Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

Kina ‘ispala’ iz projekta rekonstrukcije dela železnice u Srbiji

Ne verujem da će Vučić još uvek da izbriše broj Si Đinpinga (predsednika Kine, Xi Jinping) iz svog imenika i to neće učiniti dok Srbija ne dobije mnogo, mnogo bolju ponudu sa Zapada, ocenio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Vuk Vuksanović, doktorand na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka.

Published

on

On je tako komentarisao odluku Beograda da brzu prugu od Beograda do Niša gradi sa Evropskom unijom (EU), a ne sa Kinom.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je, nakon sastanka sa zvaničnicima Evropske unije u Briselu 26. aprila, izjavio da će Srbija zajedno sa EU graditi brzu prugu od Beograda do Niša, na jugu Srbije. On je naveo i da je EU dala bolju ponudu u odnosu na Kinu.

Zvaničnici u Beogradu su, međutim, najavljivali da će ovu deonicu pruge raditi kineski partneri.

Ipak, Vuk Vuksanović je ubeđen da se budućnost odnosa Beograda i Pekinga neće određivati u Briselu.

“Određivaće se u Vašingtonu. Ukoliko se nastavi jačanje rivaliteta između Kine i Sjedinjenih Država, a neminovno je da hoće, zemlje koje sarađuju blisko sa Kinom će sve više i više biti na radaru Vašingtona i biti mete potencijalnog pritiska”, smatra Vuksanović.

Kina je, pored Rusije, Sjedinjenih Američkih Država i zemalja EU, jedna od država sa kojom Srbija gradi strateško partnerstvo.

Odnos je dodatno produbljen tokom pandemije COVID-19. Kineski stručnjaci su doputovali u Srbiju kako bi pomogli u protivepidemijskom odgovoru, a najviše vakcina protiv korona virusa je do sada kupljeno iz Kine, tri miliona doza kineskog proizvođača Sinofarm (Sinopharm).

Najviši zvaničnici Kine i Srbije u svojim izjavama taj odnos nazivaju “čeličnim prijateljstvom” dve zemlje.

Srbija je deo kineske državne inicijative “Pojas i put” sa zemljama Centralne i Istočne Evrope (17 + 1) za ponovno otvaranje zapadnih trgovinskih kanala koji slede drevni Put svile kako bi Kina napajala svoju privredu.

Šta je Vučić rekao u Briselu?

“Sada mogu da kažem da ćemo zajednički (sa EU) izgraditi brzu prugu između Beograda i Niša, ali i od Niša, kroz Leskovac, Vranje, Tabanovce, Preševo do granice sa Severnom Makedonijom, što će biti velika promena za Srbiju”, rekao je Vučić obraćajući se sa visokim predstavnikom Evropske unije za spoljne poslove i bezbednosnu politiku Žozepom Boreljom (Josep Borrell).

Vučić je dodao i da je Srbija pregovarala sa više strana o infrastrukturnim projektima jer “Srbija to može da priušti”. Kako je pojasnio, EU je dala bolju ponudu u odnosu na Kinu.

“Dobili smo neverovatnu cenu”, rekao je Vučić. On je naveo i da će Srbiju deonica od Beograda do Niša i dalje do Preševa Srbiju koštati maksimalnih 1,2 milijarde evra, jer će oko 35 do 50 odsto biti “poklon pare od EU”.

Šta je prethodno najavljivano?

Međutim, tokom 2020. godine, nadležni su označavali druge partnere na tom projektu.

Kako je za RSE rečeno u Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u oktobru 2020, za projekat pruge između Beograda i Niša predviđena je realizacija sa kineskom kompanijom China Road and Bridge Corporation (Kineska korporacija za puteve i mostove) uz korišćenje preferencijalnih kineskih kredita.

U odgovoru koje je RSE tada dobio od Ministarstva, navodi se da je za prugu od Beograda do Niša dužine 240 kilometara, koju nazivaju “kičmom” jednog od glavnih saobraćajnih pravaca u zemlji – Koridora 10, doneta odluka da se izvrši rekonstrukcija i modernizacija za brzinu od 200 km/h sa kineskim partnerima.

U odgovoru se tada navodila i činjenica da su u tom ministarstvu “prethodno imali aktivnosti sa Evropskom Unijom za izradu tehničke dokumentacije za određene deonice za brzinu 160 km/h”.

U Delegaciji EU za RSE su u oktobru rekli da su i dalje spremni da “finansijski učestvuju na važnom infrastrukturnom projektu izgradnje pruge između Beograda i Niša”.

Tada su iz Delegacije EU objasnili da je projekat pruge između Beograda i Niša, čija je ukupna dužina 240 kilometara, među ključnim inicijativama koje je su prepoznate kao deo Ekonomsko-investicionog plana EU za Zapadni Balkan.

Reči analitičara

Direktor Instituta za evropske poslove Naim Leo Beširi ocenio je za RSE da se ne može znati da li je Vlada Srbije u nekom trenutku imala nameru da taj projekat realizuje sa kineskim partnerima, uzimanjem kredita od Kine ili angažovanjem kineskih firmi, ili je pak to, kako je rekao, samo korišćeno da se od EU obezbede nepovratna sredstva i povoljni krediti.

