio je Sergej Skripal, bivši agent ruske vojno-obavještajne službe GRU (koji je s vremenom postao britanski dvostruki špijun, prije nego što se umirovio) u engleskom Salisburyju.

Međutim, mnoge je podsjetio na ubojstvo bivšeg agenta ruske obavještajne službe FSB-a (nasljednice notornog KGB-a) Aleksandra Litvinenka polonijem, visoko radioaktivnom supstancom koju mu je prema istrazi ruski agent ubacio u čaj, što je prema britanskoj istrazi  “vjerojatno” osobno naredio Putin.

I Litvinenko je pobjegao u Veliku Britaniju i tamo dobio politički azil nakon što je optužio svoje nadređene da su raznijeli stambenu zgradu u Moskvi kako bi to predstavili kao teroristički napad Čečena 1999. te tako dobili povod za Drugi čečenski rat.

Litvinenko je optužio nadređene i da su naredili atentat na Borisa Berezovskog, gruzijskog oligarha koji je aktivno pomogao Putinu da dođe na vlast 2000., a onda ga preko svojih medija počeo prozivati. I Berezovski je s vremenom pobjegao u London i tamo dobio politički azil, odakle je otvoreno govorio da želi svrgnuti Putinov režim “revolucijom bez krvi”.

Litvinenko je otrovan polonijem i umro 2006. Berezovski je, ponovimo, pronađen obješen u svom domu u Londonu sedam godina kasnije. 

Što se Skripala tiče, atentat ne samo da nije uspio već su ruski agenti koji su poslani da izvrše likvidaciju ubrzo uspješno identificirani. Obojica osumnjičenih atentatora, koji su se proslavili svojim urnebesno neuvjerljivim intervjuom u kojem su tvrdili da su u gradić Salisbury došli kao obični turisti, identificirani su kao agenti ruske vojno-obavještajne agencije GRU – Anatolij Čepiga i Aleksander Miškin.

Skripal i njegova kći su uz ekspresno liječenje preživjeli trovanje novičokom, čija je doza očito bila premala da ih ubije dovoljno brzo, kao i policajac koji je otrovan kad je došao na mjesto zločina, ali Britanka Dawn Sturgess preminula je kao kolateralna žrtva ovog napada kemijskim oružjem na britanskom tlu.

Neki su imali sreće i preživjeli, mnogi nisu

“Ponekad se (u ruskim političkim ubojstvima) dogode promašaji, a jedan od njih sjedi upravo pred vama”, kazao je spomenuti oporbeni aktivist Vladimir Kara-Murza američkim senatorima na svojem svjedočenju, nakon što su mu dva puta u dvije godine naglo otkazali organi. 

Putinovog dolaska na vlast ubijena su najmanje 34 novinara u Rusiji prema podacima američkog Odbora za zaštitu novinara i ruske Zaklade za zaštitu Glasnosti. U samo 3 od ta 34 ubojstva uhvaćeni su i osuđeni počinitelji – ne i eventualni nalogodavci.

Posljednji u nizu novinara koji je stradao na način koji upućuje na organizirano ubojstvo bio je Maksim Borodin, koji je u travnju 2018. “pao” kroz prozor svog stana na petom katu stambene zgrade u Jekaterinburgu. Borodin je neposredno prije smrti pisao o ruskim vojnim akcijama i pogibiji ruskih plaćenika u Siriji.

Rusija je, podsjetimo, izazvala još jedan međunarodni incident prošle godine kad je napala i zaplijenila ukrajinske brodove koji su putovali iz Azovskog u Crno more, zatočivši pritom i ukrajinske mornare, iako Azovsko more ima status zajedničkih teritorijalnih voda dviju zemalja i ukrajinski brodovi imaju puno pravo plovidbe tom rutom. Mornari su na kraju pušteni u razmjeni zarobljenika.

No sve to sada blijedi prema razmjerima užasa, krvoprolića i razaranja koje je Putin sručio na Ukrajinu. A svi znakovi upućuju na to da, nažalost, najgore tek slijedi. 

Petar Stošić

izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/ovo-su-svi-zlocini-vladimira-putina/2343263.aspx

SLOBODNA VOJVODINA

Pred novosadskim ligašima odluka o “komunalnoj koaliciji”: Kuda dalje?

