Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

LATINKA PEROVIĆ: Nije se Jugoslavija raspala jer nije bilo rješenja, već jer je Srbija odbacila postojeće

“Ovdje je kritičko mišljenje još uvijek subverzivno i još uvijek je izdajničko”

Published

on

Za svakoga koga zanima dublji uvid u politička previranja koja su prije pedeset godina potresala Hrvatsku, ali i cijelu ondašnju Jugoslaviju, nezaobilazna je kapitalna knjiga Latinke Perović “Zatvaranje kruga – Ishod rascepa 1971. – 1972.” Zbog toga, ali i zbog njenih jasnih uvida i ocjena svih kasnijih događanja, kao i društvene i političke sadašnjosti u prvom redu Srbije, ali i regije i svijeta, dragocjena je svaka prilika za razgovor s još uvijek vrlo aktivnom politologinjom i povjesničarkom, rođenom 1933. u Kragujevcu. Latinka Perović kao sekretarka Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, uz Marka Nikezića na čelu tog tijela, bila je i jedan od ključnih sudionika i predvodnika srpskih liberala unutar SKJ, čija je čistka uslijedila godinu dana nakon “sječe Hrvata” u Karađorđevu u prosincu 1971. Principijelan i do kraja dosljedan stav Nikezića i Perović da ne budu Titovi sekundanti u obračunu s hrvatskim partijskim vodstvom, predvodnicima onoga što danas pamtimo i slavimo kao Hrvatsko proljeće, i danas zaslužuje duboko poštovanje. O tim danima gospođa Perović govorila nam je u dugom telefonskom razgovoru iz Beograda.

Vaš otac imao je malu knjižaru pa nije čudo da su i vas od malena najviše privlačile knjige i učenje. Vi niste odabrali politiku, nego ona vas.

Točno je da sam od malih nogu bila upućena na knjigu. Na mene su mnogo utjecali i moji profesori u srednjoj školi i na univerzitetu. To je bila generacija koja je bila rođena i formirala se poslije Prvog svjetskog rata. Oni su bili učeni ljudi, dobri stručnjaci i pedagozi. To je bilo vrijeme kada je škola bila ustanova sa snažnom ne samo obrazovnom i pedagoškom dimenzijom nego i snažnom socijalnom dimenzijom. Mislim da su naši razrednici poznavali obitelj svakog svog učenika, kako žive, kako se odgajaju… Drugo, njihov vrijednosni sustav bio je vrlo utjecajan, ideja oslobođenja, perspektive razvoja. Vrlo dobro pamtim svoje profesore i bit će vam možda čudno ako vam kažem da i danas pamtim kakva je bila njihova odjeća, pamtim boju njihovih glasova. Ja sam dobro učila i politika je u to vrijeme vodila računa o kvalitetnim i talentiranim ljudima. Kad sam završila studije, trebala sam ostati na univerzitetu, za što se naročito borio moj profesor Mihajlo Stevanović. Sjećam se da mi je on u posljednjem razgovoru rekao da je znanost nešto nedjeljivo i, kad u nju ulazite, morate znati da je ona vaš bog i da ne možete imati drugog osim njega. Ja sam se tih riječi često sjećala. Ali u to vrijeme Partija je išla za tim da dobije najbolje ljude, da bi se njima koristila i da bi ih za sebe vezala. Ne mogu reći da je ta odluka o mom političkom angažmanu bila protiv moje volje, ja bih je možda vrlo rado prihvatila i da je bilo drukčije, ali ako sada gledam na svoj život, iz staračke perspektive, mogu vam reći da sam uvijek nekako bila između znanosti i politike. Prije nego što sam izašla iz politike, na način koji je poznat, ja sam završila dva magisterija. Nisam htjela doktorirati jer sam mislila da bi se to moglo shvatiti kao neka upotreba mog položaja, ali po izlasku iz politike to sam na neki način doživjela kao oslobođenje i vrlo brzo posvetila sam se izradi doktorske teze, a onda i proučavanju povijesti Srbije u drugoj polovici 19. stoljeća, Kraljevine SHS, socijalističkih učenja… Nije mi bio nikakav problem prijeći na tu vrstu djelovanja. Ja sam tome apsolutno posvećena i vjerujem da mi je to ispunilo život na koristan način za mene, a mislim da nije bio štetan ni za zajednicu, bez obzira kako je na to moja uža zajednica gledala i kako je to primala. Naravno, ja pri tom angažmanu, radu u bibliotekama, radu u arhivima, istraživanjima i pisanju, nisam ostajala bez moralnog i intelektualnog stava prema onome što se oko mene događa. To znači da sam bila vrlo opredijeljena i prema ratu koji se dogodio, prema odgovornosti moje sredine za rat, prema načinu na koji se raspala Jugoslavija. Taj rat smatrala sam teškim nasiljem koje je ostavilo i teško naslijeđe od kojeg se mi vrlo teško oslobađamo. Sva moja proučavanja i razmišljanja mene ne vode zaključku da je sve to što se dogodilo bilo neizbježno. Naprotiv, vode me zaključku da je uz izvjesnu zrelost i pretpostavke moglo doći do mirnog razlaza jugoslavenskih naroda.

Vi ste već nekoliko dana nakon sjednice u Karađorđevu, na političkom aktivu SK Srbije, navodno izjavili da je to bila velika greška, i to za sto godina unaprijed.

Točno je, to sam rekla. Ja mislim da se jugoslavenski narodi nisu odjednom iznebuha počeli klati kao žuti mravi. To odbacujem kao jednu paušalnu ocjenu koja se ne zasniva ni na znanju ni na iskustvu. Zemlja je bila bremenita vrlo ozbiljnim problemima i u tom jednopartijskom sistemu, s tim gvozdenim jedinstvom, s Titom kao njegovim simbolom, vrlo su bile neprohodne staze koje bi vas vodile k razmišljanju, debatama, racionalnim rješenjima. Te 1972, odnosno 1971. godine s Karađorđevom, napravljen je jedan brutalan zaokret Partije od pokušaja demokratizacije i liberalizacije. Društvo se vratilo na 1952. godinu, na Partiju kao stožer vlasti i poretka, sa snažnom osobnom ulogom Josipa Broza Tita. To je svakako bila duboka involucija koja je, prema mom mišljenju, lišila Jugoslaviju kritične mase za promjene u političkom, odnosno, možda još točnije, u ideološkom smislu. Jer postojala je mogućnost da se izvrše političke i dijelom društvene promjene, ali barijera prema tome uvijek je bila ideološka. To je bio vlasnički odnos i monopol Partije. To što se početkom sedamdesetih godina dogodio najprije obračun s hrvatskim proljećarima i slovenskim reformistima oko Stane Kavčiča, što se napravila temeljita čistka 1972. u Srbiji, što su tim čistkama bile, naravno u nešto manjoj mjeri, zahvaćene i ostale republike, sve to je, prema mom mišljenju, pripremilo kasniji ishod. Jer ljudi koji su sklonjeni 1971. i 1972. bili su ljudi dijaloga, kompromisa i sporazumijevanja. Ne vjerujem da bi jedan Tripalo, Stane Kavčič ili Marko Nikezić u kritičnim trenucima devedesete godine izabrali rat kao rješenje i silu kao sredstvo uređenja međusobnih odnosa. Tada su u rukovodstva dovedeni ljudi sa srednjeg nivoa nomenklature koji nisu imali ni tu kompetentnost, ni tu političku kulturu ni to razumijevanje Jugoslavije. Ja ne mislim da se Jugoslavija raspala na način na koji se raspala zato što nije bilo rješenja. Ustav 1974. godine donesen je veoma teško i, prema mom mišljenju, predstavljao je rješenje za period poslije Tita. Jugoslavija se raspala zato što je Srbija jednostrano odbacila postojeće rješenje. Tadašnje vodstvo Srbije vratilo se na centralizaciju i unitarizaciju Jugoslavije, poništen je konfederalni status republika, ukinute su pokrajine i počelo se razgovarati s pozicije sile. Postupno su se rušili stupovi koncepta Jugoslavije koji je nastao tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Najprije je to došlo s biološkim krajem Josipa Broza Tita, onda je došlo do raspada SK na Četrnaestom kongresu, a na kraju se vojska stavila na srpsku stranu, što se dogodilo i ostalim višenacionalnim saveznim institucijama. Nakon svega toga bilo je vrlo jasno da drugi u Jugoslaviji ne mogu pristati na rat protiv samih sebe u ime jedinstva neke centralizirane Jugoslavije s dominacijom relativno većinskog naroda. Tako ja to vidim.