Beširi je ukazao da će se novac koji dolazi iz EU morati da se koristi na transparentan način i uz poštovanje srpskih i evropskih zakona kada su u pitanju javne nabavke i dodeljivanje poslova.

“Direktna pogodba sa kineskim firmama u ovom slučaju neće biti moguća jer će izvođač radova morati da se izabere na javnom tenderu što je Srbija do sada pokazala da zaobilazi kada ima dogovore sa kineskom vladom”, naveo je Beširi.

Govoreći o razlici između kredita koji dolaze iz EU i Kine, Beširi je rekao da su krediti Evropske investicione banke ili Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj daleko povoljniji u odnosu na kineske zajmove.

Takođe je kao razliku u odnosu na evropske i kineske investicije naveo da EU insistira na studijama izvodljivosti.

“Kineski partneri to ne zahtevaju kao što ne zahtevaju ni druge stvari od zemlje koja prima njihove kredite a to je stanje ljudskih prava, demokratije, vladavine prava, slobode što je Borelj stavio kao vrlo jasan uslov da bi Srbija mogla da apsorbuje sredstva u narednim godinama”, ukazao je Beširi.

U rezoluciji o Srbiji, koju je Evropski parlament usvojio 25. marta, izražava se zabrinutost zbog sve većeg uticaja Kine u Srbiji i širom Zapadnog Balkana, kao i zbog nedostatka transparentnosti kineskih investicija i zajmova i procene kakav je socijalni i ekološki uticaj tih poslova.

U izveštaju se Srbija poziva da ojača mehanizme kojima bi se kineske poslovne aktivnosti uskladile sa zakonskim standardima.

Iznenađenje ili ne?

Povodom najave da će Srbija graditi brzu prugu od Beograda do Niša sa EU, RSE se za komentar obratio ogranku China Road and Bridge Corporation u Srbiji, kao i kineskoj ambasadi.

Njihovi odgovori nisu stigli do zaključenja ovog teksta.

Konsultant za strana ulaganja Mahmud Bušatlija ocenio je za RSE da gradnja brze pruge od Beograda do Niša sa EU ne bi trebalo da bude iznenađenje ni za koga.

“Moralo se očekivati da Evropa ponudi neko rešenje”, naveo je Bušatlija.

To rešenje, prema rečima Bušatlije, jeste finansiranje.

I to povoljnije finansiranje od kineskog, jer njihove finansije koje prate njihove radove su vrlo povoljne bez obzira šta pričali Amerikanci ili Brisel. Kinezi rade jeftinije od bilo koga u Evropi, pa zato rade i u Evropi”, naveo je Bušatlija.

Nedavna studija Centra za globalni razvoj (Center for Global Development), tink tanka sa sedištem u Vašingtonu, analizirala je 100 ugovora kineskog pozajmljivanja u 24 zemlje u razvoju u uključujući Srbiju i Crnu Goru.

U ovoj analizi je navedeno da “jedinstveni skup ograničenja sa ostalim odredbama ugovora doprinose da Kina bude snažan zajmodavac koji može ojačati svoju poziciju u odnosu na zemlju koja se zadužuje”.

Kineski angažman

Kineski izvođači su već angažovani na izgradnji brze pruge Beograd-Novi Sad na deonici od Beograda do Stare Pazove, dok deo od Stare Pazove do Novog Sada rade ruski.

Za sada, ne postoje najave da bi se izvođači na tim deonicama mogli promeniti.

U decembru 2020. godine su i predsednik Srbije Aleksandar Vučić i ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Tomislav Momirović govorili da postoje problemi u izgradnji ove pruge.

Kako je Kina preuzimala projekte u Srbiji?

Kako je RSE već pisao, većim delom Kina, ali i Rusija, preuzele su tokom prethodnih godina radove, kreditiranje, ali delom i dokumentaciju koju je pripremila EU na nekim od najvažnijih projekata u Srbiji. Reč je modernizaciji oko 400 kilometara železničkih pruga koje decenijama propadaju. Pruga između Beograda i Niša je takođe primer za to.

EU je kroz bespovratna sredstva bila uključena u brojne projekte na modernizaciji železničkih pruga, za ključne i najduže deonice – ka granicama sa Mađarskom na severu i sa Severnom Makedonijom na jugu.

Koliko je EU uložila u deonicu?

Kako proizilazi iz podataka koje je Delegacija dostavila RSE u oktobru 2020, EU je za izradu projektno-tehničke dokumentacije (Idejnog projekta, Studije o izvodljivosti i Procene uticaja na životnu sredinu) za podsekcije na trasi pruge Beograd- Niš od Velike Plane do Niša (duga oko 110 kilometara) i od Stalaća do Đunisa (duga oko 20 kilometara), do sada izdvojila sedam miliona evra bespovratnih sredstava.

Dokumentacija koja je pripremljena, kako su naveli, rađena je za brzinu vozova od 160 kilometara na sat budući da je Projektnim zadatkom upravo Srbija iznela takav zahtev.

Što se finansiranja tiče, Evropska investiciona banka (EIB) i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) izrazile su interesovanje za investiciono finansiranje deonice Velika Plana – Niš koje bi i u ovom slučaju uključivalo značajan iznos bespovratnih sredstava EU.