Gradonačelnik Miloš Vučević pre nešto manje od mesec dana rekao je da bi mirno prihvatio da LSV izađe iz “komunalne koalicije”, dok LSV ne otkriva svoje planove

Published

on

By

U odgovoru za 021.rs portparol Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Marton navodi da se o takvim pitanjima razgovara na sednici Gradskog odbora LSV-a.

“Po Statutu Lige socijaldemokrata Vojvodine odluke o lokalnim koalicijama donose organi gradskih organizacija. Tako i u slučaju Novog Sada, odluku donosi Gradski odbor LSV NS. Po informacijama koje imam, sednica ovog odbora očekuje se u septembru“, navodi Marton za 021.rs.

Dodaje da Liga “nikad neće odustati od svojih vrednosti i definisanih ciljeva, ni po koju cenu”.  

Na dodatna pitanja 021.rs, koja se odnose na izostanak sa sednice na kojoj se glasalo za novi Generalni urbanistički plan, prisustvo članova stranke na protestu “Buna protiv mafije”, kao i stavovima gradskih čelnika koji se kose sa proklamovanim vrednostima Lige, Marton nije odgovarao. Kako je rekao, sve je jasno iz kratkog odgovora na prvo pitanje o budućnosti “komunalne koalicije”. 

Miloš Vučević je, s druge strane, bio konkretniji kada je rekao da je njemu “svejedno kakve odnose LSV želi da ima sa njima (SNS) i da ne razmišlja o tome da li će se isti promeniti”, nakon poslednje sednice, kada odbornici LSV nisu bili u sali i time jedini iz vladajuće koalicije nisu podržali donošenje ovog spornog urbanističkog dokumenta. 

“Kakve oni odnose žele da imaju, mi ćemo ih takve prihvatiti. Ako žele da su na odmoru, mogu da budu na odmoru. Ako hoće da izađu iz koalicije, prihvatam da izađu iz koalicije. Ako hoće ponovo da uđu, ponovo ću da ih prihvatim. Nikakav problem nije, jer nije pravljena skupštinska većina matematikom, nego politikom. Sve sam ovo preživljavao 2012/13. Ako žele da budemo svi u koaliciji, bićemo svi, ako ne žele, opet sve najbolje jedni o drugima. Od njih čekam predlog ako treba da redefinišemo odnos u koaliciji. Potpuno sam spokojan i o tome ne razmišljam”, kazao je Vučević. 

Pitanja o mogućem raspadu “komunalne koalicije”, koja svako malo iskrsnu, poslednji put su se dakle pojavila kada Liga nije glasala za GUP, pa je čak i nakon protesta postavila pitanje “ko je tukao Novosađane i da li je došlo do prekomerne upotrebe sile”. 

Najkonkretnije mišljenje o tome da li je LSV-u mesto u koaliciji sa Srpskom naprednom strankom više puta je iskazivao Pokret socijalista. Oni su poslednji, ali ne i prvi, put tražili da LSV bude izbačen iz gradske vlasti u julu 2022. godine i to upravo nakon toga što je LSV zatražio da se utvrdi ko je činio nasilje na protestu. 

U Pokretu socijalista su naveli da Nenad Čanak “roni suze nad akcijom policije koja je branila ustavni poredak, ali i sigurnost odbornika, kao i državnu imovinu”. Svoje koalicione partnere, jer i PS učestvuje u gradskoj vlasti, nazivaju “kukavicama” i “dvoličnjacima” koji su “bili dovoljno pokvareni” da ne dođu na sednicu i ne podrže GUP, “ali i dalje primaju plate i tove se od budžetskih para grada protiv kojeg se bore”. 

U saopštenju punom uvreda i oštrih kvalifikacija karakterističnih za stranku koju predvodi Aleksandar Vulin, poručili su da ligaši moraju biti “odstranjeni iz Gradske kuće”, navodeći da nemaju pravo da budu deo gradske vlasti. 

Poslednji put se “komunalna koalicija” ozbiljnije poljuljala na jesen 2021. godine. Tada je inicijalna kapisla za talas kritika upućen zajedništvu SNS-a i LSV-a bila kada se lider Lige, Nenad Čanak, zalagao da građani mogu da se izjasne kao Vojvođani, ali i kada je za vreme turbulentnih odnosa između Srbije i Crne Gore, posećivao Cetinje.