Je li sam Tito imao čvrstu kontrolu nad svim tim procesima početkom sedamdesetih, je li to bio smjer koji je on osobno želio?

Reći ću vam direktno. To bez njega nije bilo moguće. Ne samo zbog njegovih osobnih karakteristika vođe, šefa države i Partije. Nego, on je jednostavno bio završetak piramide vlasti u partijskoj državi. On je bio na njenom vrhu. To je struktura koja je bila karakteristična za sve istočnoeuropske države koje nisu na čelu imale čovjeka i ličnost Titova formata, nego kuferaše koje je doveo Sovjetski Savez. Tito je neodvojiv od tog sistema. Naravno, nikad neću reći da on nije bio povijesna ličnost. To su priznavali i ljudi koji su u jednom periodu bili vrlo kritični prema njemu, poput Koče Popovića ili Milovana Đilasa. On je bio taj koji je neposredno poslije diktature kralja Aleksandra 1929. konsolidirao Partiju, naravno po uzoru na boljševičku partiju, ali tada drugog uzora nije ni bilo. Ljudi gube iz vida da je Oktobarska revolucija bila globalna pojava, da je ona zahvatila svijet, da je bila neki novi početak u povijesti. Dakle, nitko mu nije poricao tu ulogu u konsolidiranju Partije, u njenoj pripremi za rat, u njenom vođenju rata, a onda i u njenom otporu Staljinu. Naravno, problem je postao stvaranje njegove karizme, izgradnja njegova kulta, na što se i on sam navikavao. Sve te garniture 1971. i 1972. otišle su pod optužbom da su prozapadne, antisovjetske, nacionalističke, liberalne, tehnokratske… ali i kao antititoističke. To nam je bio najveći krimen. Tito je balansirao između istoka i zapada, imao je oko sebe vrlo iskusne i darovite ljude, takva je bila jugoslavenska diplomacija. Onda je došla politika nesvrstanosti i on je govorio u ime trećeg svijeta. Sve je to učvršćivalo njegov položaj. Ali nadilazile su ga promjene u svijetu i modernizacija. On je imao ideološku barijeru, granicu preko koje nije mogao prijeći. On je bio čovjek jednog vremena. Nikada nije prihvatio kapitalizam i politički pluralizam, za njega je jedinstvena Komunistička partija ostala alfa i omega upravljanja jednom relativno uspješnom državom kakva je Jugoslavija bila pedesetih i šezdesetih godina. I, naravno, odigrao je ulogu, ako se gleda površno, neočekivano, a ako se gleda dubinski, onda vrlo očekivano, koja ga je na neki način označila kao začetnika krize iz koje Jugoslavija nije mogla izaći.

Povjesničar Milivoj Bešlin koristi zajednički termin “liberalna koalicija” za ondašnja partijska vodstva Hrvatske i Srbije…

Ako čitate povijesti Jugoslavije, recimo poznatog slovenskog povjesničara Jožu Krivca, on je sve te garniture koje su se javile sedamdesetih godina nazivao mladim lavovima. To su bili ljudi kojima je glavni impuls bio modernizacija. Znači, sustići svijet, što je više moguće u razdoblju hladnog rata, udaljiti se od modela socijalizma u Sovjetskom Savezu i istočnoeuropskom lageru. Ne možete se uključiti u Sjeverno-atlantsku alijansu, ali civilizacijski smo pokušavali biti što bliže njoj. To je bio i generacijski sukob i Tito se tu vratio na ratnu generaciju koja se, kako je izgledalo na Osmom kongresu, mirno povukla i ustupila, što se teško događa u revolucijama, mjesto dolazećoj generaciji. On je tu osobno napravio zaokret. Imate nova istraživanja koja je provodio upravo moj mlađi kolega Milivoj Bešlin koja pokazuju kako Tito osobno nisko pada tražeći način da održi taj sistem, ali na neki način i sebe. Kako se on oslanja na vojsku i kako se, iako je odbacio Aleksandra Rankovića, još uvijek služi Službom sigurnosti u pripremi obračuna s novom generacijom u svim republikama.

Međutim, u isto vrijeme nastavlja s izradom Ustava koji će biti donesen 1974. godine…

Tito je sve te promjene donekle poticao i slijedio do neke mjere, dok je mislio da je sve to više-manje formalno. To što spominjete zanimljiv je paradoks. Pazite, sedamdesetih godina uklonjene su ekipe koje su u svim republikama pripremile Ustav iz 1974. i došli su ljudi koji ne samo da su sudjelovali u tim velikim ideološko-političkim okršajima nego su bili ljudi nivoa srednjih kadrova koji nisu mnogo razmišljali o budućnosti, ne dovodeći u pitanje njihov ljudski format – mada je i on bio na probi. Dakle, došli su ljudi koji su sve te forme odnosa koje je nudio Ustav iz 1974. praktički ispraznili, sveli ih na nadmudrivanje parcijalnih interesa, ucjene centra. Tito je sve to zaustavio sigurno iz uvjerenja, ali i iz pragmatičnih razloga. Ako vi pratite njegov obračun sedamdesetih godina u zapadnom, pa čak i u istočnoeuropskom tisku, oni su svi govorili da je Tito započeo borbu protiv titoizma, da se vraća na konzervativne pozicije, da se približava istočnoeuropskom lageru, da se udaljava od zapada. Ali su i istok i zapad u njemu još uvijek vidjeli čimbenika sigurnosti u Jugoslaviji, da bi netom nakon njegove smrti svi sukobi izbili na površinu. Svaki povjesničar koji je pratio zbivanja u Jugoslaviji, te podvodne struje, bio je svjestan da Jugoslaviju tek čeka suočavanje s istinom o tim procesima.