Ministarstvo: Brzinu pruge da ‘podignemo’ na 200km/h

U odgovoru koje je RSE dobio u oktobru od Ministarstva građevinarstva Srbije, navodi se da je za prugu od Beograda do Niša doneta odluka da se izvrši rekonstrukcija i modernizacija za brzinu od 200 km/h sa kineskim partnerima.

Na sličan način, kako je pokazala analiza RSE, promenjen je partner i na deonici pruge od Beograda do mađarske granice.

Deo ove pruge u Srbiji dug je oko 200 kilometara. Dve deonice – od Beograda do Stare Pazove i od Novog Sada do Subotice, odnosno do mađarske granice – grade kineska kompanija CRSC i srpski podizvođači, a Ruske železnice grade deonicu od Stare Pazove do Novog Sada.

Modernizacija tri dela postojeće jednokolosečne pruge, stare više od 130 godina, finansira se kreditima koje su Srbiji odobrile Kina i Rusija – dve deonice kineskim, a jedna novcem iz ruskog kredita.

Međutim, EU je oš 2009. godine finansirala Studiju izvodljivosti i Procenu uticaja na životnu sredinu, za jednu od podsekcija te pruge u Srbiji – od Stare Pazove do Novog Sada.

Kao finansijer, za modernizaciju ove podsekcije, duge 41 kilometar, bila je predviđena Evropska investiciona banka.

Pregovori nisu realizovani budući da je Srbija 2011. godine obavestila EIB da će zajam za tu deonicu dati Rusija.

Sredstva za Studiju izvodljivosti, koja je obezbedila EU, finansirana su kroz projekat tehničke pomoći, a budžet koji je EU izdvojila za tu studiju iznosio je približno 300.000 evra.

Na istoj deonici, ali na drugoj podsekciji – na delu pruge Beograd do granice sa Mađarskom, Vlada Srbije tražila je od Evropske unije da finansira pripremu projektno-tehničke dokumentacije za podsekciju Novi Sad – Subotica.

Konkretno, na zahtev Vlade Srbije, EU je obezbedila finansiranje u iznosu gotovo 4.8 miliona evra za pripremu idejnog projekta, studije izvodljivosti i procenu uticaja na životnu sredinu.

Vlada Srbije je međutim naknadno odlučila da projekat nastavi kreditnim zaduživanjem kod Kine.

Autor: Ljudmila Cvetković (Radio Slobodna Evropa)

SLOBODNA VOJVODINA

DINO RAĐA: Biramo da živimo kao psi! Zabole me za rat, ustaše, četnike i antivaksere! To su ljudi sa ograničenom inteligencijom

Published

on

By

Dino Rađa, legendarni košarkaš, u intervjuu za novi broj Nedeljnika rekao je da ljudi na prostorima bivše Jugoslavije umesto normalnog života biraju da žive kao psi.

Rađa, slavni Splićanin, govorio je otvoreno o tome da je konačno došlo vreme da se prošlost zaboravi.

“Jasno mi je i imam spreman odgovor koji vredi za svako pitanje. Više me boli k***c za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude sa ograničenom inteligencijom koji nam ne daju normalno da živimo. Ne zanima me ko je prvi počeo, ko je više grešio. Odbijam da učestvujem u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze. Da, želim da vidim kako ljudi žive normalno. Kao da je bilo juče, sedamdesetih je bilo malo dražih gostiju od Nemaca. Hej, Nemci s kojima smo ratovali 25 godina ranije, bili su nam dragi gosti, a danas, 30 godina nakon rata, ljudi i dalje hrane dušu ovim pričama. Odlučujemo da živimo kao psi, a ne kao ljudi. I to me ubija. Tako da neću više o tome.”

Neizbežna tema je bila “imaginarna” reprezentacija bivše države – Rađa smatra da bi Jugoslavija bila večni evropski prvak.

“Znači, od 1989. do 2225. godine nam ne bi niko prismrdio. Ali, utakmica s drim timom iz 1992, mislim da bismo to izgubili. Mi smo u toj utakmici bili tanki za još pet-šest igrača koji bi mogli da se isprse i suprotstave, ali mislim da ni svi zajedno kao Jugoslavija ne bismo dobili taj tim. A sve ostale američke timove posle, mislim da bi bilo na jednu loptu i da bi često odlazila na našu stranu.”

Prisetio se Jugoplastike i jedne anegdote.

“Tokom snimanja čuvene serije ‘La casa de papel’ nešto ne ide kako treba i direktor fotografije okuplja ekipu. Drži govor i kaže: ‘Ljudi, moramo biti malo kao Jugoplastika.’ Sada kada je bila premijera pete sezone, odlučio sam da ga iznenadim. Otišao sam na premijeru i seo u drugi red. On je bio u prvom, odmah ispred mene. I kada se projekcija završila i svetla se upalila, video me”, otkrio je Rađa i dodao:

“Čovek je umro od sreće. Poklonio sam mu žutu Jugoplastikinu majicu i on je pred par hiljada ljudi skinuo sve sa sebe, ostao go do pasa i obukao tu majicu. Eto kakav je fenomen Jugoplastika. Mi smo bili košarkaški Bitlsi.”

kurir

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Država zažmurila na trgovinu ljudima u slučaju vijetnamskih radnika

Published

on

By

Tek posle nekoliko meseci, kada se pozvao na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, Aleksandar Matković, istraživač Instituta ekonomskih nauka, dobio je od Nacionalne službe za zapošljavanje informaciju o broju vijetnamskih radnika kojima su izdate radne dozvole.

