Connect with us

SLOBODNA VOJVODINA

BORIS PAVELIĆ: Početak kraja hrvatskog etnonacionalizma

Nova hrvatska ljevica na pragu osvajanja gradonačelničkog mjesta u glavnom gradu

Published

on

Početak kraja hrvatskog etnonacionalizma – to bi, ni manje ni više, mogao označiti današnji dan u Hrvatskoj. Jer, upravo su zatvorena birališta na izborima za lokalna tijela vlasti, na kojima je u hrvatskom glavnom gradu neupitni favorit bio Tomislav Tomašević, kandidat hrvatske nove ljevice, Zeleno-lijeve koalicije koju čine politička ‘Platforma Možemo!’, politička platforma ‘Zagreb je naš!’ i političke stranke Orah – skraćenica od ‘Održivi razvoj Hrvatske’ –  Nova Ljevica i ‘Za grad’. 

Vrijedi zapamtiti to ime – Tomislav Tomašević. 39-godišnji Zagrepčanin kandidat je za gradonačelnika Zagreba. Sa šesnaest godina, 1998, priključio se Zelenoj akciji, koja se tada mogla činiti kao marginalna skupina čudaka u ultranacionalističkom ataru Tuđmanove Hrvatske i zaraćene bivše Jugoslavije. U sljedećih dvadesetak godina Tomašević je prerastao u jednog od vodećih aktivista javno slabo vidljivog, ali živog, upornog i marljivog lokalnog zagrebačkog protestnog pokreta za zaštitu javnih prostora, zdravog okoliša i odgovornog upravljanja javnim dobrima. U svojem je aktivizmu Tomašević, zajedno s organizacijama u kojima je sudjelovao, naučio i uvježbao cijeli spektar djelatnosti koje su ga dobro pripremile za uspješan proboj u aktivnu politiku: vodio je i koordinirao veće skupine ljudi i nevladine organizacije, među kojima Zelenu akciju i Mrežu mladih Hrvatske, upravljao velikim financijskim projektima iz EU i inozemstva, sudjelovao na zapaženim građanskim prosvjedima ali i političkim konferencijama, među kojima je i Svjetski summit o održivom razvoju u Johannesburgu 2002, na kojemu je vodio službenu hrvatsku delegaciju nevladinih organizacija. Uza sve to, na Odsjeku za geografiju Sveučilišta u Cambridgeu 2013. magistrirao je, kao jedan od najboljih studenata, s radom o održivom razvoju gradova.

Osjetljivi prijelaz iz aktivizma u politiku Tomašević je obavio 2017, kada je stigao i prvi znak da se građanski aktivizam u Zagrebu ne kani tek iscrpljivati u dobronamjernim, ali malobrojnim i uglavnom neuspješnim prosvjedima protiv samovolje korumpirane vlasti. Prije te četiri godine, naime, politička platforma ‘Zagreb je naš!’, u kojoj je Tomašević bio jedan od osnivača, u koaliciji s lijevim strankama Novom ljevicom, ORaH-om, Radničkom frontom i ‘Za grad’ osvojila je u  zagrebačkoj skupštini četiri vijećnička mandata. U medijima to nije prošlo nezapaženo, jer je bilo posve neubičajeno: komentatori su s nevjericom konstatirali kako se u Hrvatskoj, do srži prožetoj nacionalizmom, naziru konture neke nove, svježe, kompleksa komunizma potpuno oslobođene ljevice.