Nikezić i vi nikako niste pristajali na uključivanje u obračun s Hrvatima, premda vas je Tito, kao što opisujete u “Zatvaranju kruga” na to poticao…

To je bio dio naše strategije i našeg razumijevanja Jugoslavije s republikama koje su na neki način suverene i koje sudjeluju u formuliranju jugoslavenske vanjske politike. Mi smo smatrali da ne može jugoslavenski vrh s pozicije moći i Titova autoriteta intervenirati u ono što se zbiva u republikama. To je vodilo u međusobne sukobe republika i mi smo, ako tako smijem reći, u tom davanju šlagvorta da se mi u razgovoru s njim obrušimo na Hrvate, vidjeli provokaciju, vidjeli smo nešto intrigantsko i nismo na to nasjedali. Mi smo uvijek govorili da mi razgovaramo s Hrvatima i sa svima drugima i uistinu su se počele uspostavljati te horizontalne veze. Republička su se rukovodstva sretala, o tome postoje brojni izvori, razgovarala o spornim pitanjima i o jugoslavenskim pitanjima. To nije uklanjalo Titovu povijesnu poziciju, ali na neki ga je način eliminiralo. Pokazalo se da je to jedinstvo bilo moguće ostvariti i izvan arbitrarne uloge njegove ličnosti i mislim da on to nije mogao podnijeti, a nije mogla podnijeti ni ta generacija, taj krug ljudi koji je bio oko njega.

Je li se tada, prije vaše smjene, možda dogodilo to da je neželjena modernistička elita na trenutak postala dominantna, ili da je možda bila na korak da se nametne u cijeloj Jugoslaviji i zada smjer daljnjeg razvoja i događaja?

Ne mislim da je bila stvorena objektivna situacija da se mi nametnemo. U Srbiji je to jedna teška borba koja traje od 19. stoljeća. Da vam kažem, ta je liberalno-demokratska vertikala neprestano postojala u Srbiji, ali ona je stalno na neki način bila lomljena, ljudi su eliminirani, ideje su poništavane. Ja ništa drugo, čini mi se, nisam ni radila u ovim desetljećima nakon izlaska iz politike, nego pokušavala rekonstruirati baš tu vertikalu i pokušavala pokazati da je ona uvijek postojala. Ona je definitivno poražena baš u ratovima devedesetih godina. Reći ću vam jedan zanimljiv slučaj koji zaslužuje proučavanje. Pazite, u svim istočnoeuropskim zemljama, uključujući i jugoslavenske republike, vi ste poslije kraja komunizma imali vraćanje toj reformatorsko-liberalnoj struji među komunistima. Tako je došlo do okruglih stolova između opozicije i reformističkih komunista kojima se došlo do alternativa, promjena u ekonomskim odnosima, tržišne privrede, višepartijskog sistema, pravne države, od Poljske nadalje. Jedina struja koja nije doživjela historijsku revalorizaciju i koja nije bila ni pozvana da sudjeluje u traženju rješenja bili su srpski liberali. I to je ostalo do danas tako. Da bi onda u antikomunističkoj propagandi još bili proglašeni kao glavni žandari. Tako su srbijanski liberali, koji su otišli da ne bi zabranjivali tekstove i kazališne predstave, bili optuženi da su upravo oni to činili, iako su i sami godinama, ako su se bavili intelektualnim radom, bili zabranjivani. To govori o odnosu snaga koji je nastao. Ta dominantna elita koja je bila, bez obzira na retoriku, antizapadno i antieuropski orijentirana, parohijalna, zatvorena, posvećena samo tom etničkom, pa ako hoćete i organističkom jedinstvu srpskog naroda, prevladala je i mislim da je Srbija još uvijek, a teško mi je zamisliti iz kojih rezervi može doći do regeneracije, pod njezinim teretom. Ona se, naravno, reducira, nema više ni snagu ni utjecaj jednog Dobrice Ćosića, ali to živi u njenim institucijama, u pojedincima koji govore. Ovdje je kritičko mišljenje još uvijek subverzivno i još uvijek je izdajničko.

Dobrice Ćosića više nema. Vidite li u nekome njegova nasljednika?

A ne. Da vam kažem, nema više ličnosti koja bi bila usporediva po svojoj ulozi s Dobricom Ćosićem. On je simbolizirao neke karakteristike srpske povijesti i srpskog društva. On je u mladosti bio pristalica Nikolaja Velimirovića, koji je poricao Europu i humanizam. Onda se opredijelio za oslobodilački pokret preko kojeg je i postao vrlo utjecajan u Srbiji, od njega je Partija pravila svog pisca i intelektualca. On je čovjek koji je sintetizirao spoj te srpske nacionalističke opozicije i Partije. On je vrlo važan i griješe svi koji ga podcjenjuju. I kada me pitate ima li netko tko ga nasljeđuje, odmah ću vam reći da ima više pretendenata da to postanu, ali nema ličnosti koja bi sintetizirala sva ova svojstva, uključujući i pripadnost komunističkom pokretu. Međutim, ono što je bilo zavještanje Dobrice Ćosića, to se danas na neki način održava. On je na sjednici Skupštine Republike Srpske, kada je odlučivano o prihvaćanju Vance-Owenova plana, rekao: “Ja sam tvorac paradigme ‘pobjednici u ratu, gubitnici u miru’, a danas vam kažem, okrenimo tu paradigmu: ono što nismo postigli u ratu, probajmo drugim sredstvima ostvariti u miru.” Ja mislim da je to ono što se na djelu događa. Mi jesmo verbalno za Europu, ali odlučnog prijeloma nema.

U Hrvatskoj i u BiH puno se govorilo o Memorandumu SANU 2, pa čak i 3. Što vi kažete na to?

Ja to ne gledam ni iz perspektive Hrvatske ni Bosne, iako pratim što se tamo događa. Što se tiče Memoranduma 1, 2 ili 3, mislim da ih uopće nije potrebno numerirati. Taj duh je prisutan, ako čitate tisak, ako slušate političare koji i danas u Srbiji kažu da je njihova generacija kao cilj postavila stvaranje srpske države u etničkim granicama, to jest ujedinjenje srpskih zemalja. To je još uvijek prisutno, to je nešto što izaziva nepovjerenje u regiji, što izaziva otpor i što, ako hoćete, izolira Srbiju kao centar nestabilnosti na Balkanu, a na neki način je udaljava i od tih, istina turbulentnih, ali različitih procesa koji se događaju tijekom globalizacije.

Što Srbija dobiva, a što gubi stavom o nepriznavanju Kosova ni pod koju cijenu?

Mislim da dosta gubi jer problem Kosova tu ostaje kao neka magma, a to više nije nikakva realnost i tu imate manjinu Srba koje sprečavate da se integriraju u kosovsko društvo. Mislim da je to gubitnička pozicija koje se vodeća politička garnitura ne odriče.

Niste optimistični ni u pogledu opozicije?

Realistična sam. Dok vi slijedite jedan isti program, a samo je pitanje tko će biti na vlasti, tu nema nikakvog pluralizma u društvu. Vi na istom tragu možete smijeniti jednog pa drugog predsjednika… pa smo na kraju dobili današnjeg, kada je sve svezano u čvor za ili protiv njega. A to je zapravo pitanje dubokog oranja u srpskom društvu, analize zašto smo tu gdje jesmo, kako smo dotle stigli, što smo mogli izbjeći, što nam je danas potrebno…

Koliko u Srbiji danas živi svijest o tome što je zapravo htio Đinđić?