Kako kaže, očekivao je daleko veći broj i bio šokiran podatkom da je reč o svega 176 dozvola iako je bilo jasno da samo na gradilištu Linglonga radi više stotina ljudi iz te zemlje.

– Tu stvarno nešto nije u redu. Već dve i po godine bavim se istraživanjem kineskih investicija a još ranije je bilo indicija da se nešto dešava sa vijetnamskim radnicima. Nemoguće je da rade bez radnih dozvola, a jedini način da ih dobiju je preko naše službe zapošljavanja. Oni najpre moraju da dobiju vizu za ulazak u zemlju radi zapošljavanja, takozvanu D vizu od diplomatsko kozularnog predstavništva u svojoj zemlji. U ovom slučaju Vijetnam „pokriva“ naša ambasada u Indoneziji i nije isključeno da su oni „kumovali“ ovoj situaciji. Kad takav radnik uđe u Srbiju prvo bi trebalo da se javi službi zapošljavanja a na to ga upućuje ili kompanija za koju treba da radi ili agencija preko koje je došao. Potom se i njegov poslodavac, kompanija ili agencija, obraćaju službi, tu dobijaju identifikacioni broj a tek kada NSZ prođe kroz svu dokumentaciju i utvrdi kvalifikacije, radnik dobija radnu dozvolu na osnovu koje tek može da se zaposli – objašnjava Matković i dodaje kako se ovde očigledno žurilo pa je više od 500 ljudi angažovano na gradilištima u nehumanim uslovima, bez prolaska kroz tu ustaljenu proceduru.https://tas-rs.toboads.com/ads.php?b=1&rq=7c1bd43a-cbef-5275-3991-652111d4b19e&vt=ceb4718d-8746-4aaf-94cd-58b55f0401bf&isf=false&zn=f03ae1846&tm=0&af=700×0&fv=undefined&nw=0&co=1&vh=657&vw=1366&asc=1&srf=https%3A%2F%2Fwww.danas.rs%2Fvesti%2Fekonomija%2Fdrzava-zazmurila-na-trgovinu-ljudima-u-slucaju-vijetnamskih-radnika%2F&rf=https%3A%2F%2Fwww.danas.rs%2F&loc=eq-srf&rn=5718113d-607d-a715-79f5-6928a1021f5f&ct=e566f1a6-74bd-10c8-87bf-f645e946a8da&c=hA_c_0_8af7dbe1&ah=0&L=ace5b35d-61c9-43bf-9312-a542765a4942&afs=undefined&sck=155cf4c8e7e140f25aec7bc8aa860aa308aa302a&

On kaže da postoji i razlog za to jer je u Vijetnamu početkom ove godine stupio na snagu novi zakon o otpremi rada gde je eksplicitno zabranjena trgovina ljudima, prinudni rad, oduzimanje pasoša. Sve to što se desilo u Srbiji.

– Moja je pretpostavka da su žurili da preduhitre ovaj zakon, jer bi i vijetnamske agencije mnogo teže radile. Ali, problem je to što su naše vlasti zatvorile oči i omogućile ovo što se desilo – kaže Matković ali ukazuje i na saznanja londonskog Gardijana koji baca novo svetlo na status ovih ljudi.

Naime, britanski list je prošlog meseca otvorio sumnje da se nešto dešava sa vijetnamskim radnicima u upozorio da su otvorene nove rute trgovine ljudima koje idu preko Rumunije i Srbije. Kako tu plate nisu mnogo veće nego kod njih, krajnji cilj im je Velika Britanija i eventualno neka od razvijenijih zapadnih zemalja.

Gardijan tvrdi da Vijetnamci u Rumuniju i Srbiju dolaze legalno, ali da iz tih tačaka postaju žrtve trgovine ljudima jer im za transport i papire do obećanog odredišta organizatori traže više hiljada funti. Oni više nemaju izbor, većina se već kod lokalnih zelenaša debelo zadužila pre nego što je krenula na put, tako da su prinuđeni da rade pod bilo kojim uslovima kako dug ne bi pao na teret porodica.

Danilo Čurčić iz nevladine organizacije A1, koja se angažovala poslednja dva meseca oko slučaja neuslovnog smeštaja i rada vijetnamskih radnika u Zrenjaninu, kaže za Danas da su oni pokušavali da dođu do podataka o tome imaju li Vijetnamci prijave i radne dozvole.

– Ni dva i po meseca od naših zahteva nismo dobili odgovore, institucije ne sarađuju. Ne zna se ni koliko ljudi tačno tamo radi a informacija da je izdato samo 176 radnih dozvola tek je zbunjujuća. Uopšte se ne uklapa u ono što je ministar Tomislav Momirović izjavio da je na gradilištu Linglonga bilo 50 nadzora inspekcija, da je ono najkontrolisanije u zemlji. I ministarka rada Darija Kisić Tepavčević je pominjala 18 inspekcijskih kontrola, ispada da je to veliki broj provera, pa je pitanje kako je onda promaklo da nemaju svi Vijetnamci radne prijave – komentariše Ćurčić
.
Aktivistkinja Zrenjaninskog socijalnog foruma Tara Rukeci kaže da su uporno pokušavali da dođu do podataka kako se kreće radna snaga na gradilištu Linglonga, da li je neko od njih otišao ali da je to sve teško dokučiti.