Sljedeće četiri godine, što se Tomaševića i njegovog političkog kruga tiče, razdoblje je velikih uspjeha. U Skupštini grada Zagreba, nova ljevica pokazala se žestokom i nepopustljivom oporbom, koja je koruptivnu prirodu vlasti dvadesetogodišnjeg gradonačelnika Milana Bandića – koji je vladao uz podršku HDZ-a – javno razotkrila do posljednjeg detalja, što je na javnost snažno utjecalo. Sam Tomašević, prema službenoj statistici, pokazao se najaktivnijim vijećnikom u skupštini. U samo tri godine koalicija nove ljevice uznapredovala je toliko da je na parlamentarnim izborima u sedmom mjesecu prošle godine osvojila sedam mandata u Saboru, što je, za mlade i neiskusne lijeve stranke, uspjeh kakav se u samostalnoj Hrvatskoj nije mogao ni sanjati. Godinu kasnije, danas, nova hrvatska ljevica na pragu je osvajanja gradonačelničkog mjesta u glavnom gradu, koje u hrvatskom političkom sustavu, i politički i financijski, ima mnogo veću težinu nego što bi se na prvi pogled moglo činiti. Politički preciznije rečeno – nova hrvatska ljevica uznapredovala je na putu da postane ključna politička opozicija u zemlji, i da s tog položaja, nakon četvrt stoljeća, istisne Socijaldemokratsku partiju (SDP), umornu nasljednicu hrvatskih komunista, koja ni u 25 godina nije našla terapeuta koji bi je oslobodio sputavajućeg kompleksa njezine komunističke prošlosti – kompleksa za koji, uostalom, nikakvog razloga nikada nije ni bilo.

No, o novoj hrvatskoj ljevici ne bi vrijedilo govoriti kada ne bi imala potencijala da promijeni prirodu hrvatske politike. Mnogo je novih stranaka proteklih godina stvoreno u Hrvatskoj – čak i lijevih – ali sve su one djelovale u matrici koju je, još početkom devedesetih, odredio rat i etnički ekskluzivizam Franje Tuđmana. Nove desne stranke u pravilu su nastajale odvajanjem desnog krila HDZ-a, i taj proces nikako da završi: posljednja je takva stranka ‘Domovinski pokret’, koju je osnovao Miroslav Škoro, osrednji muzičar i desničarski epigon Đorđa Balaševića. Lijeve stranke, pak, dosad bi u pravilu doživjele nagli uzlet, čak i do dvadesetak posto biračke podrške, ali bi se isto tako brzo i ispuhale, doslovno nestale: Zeleno lijevi blok Tomislava Tomaševića prva je lijeva koalicija koja raste sustavno već pet godina, uvjerljivo pobjeđuje na izborima za različite razine vlasti, i ne pokazuje znakove posustajanja. I u tome je velika nada: jer, Zeleno lijeva koalicija dubinski se razlikuje od uobičajene matrice politike u samostalnoj Hrvatskoj: ona nema ništa s nacionalizmom, i mogla bi – ako ustraje, opstane i pronađe put do vlasti, što ima ambiciju – uistinu promijeniti zemlju, pa čak, nadajmo se, i cijelu regiju iščupati iz fatalnog stiska etnonacionalističke mržnje.