Ne mnogo. To je obično vraćanje o godišnjicama njegova ubojstva, moram reći često vrlo prigodno, od vlasti isto moram reći često neiskreno. Ali, ono što barem ja vidim kao suštinsko ostaje u drugom planu i to za mene nije neočekivano.

A to suštinsko je odnos prema ratu?

Tako je. Đinđić je rekao da nikad neće braniti zločin i da svaki zločin mora biti sankcioniran, ali da u tome očekuje i podršku društva. Nije on Srbiju tumačio Miloševićem. On je Miloševića tumačio Srbijom, on je govorio o tom širokom konsenzusu za jednog vođu koji bi narod poveo u rat za rješavanje nacionalnog srpskog pitanja kao državnog pitanja. On je to vrlo točno razumio.

Kako ste doživjeli podizanje spomenika Stefanu Nemanji?

To da se sada, kao prvo, krivotvori povijest, jer takav srednji vijek nije realno postojao, da se podiže taj spomenik i da se na početku 21. stoljeća vraćamo obnovi srednjeg vijeka kao ključnoj točki identiteta, to govori gdje smo. Tako je i osamdesetih godina sve počelo vraćanjem srednjem vijeku s nošenjem mošti kneza Lazara po cijeloj Srbiji, s pojačanom ulogom Crkve, s izjednačavanjem srpstva i pravoslavlja. Ako to i sada radite, to indicira da ste još uvijek u ćorsokaku povijesti.

Srpski liberali 1971. neprestano su govorili o opasnosti ne hrvatskog, nego srpskog nacionalizma. Politika čišćenja vlastite kuće bila bi vjerojatno i danas vrlo korisna na našim prostorima, zar ne?

Potrebno je sazrijevanje, stalno preispitivanje, kritička svijest i kultura sjećanja. Upravo čitam knjigu posvećenu 80. godišnjici rođenja Milana Kučana i duboko sam impresionirana tom zrelošću, kritičnošću slovenskog društva. Tu o Kučanu govori 85 ljudi koji imaju različita iskustva s njim. Ali, to je i opserviranje društva prije, tijekom i poslije osamostaljenja. Koliko su se i zašto se nisu ostvarili mnogi snovi, a što je ipak neupitno i što se moralo dogoditi na prijelazu osamdesetih u devedesete? To je zrelost društva koju jako cijenim. Ali, mi se ne rađamo ni kao pojedinci ni kao zajednice sa zrelošću. Mi je stječemo iskustvom, osvajanjem znanja i kritičkim razmišljanjem.

(Večernji list)

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

RAT U UKRAJINI Finska smanjiti broj viza izdatih Rusima za 90 odsto, Moskva optužuje London za provokaciju

Danas je 174. dan rata u Ukrajini

Published

on

By

Oči sveta su i dalje sa strahom uperene u nuklearnu elektranu Zaporožje, a osim za granatiranje, Kijev i Moskva međusobno se optužuju i za blokirane posete stručnjaka Međunarodne agencije za atomsku energiju ovo postrojenju. I dok se UN angažuju na rešavanju ovog problema, čini se da njihova nastojanja da se spreči glad u svetu nisu sasvim  uzaludna – brod natovaren sa 23.000 tona ukrajinskog žita namenjenog Etiopiji koji su poslale Ujedinjene nacije isplovio je juče pod zastavom Liberije kao prva pošiljka u okviru programa pomoći zemljama koje se suočavaju sa glađu. 

Ključni događaji:

  • Vojna baza na Krimu koji je okupirala Rusija pogođena je serijom eksplozija
  • Rusko Ministarstvo odbrane navodi da su eksplozije rezultat sabotaže dok se iz Ukrajine inciden opisuje kao “demilitarizaciju na delu”
  • Na severu Krima uveden je režim za vanredne situacije regionalnog karaktera
  • UN će podržati posetu inspektora nuklearki Zaporožje
  • Zarobljenog Hrvata izveli pred sud u samoproglašenoj DNR
  • Brod sa 23.000 tona žita isplovio iz Ukrajine za Etiopiju
  • Volodimir Zelenski razrešio je šefove odeljenja SBU u Kijevskoj, Lavovskoj i Ternopoljskoj oblasti
  • Vrhovna Rada produžila je vanredno stanje za 90 dana

17.34 Makron zabrinut zbog rizika po nuklearna postrojenja u Ukrajini

Predsednik Francuske Emanuel Makron kazao je danas u telefonskom razgovoru predsedniku Ukrajine Volodimiru Zelenskom da je zabrinut zbog rizika po nuklearna postrojenja u Ukrajini, saopštilo je francusko predsedništvo. Makron je dodao da podržava predlog Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) o slanju misije u Ukrajinu kako bi se ispitala situacija u vezi s nuklearnom elektranom u Zaporožju, preneo je Rojters.

17.10 Finska će smanjiti broj viza izdatih Rusima za 90 odsto

Finska je potvrdila da će značajno smanjiti broj viza izdanih Rusima od 1. septembra – nakon što je ukrajinski predsednik Volodimir Zelenskij pozvao EU da prekine kontakte. Od sledećeg meseca Rusima će se izdavati samo 10 odsto sadašnjeg broja viza, piše Politiko.

16.54 Moskva: London provocira zahtevom za prelet izviđačkog aviona

Britanija je podnela zahtev za let svog izviđačkog aviona duž rute koja prolazi kroz ruski vazdušni prostor, a vazdušno-kosmičkim snagama je naređeno da spreče ovu provokaciju, saopštilo je danas Ministarstvo odbrane Rusije. “Britanija je podnela plan leta za let izviđačkog aviona RC-135 duž rute koja leži iznad ruske teritorije. Smatramo da je to namerna provokacija”, saopštilo je Ministarstvo, preneo je TASS.

16.23 Ban Ki Mun posetio Buču: Užasan zločin

Bivši generalni sekretar UN Ban Ki Mun pozvao je danas svet da oda počast civilima ubijenim u Buči kada je ruska vojska pokušala da napadne Kijev i potom se povukla, izvestio je  AP. On je posetio je Buču, grad nadomak ukrajinske prestonice, u kojem su tela stotine mrtvih civila pronađena nakon ruskog povlačenja krajem marta.

“Teško je izraziti svoja osećanja. To je užasan zločin. To je zločin protiv čovečnosti i odgovorni treba da odgovaraju”, rekao je Ban posle posete crkvi Svetog Andreja apostola.

Ban Ki-Mun je doputovao u Ukrajinu zajedno sa bivšim kolumbijskim predsednikom Huanom Manuelom Santosom, u okviru mirovne inicijative “Doajeni” (The Elders) koju je 2007. godine osnovao bivši južnoafrički predsednik Nelson Mandela.

 

15.27 Zelenski razgovarao sa Makronom o nuklearki Zaporožje

Predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski izjavio je danas da je sa predsednikom Francuske Emanuelom Makronom razgovarao danas telefonom o “ruskom nuklearnom terorizmu” u ukrajinskoj nuklearnoj elektrani Zaporožje. Zelenski u objavi na Tviteru nije izneo detalje o njihovom razgovoru o nuklearki Zaporožje, preneo je Rojters. Zaporoška nuklearna elektrana se nalazi na levoj obali Dnjepra, u blizini grada Energodara, najveća je nuklearna elektrana u Evropi i od marta je pod kontorlom ruskih snaga.