– Mi i dalje ne znamo ni koji je konačan broj radnika, koliko njih dolazi i odlazi i sa kakvim vizama, niti koliko njih ima radne dozvole, koliko je u procesu dobijanja papira i zašto ljudi dolaze ovde pa nemaju radne dozvole, a onda ih naknadno pribavljaju. Pitanje je i kako je zaštitnik građana tvrdio da 402 vijetnamska radnika ima uredne papire a posle rekao da su proveravane boravišne a ne radne dozvole. Prema našim saznanjima 30 Vijetnamaca je otišlo sa gradilišta a njih 10 još čeka na odlazak. Ipak, i dalje se ne zna ko dolazi, ko i gde odlazi. Gardijan je pisao o tome kako su vijetnamski radnici angažovani u Srbiji, Rumuniji i Britaniji zapravo radna snaga na području EU koja stalno cirkuliše i pokušavamo da saznamo gde vodi taj lanac – ispričala je Rukeci.

Bez odgovora

Pitanja da li su radnici iz Vijetnama i koliko njih, prijavljeni i da li su im izdate dozvole preko NSZ, poslali smo ovoj službi u Zrenjaninu, ali i centrali u Beogradu ali odgovor nismo dobili. Na isto pitanje ćute i u građevinskoj firmi Čajna enerdžii koja gradi fabriku guma Linglong. Danasu je jedino odgovor poslalo Ministartsvo građevinarstva, koje je reklo da nisu nadležni za pitanje radnih dozvola i uputilo nas na Ministartsvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, kojima smo mi ranije poslali upit, ali su i oni ostali nemi. Zaštitnik građana Zoran Pašalić u kratkom razgovoru rekao nam je da su oni neke prijave podneli, ali nije juče i prekjuče imao vremena da nam objasni kakve i kome.

I aktivisti ćute o Vijetnamcu koji je napustio Zrenjanin

Na pitanje Danasa šta se dešava i zašto nema bar informacija o vijetnamskom radniku koji je napustio Zrenjanin uz pomoć beogradskih aktivista, Danilo Ćurčić kaže da on ne bi trebalo da bude u fokusu javnosti. „Ne mogu da vam kažem o tome, sem da je radnik dobro, radi se sa njim jer je on bio žrtva trgovine ljudima. Mislimo da ne treba skretati pažnju, pre svega zbog njegove bezbednosti“, rekao je.

danas

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Matija Stević, čovek koji je spasao pun autobus Bošnjakinja sa decom

Matija Stević iz Brčkog u ratu je spasao pun autobus bošnjačkih majki sa decom, a nakon rata se kao Srbin javno izvinio bošnjačkom narodu. Umesto njegove ulice u ovom gradu se danas širi spomenik četničkog vođe Draže Mihailovića.

Published

on

By

Postoje neki tihi, mirni i povučeni ljudi o kojima gotovo ništa ne znamo. Kako vrijeme prolazi, teško je naći trag o njihovom postojanju i na najvećim svjetskim internet pretraživačima. Oni i njihova imena blijede, a dobra djela koja su uradili za života nestaju pod teretom zaborava.

Jedan od njih je Matija Stević.

‘Prijatelji, ako treba i ja ginem sa vama’

Teško ćete nešto naći o ovom čovjeku, Srbinu po rođenju iz Pukiša nadomak Brčkog. Tek možda da je riječ o ekonomisti, rođenom 1922. godine.

A Matija Stević, samozatajni čovjek uradio je na promociji ljudskosti više od većine homo sapiensa pod kapom nebeskom.

Početkom rata, dakle od aprila 1992. godine. godine shvatio je Matija tu violentnu snagu zla i odlučio da pomogne koliko zna i umije svojim sugrađanima Brčacima, a koji su imali nesreću da u četničkim očima izgledaju kao manje vrijedni ljudi. Bili su krvi što su živi i što se drugačije Bogu mole. Bošnjaci su te godine postali mete za odstrel. Tek tako. Kako se kome ćefne, dolazili su monstrumi i u ime “Velike Srbije” i srpstva ubijali ljude.

Tada je Matija sa suprugom Danom primio u vikendici na selu Numana Salkovića sa suprugom Enisom i kazao im: “Ostajte ovdje! Ako budemo ginuli, zajedno ćemo ginuti. Ja vas nikada neću izdati, ostaviti ili predati srpskoj vojsci!”. Inače, Matija je izvukao ove ljude iz pakla Brčkog u kome su Arkanovci i ostali zlotvori počeli sa etničkim čišćenjem.

I to je bio početak Matijinog antiratnog puta.

Vidjevši kakvo je zlo došlo na vlast u Brčkom i vidjevši šta silne četničke vojske i paravojske rade, Matija je napisao pravila kako se trebaju ponašati vojnici, a koja su bila u skladu sa Ženevskom konvenicjom:

“Da se zarobljenik ne smije ubiti. Da se ranjenik ne smije ubiti. Da se ne smije pljačkati. Da se ne smiju civili maltretirati. Da se ne smije činiti sve ono što ne bi bilo dobro da tebi neko čini.”