Nekoliko je razloga za to. Prvi, i najvažniji, jest taj da je nova hrvatska ljevica autentični plod časne hrvatske tradicije suprotstavljanja autokraciji i zloupotrebi vlasti, koja seže još u razdoblje kasnog socijalizma. Generacijski, ona okuplja neke od istaknutih aktivista za ljudska prava još iz osamdesetih i devedesetih, poput feministice Rade Borić koja je sada saborska zastupnica, glumice Urše Raukar, glumca i današnjeg saborskog zastupnika Vilija Matule ili filozofkinje Nadežde Čačinovič, koja se na današnjim izborima natjecala za položaj vijećnice u skupštini grada Zagreba. Nosivi stup te koalicije, ipak, jednu su generaciju mlađi aktivisti, poput Tomaševića i Sandre Benčić, današnje saborske zastupnice koja je javni ugled izgradila hrabrim aktivizmom u nevladinim organizacijama za ljudska prava. Tu je i stranka Nova ljevica, koju vodi Ivana Kekin, psihologinja koja se u kratkom vremenu pokazala spretnom u političkim i javnim poslovima, i koja svoju stranku pretvara u relevantnu snagu, uz diskretnu podršku njezinog supruga Mile Kekina, legendarnog frontmena punk-rock banda Hladno pivo. Svi ti ljudi, ali i oni koje ovdje nismo spomenuli, imaju bogato iskustvo u okršajima s državom, i u politiku su ušli lišeni svih iluzija, kroz najuži ulaz: iskusivši niz bolnih lekcija o tome kakva “najhladnija od svih hladnih nemani” – tako ju je nazvao Friedrich Nietzsche – država uistinu može biti. U takve bitke s državom ti ljudi nisu ulazili da steknu slavu ili bogatstvo, nego baš suprotno: da pomognu onima koje je država zlostavljala. Taj časni angažman, s jedne strane, garantira da je riječ o nekoristoljubivim i časnim ljudima, a s druge, u javnosti im je, nakon dugih godina nepovjerenja i javnih sumnjičenja, napokon priskrbio javni ugled kakav zaslužuju. S takvim, nekadoknadivim kapitalom, nova ljevica ušla je u politiku: s ugledom poštenih, nekoristoljubivih, suvremenih i borbenih ali dobronamjernih ljudi koji su hrvatski politički krajolik sposobni i spremni očistiti od smeća etnonacionalizma, mržnje, korupcije, nepoštenja i nepravde, koji su ga u posljednjih trideset godina potpuno zagadili. A ako bismo novu hrvatsku ljevicu htjeli uspoređivati s ijednom političkom garniturom u regiji, to bi, premda nategnuto, mogla biti skupina u Demokratskoj stranci oko Zorana Đinđića i Čedomira Jovanovića u Demokratskoj opoziciji Srbije uoči ‘5. oktobra’: i ona je – naravno bez Koštuničine Demokratske stranke Srbije – također imala viziju države bez nacionalizma, ali su joj prepreke bile tolike da znamo kako je to završilo; dvadeset godina kasnije, preko granice, u Hrvatskoj, premda i Tomaševićevoj ekipi prijete opasnosti, pa i fizičke, treba se nadati da ipak ima puta prema pristojnom, demokratskom i tolerantnom društvu po mjeri svih građana.

Istodobno, naravno, kapital vjerodostojnosti također je i teret. Hoće li izdržati, a da ne popuste, da ne počine kompromis poslije kojega neće biti povratka? Na tome je pao SDP: u trenutku kada je pristao na Tuđmanov koncept etnonacionalističke države – a dogodilo se to još 1990. – SDP je samoga sebe osudio na vječnu, jalovu opoziciju, kao i na izmišljeni, a nikad okajani grijeh “komunističkih zločina”. Hoće li nova hrvatska ljevica pronaći taj uski put koji, kroz Scile i Haribde posvemašnjeg hrvatskog desničarenja, vodi do istinski tolerantnog i ekološki osviještenog društva u zemlji ravnopravnih ljudi koji žive u uzajamnom poštovanju jedni s drugima, i s prirodom? Po onome što smo dosad vidjeli – mogla bi ga naći. Tomaševićeva koalicija više radi nego što govori. Kloni se teških riječi; juriša prvo na slabije branjene vjetrenjače, dok one najžešće utvrđene, poput nacionalizma samog, okružuje i time slabi, ili ostavlja za kasnije, dok ne ojača. Drugim riječima, pokazali su se sjajnim taktičarima, i zanimljivo je promatrati kako su se mudro i bezbolno od aktivista koji rade buku, pretvorili u političare koji naprijed vuku. Na tom su putu, prema sudu potpisanog novinara, za sobom ostavili i neke nazaslužene žrtve, poput lijeve stranke Radnička fronta, s kojom su u hrvatskom Saboru nespretno raskinuli koaliciju i izbacili je iz parlamentarnog kluba. To je kompromis koji im je, možda, proširio biračku podršku, ali i otupio kritičku oštricu, pa je ostalo otvoreno je li trebalo postupiti tako, ili se potruditi oko unutarkoalicijske suradnje, pa pronaći rješenje koje bi koristilo svima. Razlaz s Radničkom frontom, u najmanju ruku, trebao bi biti važna lekcija za budućnost.