14.57 Presek situacije na Krimu

Vojna baza na Krimu koji je okupirala Rusija pogođena je serijom eksplozija, u kojima su najmanje dve osobe povređene, oštećeni su brojni civilni objekti, uključujući dalekovode, elektranu, železničke pruge i više stambenih zgrada, dok je 3.000 ljudi evakuisano. Rusko Ministarstvo odbrane navodi da su eksplozije rezultat sabotaže dok se iz Ukrajine inciden opisuje kao “demilitarizaciju na delu”. 

Nakon detonacije municije u skladištu u Džankoju na severu Krima uveden je režim za vanredne situacije regionalnog karaktera, izjavio je danas lider Krima Sergej Aksjonov.

“Mi smo u vanrednom stanju”, rekao je Aksjonov novinarima, a prenela je agencija RIA Novosti.

Euronews, Tanjug

izvor: https://www.euronews.rs/evropa/vesti/59092/uzivo-rat-u-ukrajini-finska-smanjiti-broj-viza-izdatih-rusima-za-90-odsto-moskva-optuzuje-london-za-provokaciju/vest

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Forum za bezbednost i demokratiju traži reakciju tužilaštva zbog govora mržnje episkopa Nikanora

Forum za bezbednost i demokratiju (FBD) pozvao je Republičko javno tužilaštvo da reaguje povodom govora mržnje episkopa Srpske pravoslavne crkve Nikanora i rastućeg talasa homofobije, uoči septembarskog Europrajda (Europride) u Srbiji

Published

on

By

FBD je upozorio danas da bi propust tužilaštva da se jasno odredi prema ovom dogadjaju predstavljao rizik za dodatno urušavanje već ozbiljno poljuljanog kredibiliteta ove ustanove, produbio sumnju u njegovu istinsku samostalnost i trasirao put jačanju sumnje u samu svetovnost države.

“Zbog sve učestalijih javnih manifestacija na kojima se poziva na zabranu Europride (a u okviru toga i na nasilje prema njegovim eventualnim učesnicima) FBD očekuje od javnog tužilaštva da ono, u okviru svojih nadležnosti, inicira postupak za zabranu rada organizacijama koje na ovaj način nedvosmisleno krše Ustavom zajamčena ljudska prava i podstiču na mržnju i nasilje motivisano religijom, od čega ne mogu biti izuzete ni verske zajednice”, navedeno je u saopštenju.

Dodaje se da se i od poglavara Srpske pravoslavne crkve očekuje da stane u odbranu ustavnog poretka i da javno osudi pojedince i organizacije koje pod plaštom religije, krijući se iza autoriteta institucije čiji je on poglavar, propagiraju netoleranciju, mržnju i nasilje.

Vladika banatski Nikanor nedavno je anatemisao sve učesnike i organizatore Europrajda i pomenuo u besedi da bi upotrebio oružje da ga ima.

(Beta, Foto: FBD)

izvor: https://autonomija.info/forum-za-bezbednost-i-demokratiju-trazi-reakciju-tuzilastva-zbog-govora-mrznje-episkopa-nikanora/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Kome odgovara Ad hok rešavanje problema u poljoprivredi

Od 15 lokalnih, Pokrajinske i Republičke skupštine, kojima su predstavnici Lige socijaldemokrata Vojvodine predali zahteve za vanredno zasedanje, kako bi se proglasilo stanje elementarne nepogode – suša, nijedna skupština nije prihvatila predlog

Published

on

By

S obzirom na to da jedino na predlog lokalnih i pokrajinske skupštine može da se utiče na Republičku da se donesu zakoni koji će dugoročno rešiti problem poljoprivrednik Srbije Liga socijaldemokrata Vojvodine pita: Kome je u interesu da se jedno od najznačajnijih pitanja – opstanka poljoprivredne proizvodnje ne rešava sistemski.

Iako su dogovorene neke kratkoročne mere i ispunjen deo zahteva poljoprivrednih proizvođača u protestu, vrlo značajne i sporene tačke, na kojima je insistirala Liga socijaldemokrata ostale su nerešene.

Da ne bi došlo do potpunog kolapsa poljoprivrede i stočarstva u našoj zemlji, zbog nezapamćene suše neophodno je prilagoditi davanja poljoprivrednika republici, pokrajini i lokalnoj samoupravi.

Porez na imovinu, naknadu za odvodnjavanje, pašarinu, kao i doprinose za penziono invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti reprogramirati na 5 godina, sa grejs periodom od 2 godine.

Pored ovih neophodno je prihvatiti i ostale zahteve poljoprivrednih proizvođača, koji pokušavaju da zaštite Srbiju od potpune propasti poljoprivrede i stočarstva.

U stanje privremenog mirovanja poljoprivrednicima staviti: rate kredita, rate prema fondovima i lizing kućama.

Cene zakupa državne zemlje prilagoditi situaciji nastaloj usled proglašenja elementarne nepogode.

Od Republičke direkcije za robne rezerve tražiti da se poljoprivrednicima, a prvenstveno stočarima iz Vojvodine obezbedi adekvatna pomoć.

Liga socijaldemokrata Vojvodine zahteva da se situacija u poljoprivredi rešava dugoročno i sistemski, odgovarajućim subvencijama po hektaru i stočnom grlu, kako bi poljoprivrednici mogli dugoročno da planiraju svoju proizvodnju, a ne ad hok dogovorima sa premijerkom i ministrima, za koje je pitanje da li će posle formiranja nove Vlade biti na tim pozicijama.

Poslanik LSV u Skupštini AP Vojvodine

Saša Šućurović

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Sela u Sremu sve praznija, a njive sve skuplje: Hektar od 2.000 do 7.000 evra

U Sremu se hektar zemlje može kupiti za 7.000 do 10.000 evra, u zavisnosti od lokacije. Međutim, ako je to zemljište predviđeno za industrijsku zonu, cene po hektaru su i do 20.000 evra.

Published

on

By

Cenu prodaje i kupovine poljoprivrednog zemljišta u gotovo svim krajevima Srbije diktiraju najviše uslovi proizvodnje hrane na oranicama, a potom i starost vlasnika tih oranica.

Kako prenosi Sremskomitrovački portal, kad su uslovi za proizvodnju hrane povoljni i ima ko da radi na zemlji, onda je ponuda i potražnja zanemarljiva.

Na prodaju zemlje najčešće se odlučuju staračka domaćinstva iz dva razloga, jedan je onemoćalost da se radi na njivi, a drugi razlog je nemanje čime da se obrađuje zemlja kako bi ona vratila uloženo.

Sličan je slučaj i s onima koji dobijaju zemlju restitucijom. Takvi najlakše i najbrže prodaju oranicu.

U Sremu se hektar zemlje može kupiti za 7.000 do 10.000 evra, u zavisnosti od lokacije. Međutim, ako je to zemljište predviđeno za industrijsku zonu, cene po hektaru su i do 20.000 evra.

O zakupu zemlje i vraćanju zemlje starim vlasnicima u Sremu, načelnik mitrovačke uprave za poljoprivredu Vladimir Nastović kaže:

U zavisnosti gde je i kakva je oraća zemlja u Sremu, zakup je od 250 do 300 evra po hektaru. Zemlju pod zakup najčešće daju staračka domaćinstva. Ona retko i prodaju zemlju. Ali, vlasnici zemlje, koji su je nasledili ili dobili restitucijom, avansno su prodavali zemlju dok još nisu ni dobili rešenja da im je vraćena i da su vlasnici. Oraću zemlju uglavnom kupuju oni koji tove svinje i junad jer nemaju dovoljno hrane sa svojih njiva“.