Ovo, između ostalog, stoji u Matijinim pravilima, kazaćemo opšteljudskim, ali nedostajućim koje je ovaj Brčak uručio srpskim vojnicima.

Autobus sa ženama i djecom iz sigurne smrti preusmjerio na razmjenu

A onda je te iste 1992. godine spasio pun autobus žena i djece od sigurne smrti i omogućio im da budu uspješno razmijenjeni. Naime, ideja četnika je bila de se autobus sa bošnjačkom djecom i ženama doveze pravo na vatrenu liniju između Pukiša i Čelića, da se tu odglumi razmjena, a da žene i djeca zapravo budu obijena u unakrsnoj vatri.

Matija je saznao za sve ovo, pa je brzo silnim vezama i vezicama uspio na koncu izdejstvovati da dođe do odistinske razmjene. Autobus sa ljudima je vraćen sa vatrene linije i razmjena je nakon toga uspješno izvršena na pravoj, zaštićenoj liniji razdvajanja kod Cerika.

Muhamed Mujkić kaže da je ovim činom Matija spasio od sigurne smrti nekoliko desetaka ljudskih života.

A onda je, na proljeće 1993. godine, Matija Stević čuo razgovor lokalnih srpskih vojnika kod Đinović njiva koji su htjeli da ubiju, a prije toga, po Matijoj priči, da zlostavljaju majku i kćerku Bošnjakinje koje su radile u polju. Matija je kazao vojnicima:

“Znate šta momci, vi možete proći, ali ih pipnut ne smijete.”

Onda je Matija otišao do majke i kćerke i sproveo ih na slobodnu teritoriju u Čelić. Naravno, mogao je izgubiti život, mogao je biti ubijen od strane srpskih vojnika, ali je rizikovao i spasio dva ljudska bića.

Matija, čovjek koji se javno izvinio muslimanskom narodu

Nakon rata Matija Strević je pokrenuo inicijativu da se javno objavi njegovo izvinjenje muslimanskom narodu opštine Brčko, koji je na ovom području najviše stradao u posljednjem ratu 1992 – 1995. godine.

Matija je 2012. godine u dokumentarcu Život ispisan na licu u produkciji Gariwo Fondacije kazao: “To činim kao Srbin, građanin ovog grada koji sam, od kad znam za sebe, poštovao kako pripadnike svog naroda, tako i sugrađane Muslimane i Hrvate i druge ljude… Ljude nikada nisam cijenio po vjeri, naciji i boji kože, već po karakteru i moralu. Naša sudbina je da živimo zajedno, kako se ovdje, na ovim prostorima, vijekovima radilo.”

Neko će reći, pa to je normalno, to je ljudska obaveza. I neće pogriješiti. Samo što je bilo malo onih koji su poput ubijenog Srađana Aleksića ili ovog heroja Matije Stevića vršili svoju ljudsku obavezu. Jer da ih je bilo više, pa rata uopšte ne bi bilo.

I danas, nakon svega, najmanje što se može uraditi je da Matija Stević dobije ulicu sa svojim imenom.

Zbog svojih herojskih djela, ali i zbog svih dobrih ljudi!

Umjesto toga, Dodikovi uniformisani predatori, koji strašno podsjećaju na one zloglasnike iz 1992. paradiraju po Brčkom, a umjesto imena Matije Stevića spomenik vođe Draže Mihailovića odavno zapljuvava grad.

A danas? Danas bi Matija Stević bio proglašen još jednim autošovinistom ili izdajnikom.

A o takvoj vrsti “izdajnika” ima jedna sjajna misao jednog velikog pisca i čovjeka. Naime, Filip David je jednom kazao: “Biti izdajnik u takvoj zemlji i takvom sistemu najmanje je što može i mora učiniti svaki moralan i častan čovjek.”

Eto tu istu moralnu obavezu osjećao je Matija Stević, poprilično neznan junak iz našeg Brčkog. Čovjek mira u doba rata koji je spasavao druga ljudska bića.

Za sve što je uradio, Matija je 2012. godine dobio nagradu za građansku hrabrost “Duško Kondor”. U obrazloženju stoji: “Čovjek koji se izvinio bošnjačkom narodu zbog počinjenih zločina i zbog hrabrosti iskazane tokom rata.”

Hajde da ne zaboravimo Matiju, velikog čovjeka! Hajde da sad djelujemo u službi mira tako da nam nikada ne zatrebaju neki veći, ljudskiji postupci.

Dragan Bursać

izvor: https://balkans.aljazeera.net/opinions/2022/1/15/bursac-matija-stevic-covjek-koji-je-spasio-pun-autobus-bosnjakinja-sa-djecom

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Napeto u Skandinaviji. Ruski brodovi u Baltičkom moru, Švedska i Danska šalju vojsku

Razmeštanje ruskih postrojbi na granice prema Ukrajini poslednjih dana je glavna tema svetskih medija

Published

on

By

foto: EPA

RAZMJEŠTANJE ruskih postrojbi na granice prema Ukrajini posljednjih dana je glavna tema svjetskih medija. Ali činjenica da su tri broda Ruske mornarice iz Sjevernog mora kroz tjesnac Veliki Belt u Danskoj ušla u Baltičko more prošla je skoro nezapaženo.