Lokalni izbori u Hrvatskoj završeni su večeras u 19 sati. Treba vidjeti rezultate. Ankete su Tomaševiću u Zagrebu davale više nego dvostruku prednost pred svim ostalim protukandidatima. Gradonačelnik će biti izabran u drugom krugu između dva najbolje plasirana kandidata iz prvog kruga, za dva tjedna, 30. svibnja. Ankete predviđaju da će Tomašević uvjerljivo pobijediti, ma tko mu se suprotstavio. Zeleno lijeva koalicija ima kandidate i za ostala tri najveća hrvatska grada: Rijeku, Osijek i Split; u Osijeku je to najpoznatija gradska aktivistica za ljudska prava, mirotvorka stare garde Katarina Kruhonja; u Splitu omiljeni fotoreporter i aktivni gradski vijećnik Jakov Prkić, a u Rijeci aktivist i filozof Nebojša Zelič. U više gradova Zeleno lijeva koalicija očekuje uspjeh i na izborima za gradske skupštine; ukratko, sva je prilika da će u Zagrebu osvojiti vlast, a na lokalnu političku scenu proširiti se u velikom stilu. Bude li tako, bit će to logičan razvoj: od prosvjeda na ulicama, preko gradske skupštine grada Zagreba, ulaska u Sabor, potom osvajanja vlasti u Zagrebu, i širenja na lokalne razine u cijeloj zemlji. Događa se, dakle, ono što smo toliko čekali svih ovih trideset godina: došla je normalna, nekonfrontacijska politika lišena mržnje i isljučivosti. To je povijesni, epohalni događaj za ovu regiju, koji, i značenjem i sadržajem, priziva onu staru Dylanovu iz 1964: ‘Times they are a-changin“. Treba ga pratiti, treba ga podržati, treba mu se priključiti. I pritom pamtiti ono što je rekla Danijela Dolenec, ugledna hrvatska ekološka aktivistkinja i kandidatkinja za zamjenicu gradonačelničkog kandidata Tomislava Tomaševića, kada ju je novinarka zagrebačkog tjednika Nacional pitala za buduće ambicije nove hrvatske ljevice: “Idemo polako da bismo stigli daleko. Vrijeme je da prekinemo trideset godina hegemonije korumpirane nacionalističke desnice. To je najambiciozniji politički cilj.”

(Autonomija, foto: Politička platforma Možemo!)

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

SLOBODNA VOJVODINA

Komersant: Putin ne može da kaže da u ceni gasa nema nikakve politike

Napominjući da je Putin poželeo Vučiću uspeh na izborima, Komersant navodi da ruski predsednik sada ne može da kaže da u ceni za gas nema nikakve politike, već samo ekonomije.

Published

on

By

Srbija, kojoj krajem godine ističe ugovor za isporuke ruskog gasa, mogla bi još pola godine da očuva cenu od 270 dolara za 1.000 kubnih metara, što je u najmanju ruku tri puta jeftinije od trenutnih cena na berzi u Evropi, piše Komersant, ali i dodaje da je reč o privremenoj meri.

U tekstu posvećenom susretu predsednika Rusije i Srbije, Vladimira Putina i Aleksandra Vučića, u Sočiju, moskovski dnevnik navodi da se značajna razlika u ceni gasa za Srbiju i za ostale u Evropi objašnjava time što je Beograd u potpunosti u ugovoru očuvao povezivanje cene gasa sa cenom nafte.

Komersant navodi da Gasprom nije želeo da komentariše detalje dugoročnog sporazuma sa Srbijom, ali da je naveo da sadašnja cena odgovara srednjoj izvoznoj ceni u Evropi za 2021.

List citira analitičara Dmitrija Marčenka iz agencije Fič, koji smatra da cena po kojoj neki kupci kupuju gas zavisi od toga „da li Moskva doživljava ovaj ili onaj režim prijateljskim“. „Zato je, na primer, Moldavija u oktobru platila za gas nekoliko puta više nego Srbija“, naveo je Marčenko.

Po njegovoj oceni, ako se polazi od sadašnje cene nafte i stoprocentnog vezivanja za naftu u ugovoru, gas bi za Srbiju trebalo da košta oko 350 dolara za 1.000 kubnih metara. To znači, smatra Marčenko, da će Gasprom biti u manjku oko 50 dolara za svakih 1.000 kubnih metara, ili 150 miliona dolara godišnje.