I s desne obale Save, u Mačvi, oraća zemlja ima visoku cenu i stalnu potražnju za kupovinom, uglavnom od onih koji tove svinje, a takvih u Mačvi ima podosta, naročito u najvećem selu ovog kraja uz Drinu – Badovincima.

O prilikama u Mačvi govori nekadašnji upravnik zemljoradničke zadruge u Bogatiću Moma Tešić.

U Mačvi se hektar zemlje kreće od 5.000 do 15.000 evra po hektaru, u zavisnosti gde je i kakva je zemlja. Veliki proizvođači svinja koji tove po nekoliko hiljada godišnje ne žale da dobru zemlju pored magistralnog puta, između Badovinaca i Mačvanskog Prnjavora, plate i do 15.000 evra. U drugom kraju atara, gde je zemlja lošijeg kvaliteta i slabiji je pristup njivskim putevima, hektar je 5.000-6.000 evra. Najveći problem seljaci u Badovincima imaju što 220 domaćinstava ima svu zemlju s leve obale Drine i zbog nerešenog problema granice niko ne može ni da kupi ni da proda oranicu, a sve je to katastarska opština Badovinci i pripada Republici Srbiji preko opštine Bogatić. Inače, da je problem rešen, ta bi zemlja isto bila veoma skupa“, kaže Tešić.

Tako je slično i u većim mačvanskim selima Dublju, Glušcima, Klenju, Belotiću, Metkoviću, gde ne možete kupiti hektar zemlje ispod 10.000 evra.

Čini se da će zemlju sve više kupovati oni koji tove stoku i imaju čime da je obrađuju, a prodavaće je oni koji su ostareli u selu, a njihovi naslednici su iz grada. Tako ćemo u selu imati sve više bezemljaša, a i praznih kuća. Nešto se mora preduzeti da i onaj ko ima mali posed lepo živi s tog poseda. Tako je nekad bilo. I svi su bili zadovoljni. Iskustvo postoji, samo ga treba primeniti“, zaključio je Tešić.

Prof. Miladin M. Ševarlić, redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, ističe da je kod nas cena zemlje u poslednjih 10 godina porasla 25 puta.

Nije naša zemlja najskuplja u Evropi, ali u okruženju jeste. U Danskoj je hektar 120.000 evra, u Italiji i više od 70.000 evra, u Holandiji oko 65.000 evra i itd. Ali to su neki drugi uslovi u poljoprivredi i prema tome se ne treba ravnati. Zemlja je majka svih stvari, neuništiva, neprenosiva i nije mrtav kapital kako neko želi da kaže. Naprotiv, to je živi organizam jer na jednom hektaru ima hiljadu i sto milijardi živih organizama, računajući tu i bakterije. Ti organizmi na jednom hektaru teže kao 15 krava od po 750 kilograma“, objašnjava Ševarlić.

On primećuje da umesto da na najboljoj zemlji proizvodimo hranu, mi takvu zemlju dajemo da se na njoj podiže industrijska zona.

Umesto da industriju podižemo na devastiranom zemljištu. Na takvom zemljištu je nikao Novi Beograd i to je primer, a ne najbolju oranicu pretvarati u industrijsku zonu. Lane je PKB prodao pet hektara najbolje zemlje za potrebe magacinskog prostora, na putu Beograd – Novi Sad kod Pupinovog mosta, za 750.000 evra hektar. To je, verovatno, najveća cena oraće zemlje u Evropi. Tako je prodavana i dobra oraća zemlja kod Šimanovaca, pored auto-puta, za skoro 200.000 evra po hektaru. To niko ne čini u svetu osima nas. Umesto da povećavamo oraće površine, mi ih smanjujemo. Devastirano zemljište treba pretvarati u industrijske zone“, zaključuje prof. Miladin M. Ševarlić.

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Vojvodina/314249/Sela-u-Sremu-sve-praznija-a-njive-sve-skuplje-Hektar-od-2000-do-7000-evra.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Pismo saučešća Crnoj Gori preko „prognanog“ ambasadora – provokacija iz Beograda?

Ukoliko su tačne tvrdnje kabineta predsednika Crne Gore Mila Đukanovića, da je pismo saučešća srpskog predsednika Aleksandra Vučića povodom tragedije na Cetinju poslato preko adrese „prognanog“ ambasadora Srbije u Crnoj Gori Vladimira Božovića, radi se o „krajnje neprimerenom gestu“ i „provokaciji koja ne služi poboljšanju odnosa u koje se deklarativno zaklinje zvanični Beograd“

Published

on

By

Ovako diplomata Srećko Đukić ocenjuje razmenu reči na nivou dva predsedništva – srpskog i crnogorskog, u trenutku tragedije koja je potresla kako celu Crnu Goru, tako i region.

Uznemirujuća ubistva na Cetinju zbog kojih je u Crnoj Gori proglašena trodnevna žalost, propraćena su pismima saučešća više zvaničnika Srbije, ali jedno, ono koje je uputio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, u Podgorici se tumači kao politička provokacija.

Naime, iz kabineta crnogorskog predsednika Mila Đukanovića naveli su da je pismo predsednika Srbije Aleksandra Vučića povodom nesreće na Cetinju, stiglo na njihovu adresu upućeno sa „zvanične e-mail adrese Vladimira Božovića koji se predstavio kao ambasador Republike Srbije u Crnoj Gori“.

Oni su podsetili da je Božović odlukom Vlade Crne Gore u novembru 2020. godine proglašen personom non grata i da zbog toga ovo smatraju činom nepoštovanja te dodaju da će zatražiti od MSP i MUP-a Crne Gore da zabrane ulazak i napuštanje teritorije ove zemlje za Božovića.

„Današnji potez predstavlja još jedan čin nepoštovanja institucija Crne Gore. Neprihvatljivo je da i tragičan događaj na Cetinju Božović koristi da nastavlja sa svojom praksom lažnog predstavljanja i kršenja međunarodnih konvencija“, kaže se u saopštenju.

U pismu koje je uputio Vučić, a navodno je prvobitno poslato sa mejl adrese Božovića, izražava se saučešće kako predsedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, tako i premijeru Dritanu Abazoviću, i podrška građanima Crne Gore.

„Želim da izjavim saučešće, svim građanima Crne Gore, a posebno porodicama stradalih. Upućujem saučešće i predsedniku Milu Đukanoviću i premijeru Dritanu Abazoviću. Cela Srbija je uz njih“, naveo je Vučić.

Đukić komentariše slučaj za Danas ističući da u ovakvom trenutku nimalo nije primereno koristiti priliku za bilo kakve političke poruke a posebno ne provokacije.

„Ako je zaista tako kao što tvrdi crnogorska strana, najblaže rečeno je da je potpuno neprimereno da se to pismo šalje preko adrese koja je nepostojeća za Crnu Goru. Ne znam kome koristi ta provokacija ali u svakom slučaju ne koristi poboljšanju odnosa u koje se toliko zaklinje Beograd a uvek napravi korak više da pokaže da ništa nema od tog poboljšanja već da stanje ostaje takvo kakvo jeste, opterećeno svim mogućim problemima“, naglasio je Đukić.