Ali, ne i u susjednim skandinavskim zemljama. Njihove vlade su sve nervoznije zbog širenja ruskih vojnih manevara, piše Deutsche Welle.

Švedska

Vlada u Stockholmu reagirala je brzo i s velikim publicitetom: krajem prošlog tjedna je na otok Gotland u Baltičkom moru poslala veći broj oklopnih vozila i od tada ulicama patroliraju vojnici.

Na Gotlandu, koji je samo oko 350 kilometara zračne linije udaljen od ruske eksklave Kalinjingrad, živi oko 60.000 ljudi. Naročito u pitoresknom lučkom gradu Visby, glavnom mjestu na otoku, vojska dominira gradskom slikom. Odgovorni u glavnom gradu Švedske pred sobom imaju sljedeći najgori mogući scenarij: Rusija bi narednih dana ili tjedana mogla ne samo pružiti pipke prema Ukrajini nego i prema baltičkim zemljama Estoniji, Letoniji i Litvi i tako se opasno približiti Švedskoj.

Švedska nije članica NATO-a, ali tijesno surađuje s tim vojnim savezom. Od kada je Rusija anektirala ukrajinski poluotok Krim 2014. Stockholm je ponovo pojačao obranu. 2017. Švedska je ponovo uvela obvezni vojni rok.

Finska

Sa svojom 1300 kilometara dugom granicom s Rusijom Finska joj je blizu kao nijedna druga europska zemlja. Ni Finska nije članica NATO-a. Slično kao i u Švedskoj, nema potrebne većinske podrške za pristup zapadnom vojnom savezu. S obzirom na to da je vlada u Helsinkiju dugo smatrana pragmatičnom u odnosima s Moskvom, sada se više ne može sakriti rast nepovjerenja.

Dugi niz godina u političkim programima stoji opcija pristupanja NATO-u, ali najjasniji znak odvraćanja Finske od Rusije bio je u prosincu prošle godine. Premijerka Sanna Marin okončala je dugogodišnji spor oko nabavke novih borbenih zrakoplova i naručila 64 najmodernija aviona F-35 od firme Lockheed Martin iz Sjedinjenih Država. Posao vrijedan 8.4 milijarde eura.

Nakon što je Rusija krajem prosinca zahtijevala da nijedna nova zemlja ne smije pristupiti NATO savezu, Marin je napravila još jedan korak. Početkom siječnja je u jednom televizijskom intervjuu uputila poruku Moskvi: „Nećemo dozvoliti da nas ucjenjuju.”

Danska

Vlada u Kopenhagenu u odnosu s Moskvom u ovom trenutku slijedi dvostruku strategiju. S jedne strane je isto kao i Švedska pojačala svoju vojnu nazočnost u Baltičkom moru. Naime, u Baltik je poslala jednu fregatu, veći broj borbenih zrakoplova F-15 i oko 200 vojnika.

Danska je jedna od osnivačica NATO-a, i samim tim je ta intervencija pod vrhovnim zapovjedništvom vojnog saveza.

Osim toga, Danska je odlučila podržati Ukrajinu s oko 22 milijuna eura. Od travnja 2014. ukrajinske vojne snage ratuju na istoku zemlje protiv separatista koje podržava Rusija. Mirovni plan, koji je dogovoren uz posredovanje Njemačke i Francuske je na ledu. Nakon posjeta istočno-ukrajinskoj konfliktnoj regiji, ministar vanjskih poslova Jeppe Kofod izrazio je zabrinutost zbog kibernetičkih napada na internetske stranice ukrajinske vlade.

Norveška

Kao još jedna od osnivačica NATO-a, Norveška je od 1949. njegov sastavni dio i nalazi se na vanjskim granicama na sjeveru. Obrambena politika igra vrlo veliku ulogu u samopouzdanju te zemlje. Oko 8000 mladih muškaraca i žena godišnje odsluži obvezni vojni rok. Norveška s Rusijom dijeli oko 200 kilometara dugu granicu, a obje zemlje su pri tom konkurentice kada se radi o sferi utjecaja na Arktiku. Ovo je još jedan od razloga zašto se ovih dana ulažu napori da se pokaže vojna spremnost.

Vlada u Oslu je tek nedavno sklopila novi vojni sporazum s SAD-om, prema kojem Norvežani Amerikancima, u slučaju rata, dozvoljavaju pristup u četiri svoje vojne baze. Treba također napomenuti da će se na norveškom teritoriju u ožujku i travnju održati jedna od najvećih vojnih vježbi NATO-a od kraja Hladnog rata: „Cold Response” (Hladni odgovor). Sudjelovat će 35.000 vojnika iz 28 članica NATO-a, ali i drugih partnerskih zemalja.

Vlada u Oslu je pored ruskih vojnih manevara također zabrinuta i zbog ruskih hakerskih napada. U jednom intervjuu je norveški premijer Jonas Gahr Store izjavio da hakeri koje podržava Rusija imaju na nišanu najvažnije norveške institucije poput parlamenta i vlade.