I tada je Pokret socijalista zahtevao isključenje Lige iz gradske vlasti. Dveri su kritikovale SNS zbog toga što na jednom nivou kritikuju LSV, dok na lokalnom sarađuju sa njim, a ovaj pokret podneo je i krivičnu prijavu protiv Nenada Čanka. Zahtevima za isključenje Lige tada su se priključile i Srpska radikalna stranka i Demokratska stranka Srbije koje su koaliciju SNS-a i LSV-a nazvale “neprirodnim savezom”. 

Vučević je 2021. pokazao sličnu ravnodušnost kao i sada ističući da nema “trzavica” sa Ligom, dok je njegov zamenik Milan Đurić naveo da će, ukoliko ima interesa za nastavak saradnje, nastaviti da sarađuju.

Podsetimo da je LSV manjinski koalicioni partner u vlasti Novog Sada od 2016. godine, što se desilo na veliko iznenađenje njihovih glasača. Taj ceh je plaćen četiri godine kasnije, kada je podrška koju je LSV dobila od birača izašlih na glasanje bila manja od pet odsto. Za osam godina Liga je u Novom Sadu pala sa 26.000 na 6.000 glasova.

Ovaj “neprirodni savez”, kako su ga pojedini političari nazvali, obrazložen je time da se radi isključivo o “stvarima na lokalu” koje se tiču kanalizacije, vodovoda i saobraćaja, pa da tu ima malo politike.

Aleksandar Kravić (LSV) uz to je rekao i  da je uveren da su deo glasača “jednostavno razočarali u nekom njihovom isključivom viđenju politike”.

“Međutim, da li je u ovom gradu 2016. bilo bolje ili je bolje danas, u smislu svih onih komunalnih stvari za koje je zadužen grad, u čemu smo mi učestvovali kao deo vlasti koji je vodio određeni resor? To je suština stvari. Uvek to prvo treba gledati. Mi smo za ove četiri godine prošli bez ikakvih afera, problema. Bilo je nekoliko varnica, što je potpuno normalno, ali se to dešavalo u vezi sa nekim stvarima koje su pitanje ideologije, odnosno uključivala se politika. Sve drugo je bilo zdrav razum. Trudili smo da zajedno uradimo koliko god možemo. Uveren sam i da je jedan deo glasača razumeo šta smo zapravo uradili odlukom da učestvujemo u vlasti”, naveo je Kravić.

Iz Srpske napredne stranke retko su kritikovali ligaše, dok je LSV, u retkim prilikama ukazivao na to da se ne slaže u svemu sa najjačom partijom. To su činili uglavnom neprisustvovanjem sednicama ili suzdržanošću, kao što je to bio slučaj sa glasanjem za Generalni urbanistički plan ili sporni spomenik “Nevinim žrtvama 1944/45”.

Dragana Prica Kovačević

izvor: https://www.021.rs/story/Novi-Sad/Vesti/313861/Pred-novosadskim-ligasima-odluka-o-komunalnoj-koaliciji-Kuda-dalje.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Vlada dala ponudu poljoprivrednicima, glavni zahtevi nisu ispunjeni

Potpredsednik udruženja poljoprivrednika “Stig” Milan Marković rekao je agenciji Beta da su poljoprivrednici nezadovoljni rezulatatom razgovora sa premijerkom Anom Brnabić i da će večeras će odlučiti da li će nastaviti proteste. Predsednik udruženja Nedeljko Savić rekao je da je Vlada izašla sa određenom ponudom i da će o njoj biti obavešteni članovi udruženja

Published

on

By

„Samo jedan naš zahtev je ispunjen – da bude ukinuta zabrana izvoza poljoprivrednih proizvoda, o čemu će Vlada danas doneti odluku“, kazao je Marković.

Kako je naveo, za suncokret im je ponuđena otkupna cena od 535 evra po toni.

„To je za nas neprihvaljivo jer smo tražili da cena bude 700 evra po toni. Naš predlog je da se smanje trgovačke marže, a da proizvođači dobiju više jer su njihovi troškovi uvećani 300 odsto“, rekao je Marković.

On je istakao da će poljoprivrednici na sastanku večeras odlučiti na koji način će nastaviti da se bore za ispunjenje zahteva.