Kada je predsednik Srbije nedavno ugostio premijera Crne Gore Dritana Abazovića u Beogradu činilo se da je načinjen značajan korak napred u popravljanju odnosa dve zemlje zategnutih oko dešavanja vezanih za Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, usred čega je i ambasador Srbije proglašen nepoželjnom osobom u Crnoj Gori. Tom prilikom bilo je reči i da će se odnosi dve zemlje jačati na nivou ambasada što bi trebalo da znači da Srbija imenuje novog ambasadora.

Đukić podseća da je tada obećano i da bi jedino primereno u ovoj situaciji bilo da Beograd imenuje novog ambasadora u Crnoj Gori.

Selaković i Mirović takođe izrazili saučešće

Saučeće povodom tragičnog zločina na Cetinju su, osim Vučića, izrazili i srpski šef diplomatije Nikola Selaković, kao i predsednik Vlade Vojvodine Igor Mirović. Selaković je saučešće uputio ministru spoljnih poslova Crne Gore Ranku Krivokapiću i naveo da je u ovim teškim trenucima cela Srbija uz Crnu Goru i uz njene građane. Predsednik Pokrajinske vlade Vojvodine Igor Mirović uputio je saučešće predsedniku Vlade Crne Gore, gradonačelniku Cetinja i unesrećenim porodicama žrtava.

Aleksandra Popović

izvor: https://www.danas.rs/vesti/politika/pismo-saucesca-crnoj-gori-preko-prognanog-ambasadora-provokacija-iz-beograda/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Putevi mađarskih glasačkih listića u Vojvodini

Listiće glasača iz Srbije koji su imali pravo da učestvuju na izborima u Mađarskoj “Pošta Srbije” je distribuirala uz pomoć nevladine organizacije, bliske politici mađarskog premijera Viktora Orbana

Published

on

By

Kako se vidi iz ugovora, koji je Radiju Slobodna Evropa (RSE), dostavljen iz javnog preduzeća “Pošta Srbije”, za deljenje glasačkih listića za parlamentarne izbore održane 3. aprila u Mađarskoj, glasačima u Srbiji bila je zadužena nevladina organizacija “Jedinstvo mađarske manjine” (Concordia Minoritatis Hungaricae).

Organizacija, kako se vidi u zvaničnom registru nevladinih organizacija u Srbiji, nije osnovana za kurirske i izborne poslove, već je fokusirana na “zaštitu slobode i prava čoveka i građanina”, kao i na pospešivanje saradnje među vojvođanskim Mađarima uz “zastupanje njihovih interesa i jačanje nacionalnog identiteta”.

Organizaciju vode ljudi koji su bili ili su još uvek članovi Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), stranke koja zastupa interese Mađara u Srbiji. Stranka je ujedno i sestrinska partija sa Orbanovim Fideszom.

“Pošta Srbije” je ovako omogućila toj organizaciji pristup ličnim podacima, kao što su adrese, više desetina hiljada dvojnih državljana, pokazali su dokumenti do kojih je došla Radio Slobodna Evropa (RSE).

Viktor Orban, premijer Mađarske i lider vladajućeg FIDES-a, na vlasti je od 2010. godine, a u nedelju 3. aprila bori se za još jedan mandat. Na ovoj fotografiji pozdravlja svoje pristalice posle pobede na izborima

U Srbiji, prema poslednjem popisu živi preko 250.000 Mađara, a na poslednjim izborima u Mađarskoj pravo glasa je imalo oko 70.000 Mađara u Srbiji.

Kako je sklopljen ugovor?

U dokumentima, koje je “Pošta Srbije” dostavila RSE, stoji da je ta javna institucija početkom marta 2022. godine angažovala organizaciju “Jedinstvo mađarske manjine” da dostavi glasačke listiće dvojnim državljanima u Srbiji.

Nije jasno na osnovu čega je doneta odluka o izboru sklapanju ugovora. Kako se vidi u javno dostupnim podacima, “Pošta Srbije” nije imala tender ili javni poziv za ovaj posao.

“Pošta Srbije” do objavljivanja ovog teksta nije odgovorila na pitanje redakcije RSE o tome zašto je za ovaj posao izabrana baš pomenuta organizacija, a ne kurirske firme koja su registrovana za takvu delatnost i sa kojima Pošta ima raniju saradnju.

Prema navodima iz ugovora, organizacija “Jedinstvo mađarske manjine” se obavezala da će poštanske pošiljke sa glasačkim listićima dostaviti na adrese u skladu sa Kodeksom poslovne etike Javnog preduzeća “Pošta Srbije”, koji kaže da se “informacije do kojih se dolazi tokom dostave ne smeju koristiti za svoje ili za potrebe trećih lica” i da su “sve te informacije poverljive”.

Ugovor dalje precizira da je ova organizacija “upoznata sa svim detaljima i da je dužna da ih se pridržava”.

Organizacija “Jedinstvo mađarske manjine” registrovana je na adresi Ptujska 1 u Subotici, na severu Srbije, i deli adresu sa Fondacijom “Prosperitati”, koju takođe vode članovi Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) i predstavnici zvanične Budimpešte. Fondaciju je Vlada Mađarske imenovala kao realizatora svojih programa pomoći poljoprivrednicima u Vojvodini.

Međutim, kako se navodi u dokumentaciji koju je RSE dostavila “Pošta Srbije”, preuzimanje pošiljaka sa glasačkim listićima se odvijalo na drugoj adresi, odnosno na mestu na kojem su registrovane sama stranka SVM, kao i Nacionalni savet Mađara, manjinska institucija u čijoj strukturi trenutno većinu imaju kadrovi SVM. Na toj adresi nema registrovanih ekspozitura “Pošte Srbije”.

Za uslugu dostavljanja, “Pošta Srbije” je platila dva dinara (0,017 evra) po pošiljci. Iako u samom ugovoru nije definisan tačan broj pošiljaka, prema evidenciji Nacionalne izborne komisije u Mađarskoj (NIK), broj ljudi koji su registrovani za izbore, a da imaju adresu u Srbiji, je oko 70.000 glasača.

Šta je “Jedinstvo mađarske manjine”?

Udruženje građana “Jedinstvo mađarske manjine” osnovano je pre dvadeset godina. Kako se vidi iz poslovnog registra, ima 34 zaposlena, a kako pokazuje bonitetni izveštaj te organizacije, od 2018. do 2020, godišnje je knjižilo poslovne prihode u visini do oko pola miliona evra.

Na čelu udruženja je Karolj Dudaš, jedan od osnivača Saveza vojvođanskih Mađara (SVM), koji je do 2019. godine bio i član Predsedništva te najjače manjinske stranke Mađara u Srbiji.

Od 2015. do 2019. bio je i predsednik Saveta stranke.

Koordinator kancelarije udruženja u Vojvodini je Oto Buš, koji je 2015. godine bio na čelu Izvršnog odbora SVM.

Jedan Subotičanin, čiji je identitet poznat RSE, potvrdio je da su mu listić na kućnoj adresi dostavili aktivisti SVM.

“Bio sam malo zbunjen kad su se njih dvoje (aktivisti SVM) pojavili na vratima, jer sam pre toga čitao u novinama da SVM nije uključen u dostavljanje glasačkog materijala”, naveo je on.