SAD i zapadni saveznici “jedinstveni” oko sukoba u Ukrajini

SAD, Njemačka i ostali zapadni saveznici imaju jedinstven stav o sukobu u Ukrajini, rekao je u srijedu američki državni tajnik Antony Blinken nakon sastanka s njemačkom kolegicom Annalenom Baerbock.

“To nam jedinstvo daje snagu kojoj Rusija ne može parirati”, izjavio je Blinken na zajedničkoj konferenciji za novinare. Dodao je da Moskva mora odlučiti je li za eskalaciju ili diplomaciju.

Blinken je optužio Rusiju da pokušava podijeliti zapadne saveznike i upozorio da će se suočiti s teškim posljedicama ako napadne Ukrajinu.

Baerbock je ponovila to upozorenje, zaprijetivši da će na nastavak ruske agresije odgovoriti “golemim posljedicama”.

Pozvala je Moskvu da odmah učini korake prema deeskalaciji krize. “Suglasili smo se da je jedini izlaz iz krize politički put dijaloga”, rekla je njemačka ministrica. “Nažalost, Rusija trenutno govori drugim jezikom.”

SAD i saveznici iz NATO-a zabrinuti su zbog raspoređivanja oko 100.000 ruskih vojnika na granici s Ukrajinom i strahuju da Moskva planira napad na tu zemlju. Rusija uporno tvrdi da su to njezini vojnici na njezinu teritoriju.

Blinken u petak putuje u Ženevu gdje će se susresti s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom.

Prije sastanka s Blinkenom, Baerbock je razgovarala s kolegama iz Francuske i Velike Britanije.

Deutsche Welle, Index Vijesti, Hina

izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/napeto-u-skandinaviji-ruski-brodovi-u-baltickom-moru-svedska-i-danska-salju-vojsku/2333851.aspx

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Austrija uvela obavezno vakcinisanje. Ovo su kazne za one koji odbiju

Austrijski parlament izglasao je danas obavezno vakcinisanje protiv korone za odrasle od 1. februara. Austrija je prva država Evrope koja je uvela obavezno vakcinisanje

Published

on

By

foto: EPA

AUSTRIJSKI parlament izglasao je danas obavezno cijepljenje protiv korone za odrasle od 1. veljače. Austrija je prva država Europe koja je uvela obavezno cijepljenje.

Zastupnici su glasali sa 137 za i 33 protiv obaveznog cijepljenja, koje će se primjenjivati ​​na sve stanovnike u dobi od 18 i više godina. 

Izuzeci su trudnice, osobe koje se iz zdravstvenih razloga ne mogu cijepiti ili koje su se oporavile od infekcije koronavirusom u posljednjih šest mjeseci.

“Veliki korak”

Ministar zdravstva Wolfgang Mueckstein govoreći u parlamentu nazvao je tu mjeru “velikim i trajnim korakom” u austrijskoj borbi protiv pandemije.

“Ovako možemo uspjeti izbjeći ciklus otvaranja i zatvaranja”, rekao je, napominjući da se ne radi samo o borbi protiv omikrona već i protiv svih budućih varijanti koje bi se mogle pojaviti. 

Kako će izgledati provođenje cijepljenja i kolike su kazne

Za početak, nadležni će pisati svakom kućanstvu kako bi ga obavijestili o novim pravilima.

Od sredine ožujka policija će tijekom rutinskih provjera početi provjeravati status cijepljenja ljudi; osobe koje ne mogu predočiti dokaz o cijepljenju bit će zamoljene da to učine u pisanom obliku, a ako to ne učine, bit će kažnjene novčanom kaznom od 600 do 3600 eura.

Obaveza cijepljenja bi trebala ostati na snazi ​​do kraja siječnja 2024. Stručno povjerenstvo će svaka tri mjeseca izvještavati vladu i sabor o napretku cijepljenja.

Vlada je prvobitno namjeravala da se obaveza odnosi na sve stanovnike od 14 i više godina, ali je to promijenila u 18 godina.

Index vijesti

izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/austrija-uvela-obavezno-cijepljenje-objavljene-i-kazne-za-one-koji-odbiju/2333893.aspx

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

NATO unapređuje albansku vazdušnu bazu iz komunističkog doba

Tirana — NATO je danas počeo da radi na unapređenju albanske vazdušne baze Kučova iz komunističkog doba, što će omogućiti njeno korišćenje za operacije Alijanse

Published

on

By

Ulaganje vredno 51 milion evra uključivaće renoviranje piste, rulnih staza i skladišta sa ciljem poveća interoperabilnost NATO-a i podržavanja misije ranog upozoravanja, preneo je AP.

Baza u Kučovi, 80 kilometara južno od glavnog grada Tirane, služiće Albaniji, a takođe će podržavati NATO operacije vazdušnog snabdevanja, pružati logističku podršku, vazdušnu kontrolu, obuku i izvođenje vežbi.

Albanski premijer Edi Rama rekao je da izbor NATO-a da koristi ovaj objekat kao taktičku bazu potvrđuje činjenicu da je malena Albanija, ipak, dodata vrednost Alijansi.

Albanija je članica NATO od 2009. godine.

Tanjug

izvor: https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2022&mm=01&dd=20&nav_category=167&nav_id=2092095

Continue Reading

Trending