Šta su poljoprivrednici tražili, a šta im je ponuđeno

Poljoprivrednici su tražili da cena suncokreta bude 700 evra, ali je Vlada ponudila 535 evra plus PDV.

Nije ispunjen ni zahtev da se registrovana poljoprivredna gazdinstva oslobode akciza na gorivo za količinu do 100 litara po hektaru, a Vlada je ponudila umanjenje cene goriva za 22 dinara po litru za količino do 60 litara po hektaru.

Kako je objasnio Radoslav Adamović iz Inicijative za opstanak poljoprivrednika Srbije, taj novac bi se poljoprivrednicima isplatio unapred i oni bi s njim mogli da kupuju gorivo na pumpama.

Vlada se složila sa poljoprivrednicima da se ukine zabrana izvoza rafinisanog ulja.

„Mi smo predložili da se ukine marža trgovačkim lancima, to je neka razlika od 148 dinara koliko dobijaju uljare od trgovačkih lanaca do 196 dinara koliko je trenutno na rafovima u marketima. Mi smo tu pokušali da nađemo mesto što se tiče pomaka cene“, rekao je posle sastanka Nedeljko Savić.

Na sastanku je ponuđeno da se mlekarima isplate premije za mleko u iznosu od 15 dinara po litru, a kako su rekli predstavnici poljoprivrednika iz Vlade je poručeno da ne postoji mogućnost da se subvencioniše cena đubriva.

Upitani da li su ovo bili samo kratkoročni zahtevi ili se oni odnose i na sledeću godinu, Adamović je kazao da poljoprivrednici imaju zahteve i za narednu godinu, a to su uvođenje plavog dizela do 100 litara po hektaru, za koji bi mogla da se prijave gazdinstva površine do 100 hektara.

„Tražili smo 300 evra subvencije. Da se povećaju subvencije kako bi pokušali da se približimo makar poljoprivrednicima u okruženju“, rekao je Adamović.

On je dodao da će poljoprivrednici nastaviti protest ako im se ne dopadne ponuda Vlade.

N1 Srbija, Tamara Urošević

izvor: https://rs.n1info.com/biznis/vlada-dala-ponudu-poljoprivrednicima-nije-ispunjen-nijedan-zahtev/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Novi premijer Srbije mogao bi da dođe iz Vašingtona?

U najužem krugu kandidata Srpske napredne stranke za mandatara nove Vlade i budućeg premijera Srbije razmatra se i ime Marka Đurića, aktuelnog ambasadora Srbije u Vašingtonu, saznaje Danas nezvanično iz političkih krugova

Published

on

By

U slučaju da se predsednik SNS i Srbije Aleksandar Vučić odluči da poverenje za sastav vlade dodeli Đuriću, dosadašnja premijerka Ana Brnabić takođe ne bi ostala bez fotelje, već bi dobila ministarsko mesto, i to najverovatnije na čelu srpske diplomatije, tvrde naši izvori.

Konsultacije za novi tim izvršne vlasti započete su početkom ove nedelje, a prva dva dana sastajanja bila su rezervisana za dogovore unutar Srpske napredne stranke, koja će predložiti ime mandatara na osnovu većine koju ima u Narodnoj skupštini.

Po završetku konsultacija iskristalisalo se nekoliko imena koja važe za najozbiljnije predloge za mandatara, od kojih će šef naprednjaka izabrati jednog u narednim danima.

Osim Ane Brnabić, koja se prethodnih dana pominjala u medijima kao gotovo jedino rešenje, naši izvori navode da je i dalje u opticaju i mogućnost da premijersko mesto dobije Marko Đurić.

Sa Đurićem se nedavno sastao ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković, i to u Kolumbiji u kojoj je Đurić takođe ambasador na nerezidencijalnoj osnovi, tokom inauguracije novog predsednika Kolumbije Gustava Fransiska Petra Urege.

Na objavljenim snimcima posete vidi se da je sa Selakovićem bio i srpski ambasador Đurić, a tom prilikom Selaković je preneo novom predsedniku Kolumbije pozdrave i čestitke Aleksandra Vučića te ga pozvao u zvaničnu posetu Srbiji.

O mogućnostima za ovakvo unapređenje Đurića spekulisalo se i ranije, nakon što je Đurića primio lično predsednik Sjedinjenih Država Džozef Bajden, što je u diplomatskim krugovima protumačeno kao značajna podrška ambasadoru Srbije i na ličnom planu.