„Za ruskog monopolistu, to je kap u moru“, zaključio je Marčenko.

Komersant u drugom tekstu, u izveštaju sa susreta dvojice predsednika, piše da je Vučić dobio to zbog čega je došao u Rusiju.

„Da predsednik Srbije nije bio uveren da će dobiti ono što želi, ne bi on ranije demonstrativno stavljao glavu na panj u razgovoru sa Putinom“, piše dnevnik.

Napominjući da je Putin poželeo Vučiću uspeh na izborima, Komersant navodi da ruski predsednik sada ne može da kaže da u ceni za gas nema nikakve politike, već samo ekonomije. „Srbija i Belorusija to neće potvrditi“, dodaje dnevnik.

autor : Beta

izvor: https://rs.n1info.com/vesti/komersant-putin-ne-moze-da-kaze-da-u-ceni-gasa-nema-nikakve-politike/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Profesor prava: Radnici Linglonga vrbovani da dođu, postoje indicije o trgovini ljudima

U slučaju stranih radnika angažovanih na izgradnji fabrike Linglong u Zrenjaninu postoje indicije da je reč o trgovini ljudima, izjavio je profesor prava Mario Reljanović.

Published

on

By

U slučaju stranih radnika angažovanih na izgradnji fabrike Linglong u Zrenjaninu postoje indicije da je reč o trgovini ljudima, izjavio je profesor prava Mario Reljanović.

On je za nedeljnik NIN objasnio da su ti radnici “vrbovani” da dođu u Srbiju i da im je obećano da će raditi u jednoj vrsti uslova, a da rade u sasvim drugim uslovima.

Oduzete su im putne isprave i time je onemogućeno slobodno kretanje. Šta je to nego trgovina ljudima“, kaže Reljanović.

On je naveo da je Zakon o zapošljavanju stranaca relativno nov i dobro napisan, ali da je česta praksa da se on krši. To se čini tako, objasnio je, što radnici iz Kine, Vijetnama ili neke druge zemlje dolaze u Srbiji legalno, preko turističkih viza, a da onda ostaju da rade za neku “njihovu firmu”.

Dešava se i da imaju prijavljen boravak, ali da nemaju radnu dozvolu i da počnu da rade bez nje, jer je za dobijanje dozvole potrebno nekolikom meseci. Za to vreme poslodavac je dužan da im obezbedi smeštaj i naknadu, ali Reljanović kaže da to “uglavnom ne biva”.

On je naglasio da bi prava koja ima svaki državljanin Srbije trebalo da ima i, na primer, svaki Kinez koji radi u RTB Bor, ali da obični fizički radnici uglavnom nemaju zakonom zagarantovana prava, odnosno da “rade i žive u uslovima koji nisu adekvatni”.

autor: NIN

izvor: https://www.021.rs/story/Info/Vojvodina/290858/Profesor-prava-Radnici-Linglonga-vrbovani-da-dodju-postoje-indicije-o-trgovini-ljudima.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

LSV: Dmitroviću objasniti da su bračna i vanbračna zajednica jednake pred zakonom

“Ana Brnabić da preispita sposobnost i kompetentnost ministra Dmitrovića da vodi ovaj resor”

Published

on

By

Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV) zatražila je da se Vlada Srbije izjasni o predlogu ministra za demografiju i brigu o porodici Ratka Dmitrovića, koji je naveo da će uslov za dobijanje državne pomoći mladima u rešavanju stambenog pitanja, odnosno 20.000 evra, biti da su partneri u braku.

„Ovakvom diskriminišućom izjavom ministar je pokazao da ne poznaje ili ne poštuje zakon naše zemlje pred kim su bračna i vanbračna zajednica ravnopravne“, navodi se u saopštenju LSV-a.

LSV je pozdravlja svaku meru koja će pomoći da se poboljša nezavidna situacija većine građana, sli smatra da je dovođenje u neravnopravan položaj onih koji po zakonu moraju biti ravnopravni nedopustivo.