Kako je objasnio, aktivisti su se predstavili i rekli da su iz SVM i da su doneli koverte za sve u porodici.

“Ponudili su nam da nakon glasanja pokupe koverte i da ih oni predaju u konzulatu. Mi smo to odbili”, ispričao je on.

Oprečno o ulozi “Jedinstva mađarske manjine” u izbornom procesu

“Pošta Srbije” je, pritisnuta medijskim pitanjima, po završetku izbora u Mađarskoj, 5. aprila 2022, potvrdila da je koristila “zastupnike ugovornih pošta” za dostavljanje izbornog materijala. Ta institucija, međutim, tada nije precizirala o kojoj je organizaciji reč.

Organizaciju “Jedinstvo mađarske manjine” i njenu ulogu u izbornom procesu za mađarski parlament prvi put je pomenuo predsednik SVM Ištvan Pastor, koji je na konferenciji za medije početkom marta rekao da će ta nevladina organizacija pružiti pomoć u dostavi izbornog materijala.

On je tada rekao i da je SVM predložio tu organizaciju “Pošti Srbije”.

Međutim, Pastor je nekoliko dana kasnije u intervjuu za dnevni list Mađarso (Magyar Szo) rekao da je reč o nesporazumu.

“Što se tiče uključivanja SVM-a u ovaj proces, ono se odvija na isti način kao i ranijih godina. Aktivisti pomažu ljudima da popune formular za validaciju glasanja, a ako neko to zatraži, oni će proslediti glasački listić generalnom konzulatu (Mađarske)”, naveo je on tada u intervjuu.

Sama organizacija “Jedinstvo mađarske manjine” nije bila spremna da sarađuje sa medijima. Na zahtev RSE da dostave podatke o pomenutom procesu i glasačkim listićima, naveli su da “kao udruženje građana ne spadaju u polje primene Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja”, te da “nisu u obavezi da dostave tražene informacije”.

Novinari RSE su u nekoliko navrata pokušavali da razgovaraju i sa predstavnicima SVM, ali oni nisu bili voljni. Među njima i narodni poslanik u Skupštini Srbije Balint Pastor (sin predsednika SVM Ištvana Pastora), koji je odbio da komentariše informacije do kojih je došao RSE.

Izborna komisija Mađarske ne prati pošiljke kada ih Pošta preuzme

Mađarski Parlament nedavno je izmenio izborni zakon dajući izbornim komisijama ovlašćenja da istražuju sumnjive slučajeve u inostranstvu. Taj zakon, međutim, još nije na snazi.

“Izmenjeni zakon nije retroaktivan. Izborna tela su izborni komiteti, koji će od dana stupanja na snagu zakona imati ovlašćenja da donose odluke u slučajevima pravičnosti izbora van države ako bude bilo kakvih prigovora dobijenih putem zvaničnih kanala”, rečeno je za RSE iz mađarske Nacionalne izborne komisije (NIK).

Stoga, dodaje se, komiteti ne mogu voditi istragu šta se dešavalo tokom ovogodišnje kampanje.

Nacionalna izborna komisija je odgovorna za organizovanje izbora i razmatra žalbe na odluke lokalnih i regionalnih izbornih komisija.

Nacionalna izborna komisija u svom odgovoru ponovila je da je ta institucija predala izborne listiće mađarskoj Pošti, koja ih je potom predala srpskoj Pošti.

“Izborna komisija mora da odabere univerzalnog pružaoca usluge, i to su mađarska, i srpska Pošta“, dodaje se.

Nacionalna izborna komisija dodatno ističe da je imala ugovor samo sa mađarskom Poštom.

U odgovoru se navodi i da to telo nije imalo kontakte sa SVM i da nije dalo podatke glasača stranci, te da stoga nije uradilo ništa protivzakonito.

Vrhovni sud (Kúria) se ranije izjasnio o pritužbama koje su stigle u vezi sa dostavom izbornog materijala u Vojvodini, i prihvatio je objašnjenje NIK-a.

Stav suda je da Nacionalna izborna komisija nije mogla da proveri šta se desilo sa poštom u Srbiji.

Vrhovni sud je dalje naveo i to da je Nacionalna izborna komisija dala glasačke listiće mađarskoj Pošti, a da ta institucija nije u obavezi da proveri šta se sa njima dešava posle.

Opoziciona stranka: “Imalo uticaja na rezultate”

David Nađ (Dávid Nagy) iz opozicione stranke MKKP (Magyar Kétfarkú Kutya Párt – MKKP) ocenjuje da kada aktivisti povezani sa SVM dostavljaju glasačke listiće i imaju priliku tada da razgovaraju sa glasačima, to mora da ima uticaja na rezultat izbora.

“Moram da kažem, nisu bili dovoljno efikasni jer je Fides osvojio samo 98 odsto glasova, a trebalo je da bude 100 posto, tako da smo razočarani”, ironičan je Nađ.

On za RSE ocenjuje da moraju postojati drugi načini da se glasački listići na vreme predaju biračima.

“Zakon bi mogao da daje duže rokove, a tu su nezavisna srpska Pošta ili mnoge druge kompanije za dostavu koje bi ovaj posao mogle da urade kako treba. Ovo nije onaj deo izbornog procesa gde treba pojačati građanski angažman”, ocenio je Nađ.

Drugo rešenje, dodao je, bi mogao biti sistem za onlajn (online) glasanje.

On najavljuje da MKKP radi na razvoju sopstvenog softvera za e-demokratiju, koji bi – kada bude spreman – mogao da reši takve probleme, navodi Nađ.

Misija OEBS: Izbori regularni, nejednaki uslovi za učesnike

Mađarski parlamentarni izbori i referendum prošli su regularno, ali su ostali u senci nepostojanja jednakih uslova učesnika političke trke, ocenila je Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) u izveštaju o izborima u Mađarskoj koji je objavljen krajem jula.

Prema ovoj organizaciji stranke su uglavnom imale slobodu da vode kampanju i biračima su bile ponuđene različite alternative, ali pristrasno medijsko izveštavanje je ograničavalo njihovu mogućnost da donesu dovoljno dobro informisanu odluku o tome na koga da glasaju, zaključuje OEBS.

Misija dodaje da problemi sa glasanjem putem pošte u dijaspori su delom rezultat različitih tretmana državljana Mađarske bez adrese u toj zemlji. Naime, u okolnim zemljama, dvojni državljani mogu da glasaju putem pošte, dok u nekim drugim zemljama to nije omogućeno.

“Da bi se obezbedilo jednako pravo glasa, registracija birača i procedure glasanja za glasače van zemlje trebalo bi da budu ujednačene za sve građane u inostranstvu”, ističe se u tom dokumentu.

OEBS takođe dodaje da nemogućnost NIK-a da prati dostavu izbornog materijala u inostranstvu “ostavlja proces glasanja putem pošte bez odgovarajućeg nadzora”.

Misija OEBS-a u Mađarskoj dodaje da je van Mađarske registrovano skoro pola miliona glasača koji imaju pravo da glasaju putem pošte.

(Radio Slobodna Evropa, foto: RSE)

izvor: https://autonomija.info/putevi-madjarskih-glasackih-listica-u-vojvodini/

Continue Reading

Trending