Đurić je, naime, u aprilu ove godine, samo nekoliko dana nakon što su u Srbiji održani izbori na svim niovima, imao čast da se upiše u knjigu gostiju Bele kuće i da ga tamo dočeka lično Bajden.

Tu čast, u ovdašnjim diplomatskim krugovima tumačili su kao „neočekivan uspeh“ mladog Đurića koji se u Americi pokazao sposobnijim i vrednijim nego što mu se pridavalo značaja po odlasku u Vašington.

Kao jedna od mogućnosti za napredovanje Đurića tada se pominjao upravo ulazak u uži krug kandidata za mandatara nove Vlade Srbije, koji bi mogao da odnese prevagu „ukoliko predsednik SNS i Srbije Vučić donese odluku da u daljem razvoju geopolitičke situacije treba da intenzivira saradnju sa Zapadom. Tu će mu Đurić biti najdragoceniji“, kako su tada tvrdili Danasovi izvori.

Osim toga što je stekao vredne kontakte na Zapadu, Đurića za premijersko mesto može da kandiduje i to što je prethodno obavljao funkciju direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju, te je dobro upoznat u odnose Beograda i Prištine koji se trenutno sve više zatežu i mogli bi da budu jedna od tema u fokusu nove Vlade.

O svemu ovome će Vučić odlučiti kada završi razgovore sa strankama koje mogu da obezbede dodatne glasove njegovoj poslaničkoj grupi u Skupštini. To su stranke koje su svojim glasovima podržale i izbor Vladimira Orlića za predsednika Narodne skupštine – koalicija SPS-JS, SDPS, PUPS i SVM.

U slučaju izbora predsednika Vlade, procedura je takva da stranka koja ima većinu u Skupštini daje mandat jednoj osobi da sastavi Vladu, ali mandatar mora za to da dobije i glasove podrške 126 od 250 narodnih poslanika.

Ambasador u više od 10 zemalja

Đurić je na mestu ambasadora u SAD od oktobra 2020. godine, odnosno sada je negde na polovini mandata koji inače traje tri do četiri godine, ali to ne znači da ne može biti ranije opozvan ukoliko se za njega sprema važnija funkcija. Ono što se možda previđa i nedovoljno važnosti zavređuje u domaćoj javnosti, jeste da je Đurić tokom „službovanja“ u SAD pored toga postao i ambasador Srbije na nerezidencijalnoj osnovi u više od 10 zemalja – Kolumbiji, Surinamu, Belizeu, Antigvi…

Aleksandra Popović

izvor: https://www.danas.rs/vesti/politika/novi-premijer-srbije-mogao-bi-da-dodje-iz-vasingtona/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Saopštenje narodnih poslanika koalicije „Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani“ od 11. 08. 2022. godine

Ukinuti Zakon o rehabilitaciji i poništiti sve pravne posledice njegove primene

Published

on

By

Ukinuti Zakon o rehabilitaciji i poništiti sve pravne posledice njegove primene

Zakonom o rehabilitaciji iz 2011. godine se ne utvrđuje da li je Nikola Kalabić naređivao ili je i učestvovao u vršenju ratnih zločina tokom Drugog svetskog rata, već se, samo formalno, utvrđuje da li je imao pravično suđenje. Međutim, svaka sudska odluka kojom se utvrđuje da nije imao pravično suđenje ukida raniju osuđujuću presudu te zbog nemogućnosti novog suđenja svi saradnici okupatora, izdajnici i ratni zločinci ostaju neosuđivani.

Isto se desilo i sa Dražom Mihailovićem, i ako ovaj zakon ostane na snazi rizikujemo da svi ratni zločinci i saradnici okupatora ostanu neosuđivani i to bez mogućnosti utvrđivanja njihove stvarne krivice.

Zakonom o rehabilitaciji se pokušava od gubitnika rata, četnika, ustaša i ostalih zločinaca i saradnika okupatora, napraviti pobednike i zato će narodni poslanici koalicije „Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani“ predložiti ukidanje ovog zakona ali i svih njegovih posledica a to su presude o rehabilitaciji koje su do sada donete.