„Ukoliko država želi da podigne natalitet i poboljša položaj mladih bračnih parova sa decom, prvenstveno treba da krene od stvaranja uslova za pristojan život, na taj način što će se poštovati zakoni i institucije naše zemlje, što će se zaustaviti zapošljavanje uslovljeno ulaskom u vladajuću partiju, što će se sistem vrednosti vratiti u normalu gde se poštuje obrazovanje i sposobnost, a ne kupljene diplome i rijaliti zvezde“, piše u saopštenju.

Ocenjuje se da je izjava da vernici više vole decu pa ih zato u njihovim porodicama u Srbiji ima više, višestruko nedopustiva i skandalozna.

LSV je predložila premijerki Ani Brnabić da preispita sposobnost i kompetentnost ministra za demografiju i brigu o porodici Ratka Dmitrovića da vodi ovaj resor, jer je tokom dosadašnjeg rada „u više navrata pokazao da ne poseduje ni znanja, ni senzibilitet za ovu osetljivu, vitalnu temu našeg društva“.

(Autonomija, Foto: MC)

izvor: https://www.autonomija.info/lsv-dmitrovicu-objasniti-da-su-bracna-i-vanbracna-zajednica-jednake-pred-zakonom.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Kurti i Lajčak razgovarali o vremenu i modalitetima narednog sastanka u Briselu

Premijer Kosova Aljbin Kurti i izaslanik Evropske unije za dijalog Kosovo Srbija, Miroslav Lajčak razgovarali su večeras o dosadašnjem dijalogu Kosova i Srbije i o vremenu, mogućnostima i modalitetima narednog sastanka u Briselu, saopšteno je iz Vlade Kosova.

Published

on

By

Foto:(BETAPHOTO/Kabineta premijera Kosova/LEUTRIM LIKAJ/DS)

Premijer Kosova Aljbin Kurti i izaslanik Evropske unije za dijalog Kosovo Srbija, Miroslav Lajčak razgovarali su večeras o dosadašnjem dijalogu Kosova i Srbije i o vremenu, mogućnostima i modalitetima narednog sastanka u Briselu, saopšteno je iz Vlade Kosova.

„Oni su obećali redovnu komunikaciju i kontakte, kao i stalnu koordinaciju. Održiv mir, dugoročna stabilnost i regionalna bezbednost su veoma važni za budući odnos i sporazum Kosova i Srbije“, kaže se u saopštenju.

Kurti je ponovio spremnost Kosova da napreduje ka evropskim integracijama, dok je Lajčak izrazio podršku evropskoj agendi Kosova.

Tokom posete Kosovu Lajčak se prethodno susreo sa predsednicom Kosova Vjosom Osmani.

Lajčak: Susreti sa Kurtiem i Vučićem tokom ove nedelje bez rezultata

Specijalni izaslanik EU za dijalog Kosovo Srbija i druga regionalna pitanja, Miroslav Lajčak je posle susreta sa premijerom Kosova Aljbinom Kurtiem izjavio kako sastanci koje je imao sa premijerom Kosova i predsednikom Srbije tokom ove nedelje nisu dali rezultate.

„Ove nedelje sam se dva puta sreo sa premijerom Kurtijem i razgovarao sa predsednikom Vučićem, ali nije bilo pozitivnih rezultata od ovih sastanaka. Naše ambicije su trenutno drugačije i ne radi se samo o organizovanju sastanka, već i o dogovoru i zato radimo u tom pravcu“, rekao je Lajčak.

Rekao je i kako se pripreme za sastanak Kurtija i predsednika Srbije Aleksandra Vučića nastavljaju, nije naveo konkretan datum kada bi sledeći sastanak mogao da se održi, rekavši da želi da sastanci Kosova i Srbije daju rezultate.

Upitan šta očekuje od narednih sastanaka Kurti-Vučić, slovački diplomata je rekao da ne želi da špekuliše.

„Dijalog će se nastaviti jer je važan i imamo dobru volju. Moramo samo da budemo sigurni da će sastanak dati dobre rezultate“, rekao je Lajčak.