Aleksandar Olenik, narodni poslanik

Tomislav Žigmanov, narodni poslanik

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Udruživanje protiv spornog spomenika fašistima

“Biće sprovedene konkretne akcije, kako institucionalne tako i vaninstitucionalne”

Published

on

By

Gradski odbor Zajedno inicirao je za večeras sastanak sa svim pravim opozicionim strankama, neformalnim i formalnim udruženjima i pokretima građana koji su antifašističkog i građanskog karaktera na kojem bi trebalo da bude dogovoren plan delovanja protiv namere gradskih vlasti da podigne sporan spomenik „Nevinim žrtvama 1944/45 godine“.

Kako je istaknuto na konferenciji za novinare ispred Gradske kuće, paralelno sa tim u planu je i pokretanje peticije kako bi se građani i formalno usprotivili ideji da se podigne spomenik, kako kažu, osvedočenim fašistima, osuđenim ratnim zločincima i kolaboracionistima iz tog perioda.

Predsednik GO Zajedno Novi Sad Radivoje Jovović ocenio je da je prikupljanje potpisa neophodno kako bi se veoma jasno delegitimizovalo postavljanje tog spomenika, a ukoliko se desi da spomenik bude postavljen ranije, u dogovoru sa širokim frontom stranaka, organzacija civilnog društva i istaknutih antifašista biće sprovedene konkretne akcije, kako institucionalne tako i vaninstitucionalne.

Jovović je podsetio i da je Novosadska racija najstravičniji zločin na ovim prostorima te da su u njoj učestvovali zločinci iz redova hrvatske, srpske i mađarske nacije.

– Nijedan od tih zločina ne pripisujemo nijednoj nacionalnoj zajednici, ali ukazujemo da je reč o stravičnim zločinima koji su činjeni u ime tih nacija od strane tih konkretnih  fašista. Mi smo ovde da se borimo protiv bilo čijeg fašizma – rekao je Jovović. Ponovio je da je izgradnja spomenika rezultat saradnje nacionalističkih opcija na gradskom ali i državnom nivou, s ciljem realizacije vizija „mađarskog sveta“ i „srpskog sveta“, kojima se Aleksandar Vučić i Viktor Orban dodvoravaju svom nacionalističkom biračkom telu.

Jovović je ocenio i da je na delu promovisanje nacionalnog populizma s ciljem razjedinjavanja građana, narušavanja solidarnost zajednice i skretanja pažnje sa svih važnih društvenih i ekonomskih problema koji nas okružuju. Istovremeno se, dodaje, rehabilituju zločinci i ideologije mržnje i sprovodi pojava koja se naziva anti-antifašizam.

– Time što se relativizuje antifašistička i narodnooslobodilačka borba na ovim prostorima, time se, zapravo, teže kompromitovati, satanizovati, demonizovati političke partije, stranke i pokreti levice. Dakle, one opcije koje su za socijalnu pravdu, za radnička i socijalna prava i koje jedine mogu da dovedu u pitanje trenutni odnos političke i ekonomske moći, odnosno eksploatacije i potčinjavanja ljudi moći i prljavim interesima nekolicine ljudi u ovom društvu – zaključio je Jovović.

Komentarišući najavljenu izgradnju memorijalnog centra posvećenog žrtvama Racije, Jovović je rekao da se radi o podlom i prilično smešnom pokušaju gradskih vlasti da se iskupe.

– Oni jednostavno imaju posao koji moraju da obave. Ne mogu da tvrdim kakvi su materijalni interesi u pozadini, ali više su nego očigledni politički interesi. Podići jedan antifašistički spomenik nakon jednog fašističkog spomenika, to ih ne spašava – naveo je Jovović.

(Autonomija)

izvor: https://autonomija.info/udruzivanje-protiv-spornog-spomenika-fasistima/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Požar u okolini Rafinerije u Šangaju

Ovog poslepodneva izbio je požar u okolini Rafinerije i skladišta gasa u Šangaju

Published

on

By

Gori nisko rastinje, na velikoj površini.

Vatrogasci su na terenu i gašenje požara je u toku.

Prema saznanjima 021.rs, nema povređenih.

izvor: https://www.021.rs/story/Novi-Sad/Hronika/313782/FOTO-VIDEO-Pozar-u-okolini-Rafinerije-u-Sangaju.html

Continue Reading

Trending