Beta

izvor: https://www.danas.rs/vesti/politika/kurti-i-lajcak-razgovarali-o-vremenu-i-modalitetima-narednog-sastanka-u-briselu/

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Čanak: Mladić i Karadžić su izdajnici sopstvenog naroda

“Rat na jugoslovenskom prostoru nije završen, već je samo prekinut”

Published

on

By

Predsednik LSV Nenad Čanak izjavio je večeras da su ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić „odvratni izdajnici sopstvenog naroda“.

„Odgovorni su za masovne zločine, a potom su se skrivali. To je najniže dno koje se može zamisliti“, rekao je Čanak za N1 Sarajevo.

Dodao je da i danas postoje oni koji od napljačkanih para u ratu finansiraju crtanje murala Ratku Mladiću

Ocenio je da rat na jugoslovenskom prostoru nije završen već je samo prekinut.

„Koreni zbog kojeg je rat započeo nisu iščupani“, rekao je Čanak.

On je podsetio da se posle rušenja Miloševićevog režima zalagao za zabranu SPS, SRS JUL i SSJ, ali to tadašnja vlast nije prihvatila.

„A upravo iz tih partija su oni koji danas vladaju“, kazao je Čanak.

Dodao je da Srbija ne može da krene napred bez denacifikacije i lustracije.

On je rekao da podržava inicijativu „Zločin je zločin“, koju je pokrenuo prvi tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević.

„Samim činjenjem zločina, zločinac se isključio iz bilo koje nacionalne zajednice i upisao se u zločince“, kazao je Čanak.

(Beta, foto: N1)

izvor: https://www.autonomija.info/canak-mladic-i-karadzic-su-izdajnici-sopstvenog-naroda.html

Continue Reading

SLOBODNA VOJVODINA

Barokni ikonostas nemerljive vrednosti u hramu u Uzdinu

Crkva Svetog velikomučenika Đorđa nalazi se u naseljenom mestu Uzdin u kojem živi pretežno stanovništvo rumunske nacionalne manjine. Najveća materijalna vrednost ove crkve je ikonostas koji je naslikao Konstantin Danilo (Daniel) i ovo je jedina Rumunska pravoslavna crkva sa njegovim radom.

Published

on

By

Poznajemo li dovoljno sva blaga koje posedujemo?

Crkva Svetog velikomučenika Đorđa nalazi se u naseljenom mestu Uzdin u kojem živi pretežno stanovništvo rumunske nacionalne manjine. Izgradnja hrama je počela 1790. godina a završena 1801. godine.

 Crkvu su, kao i u većini mesta gradili meštani i dobrotvori. Crkva je izgrađena u baroknom stilu, kao i ostale crkve koje su, u to vreme bile pod Austrougarskom monarhijom, jer nije bila dozvoljena gradnja u vizantijskom stilu, ali je unutrašnjost adaptirana poput pravoslavnih hramova, i od tada se deklariše kao Rumunska pravoslavna crkva. Najveća materijalna vrednost ove crkve je ikonostas koji je naslikao Konstantin Danilo (Daniel) i ovo je jedina Rumunska pravoslavna crkva sa njegovim radom. Oslikavanje je trajalo od 1833. do 1836. godine. Slike i rezbarija ikonostasa su u baroknom stilu.

Ikonostas sa najvećim brojem ikona u ovom delu Banata

Ovo nije najveći ikonostas po kvadraturi u ovom delu Banata, ali ima najviše ikona, čak 76, i to je najveca galerija radova Konstantina Danila. U crkvi se nalaze i 4 ikone rumunskih akademskih slikara Joana Zajku i Filip Mateja. 1850. godine je toranj crkve stradao u požaru prilikom postavljanja sata, ali je 1884. godine izgrađen novi koji je i danas na crkvi. 90 posto vernika koji posecuju ovaj hram je Rumunske nacionalne manjine, ali sveštenstvo služi liturgiju i vrši obrede i za vernike Srpske pravoslavne crkve koji žive u Uzdinu.

Sveti Georgije štiti hram

Hramovna slava je Sveti velikomučenik Georgije koji se praznuje 23. aprila po novom kalendaru jer se Rumunska pravoslavna crkva i Rumunska patrijaršija pridržavaju ovog kalendara. 

Continue Reading

Trending